“Vrati mač u korice”, reče Isus, “jer tko se mača laća, od mača će i poginuti.“ Matej 26:52
https://www.portalnovosti.com/krvava-konotacija/
Tamara Opačić nigdje na svijetu nema kukavičkije, podlije i pokvarenije politike od ove koje provodi SNV u Hrvatskoj, kojoj ste vi YU AGITPROP i to novcima iz Hrvatskog državnog proračuna!?
Tamara Opačić, agresor nije žrtva!
Tamara Opačić, agresor stvara žrtve, svoje i tuđe!
A Srbi su agresori prema svim svojim susjednim narodima!
Prema tome Srbi su žrtve, ali svoje agresivne zločinačke velikosrpske politike! I tu činjenicu nikakve konotacije ne mogu promijeniti!
Evo vam dokazi;
Memorandum SANU (1986) bio je najava velikosrpske agresije na Hrvatsku i BIH
- granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku
- ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi
- jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
- potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.
I da bi sa sebe skinuli odgovornost i sramotu, Srbija je napravila plan kako umanjiti štetu, zamagliti svoju agresorsku i zločinačku politiku i popravili ugled u svijetu. Srpska akademija nauke i umetnosti- SANU donosi novi Memorandum 2.
Cjelokupna politika i djelatnost SNV-a, je provedba Memoranduma 2 SANU, koji gle apsurda financira Vlada RH putem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina!?
-Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
–Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
-Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
Pored SNV-a i Srpska pravoslavna crkva, različite udruge i organizacije u Srbiji i svijetu, diplomatska predstavništva, kao i državna tijela Srbije imaju značajnu ulogu u provedbi zaključaka iznesenih u ovom dokumentu;
- Memorandum 2: Srbija se nikad ne smije odreći Knina,
- Rekom i Documenta – politička policija Zapadnog Balkana,
- Haški sud – izlazna strategija kroz Sorošev projekt “REKOM”,
- Cijeloj Hrvatskoj i svijetu podvaljena Šaranova jama kao masovna grobnica Srba i Židova ( SNV redovno komemorira nad praznom Šaranovom Jamom),
- Jasenovac kao Damoklov mač i policijski pendrek za discipliniranje Hrvata,
- Srbijanska strategija za 21. stoljeće – Zaključci Memoranduma 2 i Haška presuda hrvatskim generalima na tragu su te iste politike SRPSKOG SVETA.
Tamara Opačić u skladu sa politikom SNV-a raspisala se o posljedicama, Srbi su žrtve Hrvata, a hrvatske žrtve i uzrok ne spominje! Ne spominje zato, jer se ne uklapa u politiku SNV-a, i njegovih medija u kreiranju javnog mnijenja, odnosno pretvaranja Srba iz agresora u žrtvu, točno po Memorandumu SANU 2.
Nabraja zločine, po sudskim presudama, ali nigdje nema uzroka, kako i kada je sve počelo i što je još važnije tko je prvi počeo?
Za razumijevanje te politike treba početi ab ovo, od početka, ukratko odnos Srba prema Hrvatima, jer bez objašnjenja nema ni razumijevanja.
Srbija se latila mača još davne 1844.godine!
Srbi su čim su skinuli turski jaram, sa Načertanijem, u kojem negiraju Hrvate kao narod, sami si uzeli pravo obnove „slavnog“ srpskog carstva;
“Iz ovog poznanja proističe čerta i temelj srpske politike, da se ona ne ograničava na sadašnje njene granice, no da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okružavaju”
Car Dušan Silni počeo je u 14.stoljeću stvarati Srpsko carstvo na otimačini tuđe zemlje. Dolazak Turaka prekinuo je na skoro 500 godina Dušanovu otimačinu; „no sad, pošto je sila turska slomljena i uništena tako reći, treba da počne isti onaj duh dejstvovati, prava svoja na novo tražiti, i prekinuti posao na novo nastaviti“ Nakon 500 godina, suludo!
Ovako piše u Načertaniju;“ Srpska država koja je već srećno počela, no koja se rasprostirati i ojačati mora, ima svoj osnov i temelj tvrdi u carstvu srpskom 13-ga i 14-ga stoljetija i u bogatoj i slavnoj srpskoj istoriji. (ahaha, „bogato i slavno“ su 500 godina bili tursko roblje) Po istoriji ovoj zna se da su srpski carevi počeli bili grčkom carstvu mah otimati i skoro bi mu konac učinili te bi tako na mesto propadšeg istočno-rimskog carstva srbsko-slavensko carstvo postavili i ovo naknadili…. Dolazak Turaka prekinuo je ovu promenu i preprečio je ovaj posao za dugo vreme…“
Pravo zasnovano na otimačini i „bogatoj i slavnoj“ srpskoj istoriji!
Nakon Načertanija slijedi, “Srbi svi i svuda” teza koju je izložio Vuk Stefanović Karadžić 1849. godine u sklopu svoje knjige Kovčežić, a koja predstavlja teoriju o svesrpskom narodu. Karadžić je smatrao da sve ljude koji govore štokavskim narječjem, bez obzira na konfesiju (pravoslavnu, muslimansku ili rimokatoličku), treba smatrati Srbima, negirajući postojanje drugih nacionalnosti poput Hrvata. ( a od hrvatskog jezika uzeo je štokavsko narječje kao osnovu za srpski jezik)
To je velikosrpska ideologija!
Čisti nacional-socijalizam, odnosno nacizam po teoriji o ekskluzivnosti jednoga naroda nad drugim narodima! Teritorijalno širenje i prevlast nad drugim zemljama i narodima: „pangermanizam“, „nacional-socijalizam“ i kolonijalizam! Imperijalizam (dominacija nad drugima i zauzimanje prostora), traži opravdanje u velikim mitskim naracijama i pripovijestima: snovi o obnovi Rimskoga Carstva kod Mussolinija, teorija Lebensraum (životni prostor) kod Hitlera, civilizacijske mesijanske pretenzije u zapadnom kolonijalizmu i obnova Dušanova carstva kod Srba!
I upravo ta velikosrpska ideologija, odnosno mitomanija uzrok je svih zala i srpskih i hrvatskih, jer spirala zla kada se započne, teško se zaustavlja.
Velikosrpska ideologija prešla je u mitomaniju, jer je Velika Srbija neostvarljiva. 181 godina je prošla od Načertanija, nastavila se sa Homogenom Srbijom, Valerijanovim memorandumom, Memorandumima SANU da bi se Velika Srbija samo preimenovala u Srpski svet. Znači da je toliko žrtava i toliko puno krvi u 181 godinu proliveno uzalud.
I dalje Srbi ne odustaju , ne stavljaju mač u korice, ne priznaju zločinački karakter te ideologije, nego im je uvijek netko drugi kriv, pa sebe pretvaraju u žrtve, iako su oni jedini krivci za svoje i tuđe žrtve.
Hrvati nemaju ni Načertanije, ni Memorandume, ni Hrvatski svet. Hrvati nikada nisu posezali za tuđim teritorijem, ni napadali susjedne narode. Uvijek su se samo branili.
Za dom spremni Srbima smeta, taj poklič im je „crvena krpa“ pred očima, jer ih podsjeća na njihove poraze!
Ne smeta im četnička kokarda i crvena zvijezda, zbog koje su Hrvati morali biti i dan danas moraju biti Za dom spremni. Da 1991. nisu bili Za dom spremni, Hrvata i Hrvatske države ne bi bilo, već bi na prostoru Hrvatske bila etnički čista Velika Srbija po Homogenoj Srbiji, Stevana Moljevića.
Za provedbu velikosrpskog projekta osnovana je organizacija Crna ruka, Dragutina Dimitrijević Apisa 1911. To je bila teroristička i militaristička organizacija, koja je bila sukrivac za početak 1.svjetskog rata a glavni cilj bio joj je ujedinjenje Srba u jednu državu. Iz Crne ruke nastao je 1921. u Beogradu četnički pokret „Udruženje četnika za slobodu i čast Otadžbine“.
Hrvati iz Dalmacije koji su bili pristalice jugoslavenstva, tzv. ORJUNA, Organizacija jugoslavenskih nacionalista. Vjerni kralju i jugoslavenskoj ideji, s ciljem zaštite unitarističke jugoslavenske države, osnivaju četničke vojne postrojbe: Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenički bataljon i Odred vojvode Birčanina, koji djeluju u sklopu Dinarskog četničkog korpusa na čelu s pravoslavnim popom Momčilom Đujićem. Osim u Splitu, Trogiru, Šibeniku i Makarskoj, četništvo ima odjeka i na hrvatskim otocima poput Korčule i Krka. (Zbornik dokumenata Vojnoistorijskog instituta: tom XIV, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića)
https://kamenjar.com/sjediste-u-splitu-u-cetnicima-je-bilo-tisuce-hrvata/
Dakle, četničke organizacije i postrojbe postojale su duboko u hrvatskom etničkom prostoru, davno prije pojave ustaša.
Ustaški pokret nastao je 1929., kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika, u Beogradskoj skupštini, te nastavljen teror i progoni Hrvata pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra.
Ustaški pokret, nastao je kao nužna potreba obrane Hrvata , naglašavam od velikosrpske ideologije i hegemonije u Kraljevini Jugoslaviji.
Prve hrvatske žrtve velikosrpske politike pale su za vrijeme 1.svjestskog rata u Odesi, kada se Hrvati unovačeni u KUK vojsku nisu htjeli pridružiti srpskoj vojsci. Točan broj ubijenih Hrvata ne može se utvrditi, ali se pretpostavlja da su Srbi ubili do 10-tak tisuća Hrvata i manji broj Slovenaca.
Žrtve centralističkog, unitarističkog i velikosrpskog jugoslavenskog režima:
Prosinačke žrtve- 1918. Na Trgu bana Jelačića ležala su tijela 15 domoljuba.
Atentat u Beogradskoj skupštini 1928. godine. Na mjestu su ubijeni Đuro Basariček i Pavle Radić, Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro 8.kolovoza 1928.godine.Ivan Granđa i Ivan Pernar su ranjeni, ali su ostali živi.
Sibinjske žrtve 1935, Žandari su ubili osmero seljaka Hrvata, a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.
Senjske žrtve 1937. Žandari su pucali po masi naroda, mnogi su ranjeni, a sedam Gospićana je poginulo.
Treba svakako spomenuti Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je nositelj i provoditelj svetosavske, velikosrpske politike, koja nije u Hrvatskoj upisana u Evidenciju vjerskih zajednica, već se djelovanje SPC temelji na jednom ugovoru, koji nije međunarodni ugovor, kao ugovor između RH i Vatikana, države koja je zasebni subjekt međunarodnog prava. To nije niti ugovor s nekom Crkvom koja ima pravnu osobnost po svom vlastitom (kanonskomu) pravu.
Ugovor o financiranju SPC potpisan je 2002. godine između predsjednika vlade RH Ivice Račana (SDP) i „predsjednika episkopskog savjeta SPC u Hrvatskoj….gospodina Jovana, koji se lažno predstavljao, jer u članku 5. Ustava SPC navodi se koje su pravne osobe koje zastupaju SPC, a u članku 10. koje su crkveno-hijerarhijske i samoupravne vlasti i tijela SPC-a.
SNV ne istražuje imovinu SPC, njihovih četnika koljača koji su sveci SPC-a, nema istraživanja ni o njihovu nelegalnom financiranju. Katolička crkva tim je stalno na udaru.
Proglašavanjem NDH u Bjelovaru 8. travnja 1941. uslijedila je srpska odmazda, pravi krvavi pir. Srpski 2. konjanički puk Car Dušan Silni 9. je travnja smaknuo pet nedužnih hrvatskih seljaka u selu Peteranca kraj Virovitice, a nakon toga se uputio prema Bjelovaru s ciljem slamanje pobune. Na Veliki četvrtak, 10. travnja, 2. konjanički puk krećući se prema Bjelovaru u selu Donji Mosti kraj Bjelovara smaknuo je 11 nedužnih hrvatskih seljaka. Jedina krivnja tih seljaka bila je ta što su bili Hrvati.
Nakon toga uslijedili su brojni drugi zločini u bjelovarskome kraju. Ubijeno je preko 300 Hrvata.
Posebno okrutan bio je zločin u selu Kapela gdje su srpski vojnici 9. travnja seljanki Mandi Filipović, koja je bila u šestomu mjesecu trudnoće, rasporili trbuh te iz njega izvadili muško dijete, zbog čega su i ona i dijete umrli.
Partizanski pokret, Nije bio samo pokret protiv fašizma i nacizma, nego i socijalistička revolucija, koja je od početka planirala likvidaciju ne komunista. Dokaz zato je Deklaracija Centralnog komiteta Komunističke partije Slovenije od 14. rujna 1941. sa uputama koga sve treba likvidirati. Znači nije to bila antifašistička borba, nego je od početka imala fašistički program likvidacija svih koji je nisu na Komunističkoj partijskoj crti. NDH je bila i “izraz težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom”. (Dr Franjo Tuđman na I. općem saboru HDZ-a 1990.) kao obranom od velikosrpstva.
Srbima je Jugoslavija bila odlična zamjena za Veliku Srbiju, jer su zbog brojčane dominacije, kao većinskog naroda, zauzimali sve najvažnije poluge vlasti.
Degutantno je čitati Pupovčeve Novosti, Biltene i njihove optužbe za povijesni revizionizam! Koji povijesni revizionizam? Pa Jugoslavije nema, a nema je zato jer je bila sazdana na lažnim vrijednostima. Bratstvo i jedinstvo ne postoje, niti je ikada bilo stvarno. Ono što je i bilo Srbi su razbili agresijom na BIH i Hrvatsku. Antifašizam, komunistički je bio isti kao i fašizam. Teror, progoni, zatvori, logori, cenzura, to nisu vrijednosti antifašizma, već je to velikosrpski fašizam!
Dan ustanka naroda Hrvatske koji Milorad Pupovac i njegova bulumenta slave 27.srpnja u Srbu, bio ustvari četnička krvoločna odmazda zbog stvaranja hrvatske države.
Ustaški genocid nad Srbima ne postoji. To je još jedna od velikosrpskih laži , podržana od KPJ da stigmatizira Hrvatsku i Hrvate kao genocidan narod.
Raspadom Jugoslavije Srbija je vidjela priliku za konačno ostvarenje Velike Srbije. Četnici kao vojno krilo SPC-a, otvoreno su napadali. Za Srbiju i jugo-komuniste svaka Hrvatska država je ustaška, pa su i hrvatski branitelji postali ustaše, nakon 45 godina trajanja Jugoslavije.
Hrvatska je razoružana. JNA je oduzela oružje Teritorijalne obrane i podijelila krajinskim Srbima. I da hrvatski branitelji, dragovoljci nisu bili spremni braniti svoj dom i svoju zemlju, ne bi bilo ni Hrvata, ni države Hrvatske! I zato ne damo na Za dom spremni.
Srbija i JNA započeli su krvavu i razornu agresiju na Hrvatsku, razarajući sela i gradove, rušeći Crkve, da se zatre svako postojanje Hrvata na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Popis masovnih zločina nad Hrvatima 1991-1995;
- svibnja 1991, pokolj u Borovu selu, masakrirano 12 hrvatskih policajaca
- srpnja 1991.pokolj u Kozibrodu, 10 osoba ubijeno
- srpnja 1991,pokolj u Strugi, 12 osoba ubijeno, još 7 osoba
- kolovoza 1991, pokolj u Dalju, 39 osoba je ubijeno
- kolovoza 1991, pokolj u Lovincu,
- kolovoza 1991. pokolj u Skeli kod Gline, ubijeni 10 osoba
- rujna 1991.pokolj u Graboštanima, Stublju i Majuru, 20 osoba ubijeno
- rujna 1991. pokolj u Četekovcu, Balincima i Čojlugu, ubijeno 24 osoba
- rujna 1991, pokolj u Kusonjama ,20 hrvatskih vojnika je ubijeno.
- rujna 1991, pokolj u Petrinji, masakrirano 17 hrvatskih vojnik
- rujna 1991,pokolju u Tovarniku, 68 civila ubijeno i jedini svećenik koji je ubijen u velikosrpskoj agresiji, velečasni Ivan Burik
- listopada 1991, pokolj kod Gline, Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba (bez Saborskog gdje su 52 žrtve). Od tog broja 70 je žena starije životne dobi, 1 trudnica, 1 djevojka, 3 djevojčice. Starijih muškaraca je ubijeno 99 plus jedno muško dijete ( 6 mjeseci).
- listopada 1991, pokolj u Širokoj kuli kraj Gospića, 34 osobe; Maskirani su lokalni Srbi 13. listopada 1991. u selu napravili prvi pokolj ubivši osam Hrvata. U narednim danima ubli su još 32 ljudi, među kojima je bila jedna cijela petočlana obitelj, kao i jedna djevojčica od 13 i dječak od 17 godina. Žrtve su prije pokolja mučili, vukli ih konjima po mjesnim puteljcima, brojne su ljude spalili, kao i sve hrvatske kuće.
- listopada 1991, pokolj kod Baćina , 56 osoba ubijeno
- 2 studenog 1991, pokolj u lušcu (predgrađe Vukovara) 59 osoba.
- studeni 1991, pokolj blizu Petrinje, pokolj 16 hrvastkih civila
- studeni 1991. pokolj u Kostrićima, 16 osoba
- studenog 1991, Ovčara, pobijeno 264 osoba, ranjenika iz Vukovarske bolnice
- studenog1991 Škabrnja, što je sa vama, 86 osoba je stradalo
- studenog 1991,Nadin, pobijeno je 14 osoba
- studeni 1991, pokolj u selu Klanjecu kod Slunja, 20 hrvatskih civila pobijeno
- do 14 prosinca 1991, Voćin i Hum kod Slatine, 47 civila ubijeno
- prosinca 1991, pokolj u Joševici, 21 hrvatski civil
- 16-21 siječnja 1992. pokolj u polju i Lađevačkon selištu, ubijeno je 10.osoba
- svibnja 1995. raketiranje Zagreba, 7 mrtvih
Tamara Opačić to je samo dio stradanja hrvatskog naroda i mjesta koje bi trebalo komemorirati! Imali bi i vi Milorad Pupovac cijelu godinu hodati po Hrvatskoj i komemorirati žrtve koje su Srbi posijali.
Zločin je zločin ma tko ga počinio i zbog čega ga počinio, samo je razlika u odgovornosti i kazni. Hrvatska je procesuirala i kaznila zločine, pa čak i dala odštetu srpskim obiteljima, za razliku od Srbije koja ne priznaje zločine, ni postojanje logora, a o odšteti nema ni traga.
Tamara Opačić to je civilizacijska razlika između Hrvata i Srba. Vi ste nabrojali zločine koji su Hrvati procesuirali i kaznili , a ja zločine za koje Srbi nisu i vjerojatno nikada neće biti kažnjeni, kao ni oni komunistički iz kraja 2.svjetskog rata!
Vratite mač u korice!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Leave a Comment