By Svake godine, kad se približava obljetnica ponosne i slavne Vojno-redarstvene operacije Oluja95., sve se više pitamo: Gdje je sad onaj i gdje su svi oni koji su u svezi progona nevinog hrvatskog generala Ante Gotovine uzvikivali da ga treba: „locirati, identificirati, uhititi, transferirati“?
Da, s time se nažalost poglavito „ponosio“ – Vladimir Šeks, iako se kasnije nevješto i mutno opravdavao kao „nisam tako mislio“…!
I što mu se dogodilo? Ništa, još je brže napredovao u svojoj političkoj i inoj karijeri!
Nu, zahvaljujući oslobađajućoj presudi generala u Haagu, hrvatska je država uz ostalo odnijela i pobjedu u Domovinskome ratu. Da su kojim slučajem bili osuđeni, otišli bi k vragu mi i naša borba. Međutim, kako godine idu i dalje se pitamo: Tko je kriv što su najpoznatiji hrvatski generali godinama morali u zatvoru dokazivati svoju nevinost, ali i pravednu borbu za oslobođenje Lijepe naše? Većina medija o tome gotovo ništa ne objavljuje, već samo i isključivo o njihovoj velikoj pobjedi – izlasku iz zatvora. To manje-više pišu isti (sic!) oni (kameleoni) koji su ih blatili i gurali u jamu kad su bili na robiji, koji nisu željeli podržati gotovo ni jednu akciju, poglavito hrvatskih branitelja, od Knina, Zadra, Zagreba, pa do Vukovara, u kojima se spominjala njihova nevinost. Članci o njihovu junaštvu također nisu mogli u medije, a poglavito ne na Hrvatsku radioteleviziju (svaka čast iznimkama). Gdje je sad, nakon toliko godina Carla del Ponte, koju su usred Zagreba dočekivali s buketima cvijeća i zatvarali ulice kad je „gospođa“ prolazila kao engleska kraljica? Većina onih koji su javno branili hrvatske generale imali su velikih problema, poglavito uoči obilježavanja Oluje. Ovakvih i onakvih. O tome se šuti, to se marginalizira. Jednog ravnatelja zagrebačke škole izbacili su na ulicu samo zbog toga što je dozvolio djeci da u školskom hodniku lijepe plakate Gotovine i Markača! (Od toga se još uvijek nije oporavio!). Kako danas brane i „zatvaraju“ ako netko poput Thompsona i u pjesmi (iz 1991.!) uzvikne „Za dom – spremni!“, tako su ranije, dok su generali bili u zatvoru (ili Gotovina u bijegu) također odvodili na tzv. informativne razgovore „sve“ koji bi o njima javno nešto lijepo rekli, ili nosili majice s njihovim likovima. Kako su se samo žestoko obračunavali s domoljubima koji su lijepili njihove postere! Ili onima koje su lažno optuživali da imaju nekakve „topničke karte“, odnosno da su „prekomjerno“ granatirali Knin, a u tim optužbama osobito se isticao Čičkov HHO! U to vrijeme svaki policajac morao je imati Gotovininu sliku u džepu, pa ako ga sretne da ga brzo uhiti, kao zadnjeg kriminalca.
Je li bilo tako ili nije, majku vam vašu?
Generali Gotovina i Markač svima su oprostili!
Pa, kad su oni to učinili, red bi bio da i svi oni koji su pljuvali i bljuvali po legendarnim zapovjednicima Hrvatske vojske, koji su ih proganjali (recimo generala Markača što je bio u lovu!) sada lijepo kažu:
- Časni i uvaženi gospodo generali Hrvatske vojske, oprostite nam što smo riječima i djelom (ne)namjerno ljude odvodili na krive putove, što smo se radovali kad su vas u nepravomoćnoj presudi osudili na drastične kazne, što smo imali već pripremljene emisije, tekstove i naslovne stranice kako ste vi „najveći izdajnici“ hrvatskog naroda, oprostite nam što smo se jednoj Carli del Ponte uvlačili u šupak, (zar ne Čičak?), odnosno što smo dobar dio svega toga trebali i morali raditi po zadatku tih i tih (slijede imena)!
Ne, sada nema ni retka o tome. Samo „dirljive“ riječi i tekstovi, kao da je oslobađajuća presuda došla tek tako. Notornu i sramnu tužiteljicu Carlu del Ponte već je odavno Hrvatska trebala proglasiti – personom non grata! Ta nam je „babuška“ učinila više zla nego pola Srba koji su sudjelovao u agresiji na Republiku Hrvatsku.
Vrijeme je da se točno zna i tko je od hrvatskih političara „dušom i tijelom“ sudjelovao u progonu generala, tko je izdao Gotovinu, tko je taj sretnik koji je pokupio milijune s potjernice, a tko su sve oni (osim Šeksa, Mesića i Sanadera) koji su primjerice Gotovinu željeli „locirati, identificirati, uhititi i transferirati“?
Gospodo i drugovi, ne bojte se, generali su vam oprostili, ali ne vjerujemo da su i zaboravili!
Ali, kako bilo da bilo, gdje ste se sakrili, u koje mišje rupe, svi vi koji ste (na dan uhićenja Gotovine) slavili „pobjedu“ Carle del Ponte i njezinih, prije svega, suradnika iz tadašnjeg vrha hrvatske politike?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
