Evo, približava se još jedna obljetnica veličanstvene VRO Oluja, a naše društvo i dalje živi u stanju zakonske nedorečenosti i selektivne pravde, gdje se granica između slobode izražavanja i povratka u mračnu prošlost stalno pomiče, stvarajući pravni kaos u kojem građani teško mogu razlučiti što je legalno, a što podložno kaznama. Tipičan primjer te konfuzije jest pjesma “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona, koja zakonski nije izričito zabranjena, a Visoki prekršajni sud čak je donio odluku da njezino izvođenje u izvornom obliku s popratnim uzvikom na početku ne predstavlja prekršaj. Unatoč tomu sudskom presedanu, policija i dalje u određenim okolnostima podnosi prijave, dok Ustavni sud RH u svojim odlukama uporno naglašava da je pozdrav “Za dom spremni” ustaški simbol suprotan temeljnim načelima Ustavom utvrđenog poretka. Sličan pravni procjep i apsurd prate i simbole Hrvatskih obrambenih snaga, s obzirom na to da je grb HOS-a, koji sadrži taj isti sporni pozdrav, službeno odobren i registriran u statutima udruga od strane državnih tijela. Vladino Vijeće za suočavanje s prošlošću zaključilo je da se ovi simboli mogu koristiti iznimno i restriktivno, isključivo na komemoracijama za poginule pripadnike te postrojbe, no svako nošenje tih majica i zastava izvan tog uskog konteksta na javnim mjestima redovito završava prekršajnim kaznama za remećenje javnog reda i mira. S druge strane, isticanje povijesnoga hrvatskog grba s prvim bijelim poljem samo po sebi zakonski nije zabranjeno, što potvrđuje i njegova prisutnost na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu, ali njegovo korištenje u javnosti danas nosi golemu društvenu stigmu i policija ga tretira kao prekršaj ako se koristi u kombinaciji s drugim simbolima koji asociraju na ustaški pokret. Ova fluidna pravila stvorila su atmosferu u kojoj se svako glasnije izražavanje nacionalnog ponosa i pjevanje domoljubnih pjesama odmah etiketira kao nacionalizam ili fašizam, što dovodi do autocenzure među građanima pod pritiskom medija i lijevo-liberalnih krugova. Ta politička korektnost pretvorila je domoljubne pjesme, koje su spajale ljude tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, u navodne političke provokacije, namećući opasnu priču da je javno iskazivanje ljubavi prema vlastitoj zemlji nepoželjno i sramotno. Istodobno, dok se desni simboli rigorozno progone, u Kumrovcu se potpuno legalno paradira s crvenom petokrakom, jugoslavenskim zastavama i Titovim likom, jer su ti simboli zaštićeni presudama Europskog suda za ljudska prava i ustavnim definicijama antifašizma, što u narodu opravdano budi osjećaj dvostrukih mjerila. Konačno, vrhunac ideoloških podjela i kontradikcija očituje se na pitanju sabirnog logora Jasenovac, gdje se sustavna i cjelovita antropološka te arheološka iskapanja službeno ne provode pod izgovorom poštovanja prema žrtvama, dok je istovremeno u javnom i političkom prostoru dopušteno potpuno slobodno licitiranje brojkama. Dok službeni popis Spomen-područja bilježi oko 83.000 žrtava, s jedne strane političkog spektra, posebice iz Beograda, i dalje se nesmetano plasiraju povijesno opovrgnuti mitovi o 700.000 stradanih, dok revizionisti s desnice taj broj nastoje maksimalno umanjiti. Namjerno odsustvo konačnih znanstvenih i fizičkih dokaza na terenu tako svjesno održava Jasenovac kao pogodan alat za politička razračunavanja i manipulacije, ostavljajući hrvatsko društvo zarobljeno u trajnom ideološkom ratu.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment