By “Izjavio premijer Plenković ovih dana kako je Hrvatska imala problemčić prije trideset godina. Pitam se kakva je to nova povijesna interpretacija pred svijetom? Hoćemo li minimizirati i druge stvari? Pa reći kako je inflacija i iseljavanje mladih također neki problem, tek nelagoda?…
Zanimljivo je kako se ponekad povijest umanjuje, stvari relativiziraju. Valjda ono- što je rat dalje, grobovi su nam tiši. Je li ovo neka nova strategija prema globalistima, nešto što se jednostavno ne uklapa u neki novi vanjskopolitički dress code? U novu verziju u kojoj se o Domovinskom ratu govori u umanjenicama?
Nekako smo sve ovo očekivali od neke Benčić, nekog Tomaševića, nekih opskurnih likova iz platforme Možemo, ali ne i od hrvatskog premijera koji se inače pravi kako zna što je bilo.” (Ivana Žuvela Kalina, portal Dubrovački Insider)
Nema eskulpiranja nakon onoga što je izgovorio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković u Davosu, odgovaram onima koji se pitaju jeli tome tako i što je to svojim istupom doveo u pitanje. Sve je doveo u pitanje svrstavanjem na jednu stranu i nas s njom uspoređujući. Sve ako dođe do prebrojavanja…. pretpostavljam da mnogi toga i nisu svjesni.
Čim su se sve odgovorni Hrvati spremni Danas poigravati, nakon izuzetno teške ali s Božjom pomoću pobjedom završene “utakmice” u kojoj su mnogi zabijati autogolove. Liga i dalje traje a mir nikad do sad nije bio vječan. Uvijek ga otvarala neodgovorna politika vođena škudarima i dukatarima. Zabijati sam svom Timu golove… to je za ne vjerovati.
Kakva mala Zemlja a Hrvatska, što je rekao Papa Ivan Pavao II, što je govorio zločinac ali vojskovođa Napoleon, što bi rekao i Tite, da Hrvatsku vidi, za njezinih šačice sinova (krvi koja mu je promaklo likvidirati), što su Domovinu uz pomoć svoga Naroda obranili, a nije Ljubičici krvavo crvenoj Sava potekla uzvodno. To priznaju čak i dio onih koji su je željeli staviti pod svoje. Napali tankovima, osvojili trećinu pa Narod, Srbe svoje izvlačili u traktorima, a ako bi zasmetali u brzom sprinterskom bježanju JNA (četnika?) micali ih s puta pozivanjem Jugoslavenskog raznog zrakoplovstva (četničkog?) za to optužujući pilote Hrvate, koji su eto na brzinu crtali po otetim i od Rusa kupljenim MIG-ovima crvene zvijezde petokračine. Rekli bi neki dok su bili razumni.. A “braćo” budala.
Mi smo da se zna, jednom za uvijek, velika zemlja jer smo sami rješavali problem prije više od 30 godina no neki o tome praktično pojma nemaju. Zato pitajte Andrej, ako će Vam reći po srcu, našeg istaknutog suborca Tomu Medveda prije nego nas trpaju, a eto sad i Vi u zonu problema svojim izjavama bez potrebe trčanja pred rudom. Lako je to i “budali” objasniti, ali kako ćeš pametnom.
Oni koji vam se dodvoravaju i prodaju nam visoke politike, ali nisu kao Tomo probali kako nam je bilo, sigurno Vas vole savjetovati, možda i Dube “naša“ Dubrovkinja i Nin
Svi koji su doživjeli, a nije ih baš bilo 1991. godine tako puno. Malo ih je bilo, jako malo. Jer da jesu vama bi u vrhu bilo bi jasno da ovakve izjave nemaju blage veze sa stvarnošću. Neki mi pišu a odgovaram im… neka nikoga ne nosi đava nego Bog koji je jedini pravedni sudac. Plenkovića tumačite kako hoćete, nisam nikad bio kritizer ali u ovom slučaju ono što je rekao je teški autogol, na žalost našu oni gore će se snaći ali našoj ekipi je zabijen gol. Vesele mu se protivnički igrači i a ni on sve skupa što gledaju iz počasne Lože ne boje da zarati. A Rat je posebno stanje i nije nikakva zajebancija za one koji moraju u njemu biti spremni krv prolivati i život dati, s toga ga ničim ne treba provocirati, čak ni spominjati. Njegove žrtve, i kome, i kako, od njih pomoći, ako su potrebiti? Da.
Nisam sam koji sve što napišem smislim. Pa tako čitam…
U Domovinskom ratu poginulo je oko 15 tisuća ljudi, od čega više od 6 tisuća civila, među njima 402 djece, više od 1.200 djece je ranjeno, a deseci su nestali.
Hrvatska je tada imala 4 milijuna stanovnika i ratovala je gotovo potpuno sama, praktično goloruka jer smo imali embargo na uvoz oružja dok iza Ukrajine stoji cijeli Zapad.
Ako se ratovi gledaju razmjerno broju stanovnika, što je jedini pošten kriterij, Hrvatska je imala višestruko veće gubitke po glavi stanovnika nego Ukrajina danas:
– 5 do 6 puta više poginule djece,
– 11 do 13 puta više ukupno poginulih vojnika i civila na milijun stanovnika.
Zato se Domovinski rat ne smije nazivati “problemom” niti ga predstavljati kao rat koji nije usporediv s onim što prolazi Ukrajina.
Uzvikujete li oni koje sam slušao dok nisu promukli “Slava Ukrajini“, i jeste li sigurni da je to svrstavanje pravedno toliko da bi ga Putinu rekli u lice. Naše je da pomognemo ljudima u nevolji ali se čuvamo svih mogućih zala, podmetanja i svrstavanja na jednu od strana, pogotovo ako zbog toga sutra budemo prozivani i napadani, ne samo verbalno danas je to mogućnost otvorena kako klasičnim, tako još gore modernim oružjima.
Zašto spominjem podvale i pomaganje bez strogih kriterija. Zbog toga što sve uloženo u krive tražitelje poput bumeranga je onome tko to radi ili dopušta. Nije tajna, ima potrebitih i žrtava rata vazda, ali ima Ukrajinaca i Ukrajinki koji dođu i kupuju naše na veliko (odakle pare), eto tako i ovdje gdje se to svojim očima može vidjeti… parcele ogromne uz more. Piše u medijima balkanskim, ne više našim, i termoelektrane im se kažu “poklanjaju”…
Nemoj tuđe čuvaj svoje a tko drugačije radi sve što se iz toga stvori prokleto je….
Žali Bože života onih tamo u Ukrajini, a i Rusiji (oni su nekad bili i onako skupa) u jednom SSSR-u. Teško je pomisliti i sjetiti se kroz što je prošao i prolazi “obični” narod i vojnici, poglavito oni koje Zelenski prisilno mobilizira… Zna li se za čiji se oni interes bore ubačeni šakama u milicijske “marice“ kako bi nakon kratke “obuke” išli u prve redove. Kako to može izgledati ako nemaju osjećaj da brane svoj Dom… Bilo nas je na početku malo, bili smo slabo naoružani ali nikoga nismo zadržavali. Narod je htio njegovi sinovi imali srce, svojom voljom obranili i pobijedili. Nije rat za svakoga, ne prizivati ga tko nema namjeru prebaciti svoje djelovanje s riječi na djela. U ovom slučaju na prvoj crti bojišnice.
Slava Bogu!
Mi Hrvati!
Marko Mujan
