By Kako se približava veličanstveno obilježavanje Vojno redarstvene operacije Oluja95, odnosno Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, sa srpske strane i dalje stižu teške optužbe, kao primjerice, da je hrvatska vojska i policija bez razloga (!?) otjerala čak oko 200 tisuća Srba s njihovih ognjišta. To se moglo čuti i od notornog saborskog zastupnika Milorada Pupovca. A prema Deklaraciji o Domovinskom ratu Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora (15. listopada 2000.), i taj politikant trebao je posve drugačije govoriti, kao primjerice (da se malo našalimo) da su „nakon prvih raketiranja Knina Srbi tako bježali da ih ni hrvatski vojnici nisu mogli stići“, jer „svi dužnosnici i sva državna tijela RH, na navedenim načelima (u Deklaraciji) moraju štititi temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti“.
Prigodom ove obljetnice, da se prisjetimo i toga, nekada se nisu smjela spomenuti ni imena hrvatskih generala Gotovine i Markača, a oni koji su nosili njihove fotografije i majice (kao primjerice Klemovi specijalci) imali su gadnih problema.
Ne, to nismo i nećemo zaboraviti.
Gdje su sada i što rade oni koji su bili zaduženi da se imena ove dvojice časnih generala zauvijek maknu s hrvatske povijesti? Što radi i čeme se bavi Vladimir Šeks koji je javno i s ponosom govorio da Gotovinu treba: „locirati, uhititi i izručiti“!?
Inače, Srbi ne odustaju ni od optužnice u svezi hrvatskih ratnih pilota, na čelu sa Junakom Domovinskog rata Danijelom Borovićem, koje optužuju da su 7. i 8. kolovoza 1995., hrvatskim zrakoplovima, navodno raketirali srpske izbjeglice na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca.
Međutim, sada pred još jedne obljetnice „Oluje“ ponovno se trebamo i moramo podsjetiti i na riječi prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja RH dr. Franje Tuđmana, koje je izrekao nakon Vojno-redarstvene operacije Oluja95, kad je stigao „Vlakom slobode“ i u Knin (26. kolovoza 1995.) te pred brojnim mnoštvom održao povijesni govor, u kojem je rekao da završetak Oluje možemo nazvati i Danom završetka hrvatskog povijesnog križa.
- „U Kninu su stvarali svoju srpsku državu da je ujedine s onim bosanskim Srbima i sa Srbijom i njihovom Jugoslavijom. U Kninu su govorili da imaju tri srpska mora, spremali su se za dugotrajno ratovanje, izdavali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva-tri dana. Nisu imali vremena da pokupe ni svoje bezvrijedne novce, niti devize niti prljave gaće“- kazao je Tuđman.
Zatim je podsjetio da je taj pothvat mnogo i koštao, oko milijardu kuna, ali da smo uspjeli zarobiti iznimno mnogo naoružanja.
- „Nisu samo bježali, pokušali su pružiti otpor, i njih je poginulo više negoli tri puta naših ljudi. Ali to je znak da ćemo znati cijeniti to što smo izvojevali i pod cijenu hrvatske krvi i nikom više nikada nećemo dopustiti da nam ugrozi ovu našu slobodu, ovu našu demokraciju, ovu našu lijepu hrvatsku zemlju u kojoj mora biti mjesta, ne samo za sve hrvatske ljude, nego u kojoj moraju naći svoje mjesto i svi oni izgnani Hrvati iz Hrvatske koje sam u Gospiću pozvao da se vraćaju. A razumije se, od plodnih Kotara pa do svih ovih krajeva koje smo oslobodili ima mjesta za sve naše ljude i slavit će naš narod tu svoju slobodu i izgradit će tu svoju Hrvatsku za koju je palo od Zvonimirovih vremena pa do danas premnogo hrvatskih ljudi, za koju je prepatilo premnogo hrvatskih sinova i u tamnicama i Venecije i Beča i Pešte i Beograda.“
Tuđman se posebno osvrnuo i na hrvatske povjesničare, odnosno dao im je zadatak da objasne kako je to taj Knin postao jazbina četničkog antihrvatstva?
Stoga se i danas treba vraćati prvom hrvatskom predsjedniku, do korijena uništiti detuđmanizaciju i one koji su je i koji je podržavaju, ne zaboraviti njegovu iznimnu ulogu u stvaranju hrvatske Domovine, a ne ga marginalizirati i prešućivati, ili što je još gore svrstavati ga „uz bok“ Josipa Broza Tita, koji se borio i stvarao Jugoslaviju, a Tuđman – Hrvatsku. Srbi u Beogradu mogu vikati i „žderati“ se koliko hoće, govoriti da je Oluja bila zločinačka akcija i tome slično. Istina je bila i jeste na našoj, hrvatskoj strani.
A, koliko su Srbi bili uvjereni u pobjedu, najbolje se vidjelo i po tome što nisu željeli prihvatiti mirovni sporazum, već jednostavno pripojiti dio Hrvatske – Srbiji. Kad je 5. kolovoza 1995. krenula Oluja, kad su se začuli prvi topovi, iz Knina su bježali, kako je rekao i balkanski krvnik Slobodan Milošević,- kao zečevi.
Vrijeme je da nam i Srbi objasne, što je upitao i Tuđman, što je to bilo povijesno da je Knin bio takav antihrvatski užas koji ih je doveo do toga da i 1990. započnu borbu protiv samostalne i demokratske hrvatske države, a koja borba ih je i dovela do toga da neslavno „nestanu“ iz Knina i iz ovih krajeva?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
