Sve zovu, ali ne i ratnog zapovjednika! Sramota!

U Koprivnici je održano obilježavanje 32. obljetnice preuzimanja vojarne (kasarne) i Dan koprivničkih branitelja.

Okupio se relativno mali broj ljudi, pa je sva sreća što su organizatori pozvali školsku djecu koja su koliko-toliko popunili „prazninu“.

Međutim, ono što je poglavito upalo u oči je činjenica da je najmanje bilo pripadnika slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade, koja je brojala oko 2800  branitelja!

Ni ove godine, kao ni ranijih godina nije se pojavio ni pričuvni pukovnik Dragutin Kralj, ratni zapovjednik 117. brigade, ratni zapovjednik  obrane Grada Koprivnice, a još prije zapovjednik Narodne zaštite, tim prije što su organizatori: Grad Koprivnica, Gradsko vijeće, Odbor za branitelje  i Odbor za obilježavanje preuzimanje Vojarne 30.9.1991. čak i poštom slali pozivnice!?

Kako, zbog čega?

• Nije me bilo jer ni ove godine nitko me nije ni zvao! Inače, redovito pozivaju mojeg zamjenika, koji je, na moj prijedlog, kad više nije bilo napadnih djelovanja, preuzeo brigadu tek u travnju 1992., a on, koliko sam imao prigode vidjeti i čuti, ni jednu riječ nije rekao o našoj ratnoj postrojbi, koja je među prvima bila na slavonskom, odnosno novljanskom ratištu i to u napadnim djelovanjima. Jedan od članova Odbora za branitelje čak je svojedobno javno govorio, a da se nisu bunili ni pripadnici tzv. stradalničkih udruga,  da kakva je to brigada koja je ratovala „od petka do petka“ (sic!), a imala je, zamislite, 38 poginulih i nekoliko stotina ranjenih! Pored toga, na središnjem spomeniku u gradu još uvijek nije uklesano ni jedno ime stradalih, dok je spomenik koji je podignut u čast i slavu 117. brigade, a nalazi se i danas ispred naše bivše vojarne, najobičnije ruglo,   što očito godinama nikoga ne dira, čak ni županiju koja ga je uz udruge i podigla. Godinama sam javno ukazivao, pa čak i podnašao prijave određenim institucijama,  da smo u brigadi imali i dezertere i izdajnike i lažne invalide, ali oni ne da su maknuti, oni su s vremenom napredovali i dobili najviša odličja i činove. Pored pojedinih članova ovog gradskog kontraverznog Odbora za branitelje (svaka čast iznimkama) mislim, možda sam u krivu, da što se tiče srozavanja ugleda brigade, najveće zasluge u tom sramnom činu imaju  gradonačelnik i možebitno predsjednik Gradskog vijeća, koji nažalost nisu bili ni sudionici Domovinskog rata te neprestano uz neke svoje poltrone žele izmijeniti povijest. Inače, iz moje obitelji u obrani Domovine su sudjelovala dva sina, pa čak i supruga! I sad me vi, kao i stotine branitelja na čijem sam čelu bio 1991. pitate- zašto me nema? A po mojem dubokom uvjerenju, barem što se tiče našeg kraja, ništa se od svega toga,  neće promijeniti dok je ova politička garnitura na vlasti – kazao je iznimno ogorčeni Dragutin Kralj.

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)