Kakva je to pravda? Pojedini mediji javljaju šokantnu vijest: Odlukom Europskog suda za ljudska prava osuđeni ratni zločinac dobit će odštetu!
Riječ je o Marinku Pozderu, pravomoćnom osuđenom srpskom četniku, za teški ratni zločin u Škabrnji.
Prema presudi Europskog suda dotični će primiti odštetu od Republike Hrvatske zbog nepravičnog suđenja! Vrhovni sud RH 2012. odbio je ovog zločinca u traženju da mu se obnovi postupak iz 1998. kada je pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora.
Osuđen je, kao i većina srpskih ratnih zločinaca, u odsutnosti.
Srpski zločinac je tvrdio da nije znao (sic!) da mu se sudi u Hrvatskoj (a da je znao vjerojatno bi došao, da pukneš od smijeha!).
Dobit će 6000 eura odštete! U zatvor ne će jer, naravno, ne želi doći u Hrvatsku,(bio bi lud), a Srbija ga ne želi izručiti, jer ipak je on njihov – „narodni heroj“.
Ratni zapovjednik Škabrnje, legendarni Marko Miljanić kaže da je ovaj zlotvor iz benkovačkog kraja i da je kao pripadnik tzv. Teritorijalne obrane napadao i klao nevine ljude u Škabrnji!
Sada je za svoja nedjela i dobro nagrađen!
Nu, nije on jedini ratni zločinac iz ovoga kraja koji je tako dobro prošao- kazao je Miljanić. Neki četnik protiv kojeg su se također borili dobio je čak oko tri milijuna kuna, jer hrvatsko pravosuđe očito nije znalo ili nije htjelo provesti sudski postupak kako treba.
Međutim, ima još „smješnijih“ pravosudnih situacija. Evo, sada i neki hrvatski branitelji, poput Vladimira Milankovića, nekadašnjeg zamjenika načelnika Policijske uprave sisačko-moslavačke, koji je svojedobno uhićen sa svojim tadašnjim šefom Đurom Brodarcom, i osuđen po tzv. zapovjednoj odgovornosti prvo na 8, a nakon žalbe DORH-a na 10 godina zatvora (!), dužan je platiti hrvatskoj državi 153.269.43 kuna sa zateznim kamatama koje je Ministarstvo unutarnjih poslova isplatilo kao naknadu kćeri za smrt oca Steve Ratkovića 1991.
Ni to, naravno, nije jedini slučaj da se od osuđenih hrvatskih branitelja traži da plate odštetu onima koji su bili na drugoj strani.
Sad se postavlja pitanje, a što je s ratnom odštetom za 15.000 izgubljenih hrvatskih života ili kada će obitelji četiristotinjak djece koje su ubili Srbi u velikosrpskoj agresiji također dobiti odštetu? A što je sa razorenim hrvatskim gradovima i mjestima? Kada će dobiti odštetu obitelji onih čija su tijela nađena u masovnim grobnicama, ili pak oni koji su jedan dio okupacije proveli u srpskim koncentracijskim logorima diljem Srbije?
Takvih i sličnih pitanja ima na pretek.
Naime, ako ćemo jedni drugima plaćati ratnu odštetu onda nam netko odgovori- kakva je razlika između žrtve i agresora?
Koliko nam je poznato, nigdje u svijetu, a poglavito ne u II. svjetskom ratu, pobjednici poraženima nisu plaćali odštetu, već je uvijek bilo obrnuto.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)