Malo, hrvatsko selo Kijevo, nedaleko Knina, 25. kolovoza 1991. napadnuto je svim raspoloživim sredstvima zločinačke Jugoslavenske narodne armije (JNA), pod vodstvom ratnih zločinaca generala Ratka Mladića i Mile Martića. Dan kasnije, tj. 26. kolovoza, dogodio se najcrnji dan kijevske povijesti – Kijevo je sravnano sa zemljom. Agresori su opljačkali i zapali obiteljske kuće, gospodarske zgrade, crkvu, školu, sve baš sve što je imalo veze s hrvatstvom. Mali broj hrvatskih branitelja pružao je žestok otpor, ali krvnici su bili puno jači. Jedan dio stanovništva morao je napustiti svoja vjekovna ognjišta, zbjegom preko Kozjaka prema Maovicama i Drnišu. Iz Drniša su otpremljeni autobusima u Kaštele, gdje su počeli njihovi teški prognanički dani. U borbama za Kijevo zarobljeno je 7o branitelja, dok ih je troje ubijeno. Mnogo je bilo više mučeno i ubijeno (starijih i nemoćnih osoba) koji su nakon okupacije ostali u selu. Tu je JNA pokazala svoje pravo lice. Četnički generali i četnička vojska na ovim je prostorima, na žalost, vježbala ono što je potom uslijedilo u Vukovaru i Škabrnji, ali i u niz drugim gradova i mjesta diljem Hrvatske.
Prije Kijeva, zločinačka JNA, u suradnji sa srbijanskim četnicima i domaćem stanovništvom gotovo je na isti ili sličan način opljačkala i spalila selo Ćelije, nedaleko Vukovara.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskograta91. (UHBDR91.)
Leave a Comment