By U premanturskim kafićima vode se dugi razgovori. Dakako uz klimu i pivo u ovim toplim danima. U jednom takvom druženju, nekoliko puta čuo sam riječ ”penava” iako to nikako u kontekstu razgovora nije moglo biti u svezi uglednog političara, Ivana Penave, predsjednika stranke Domovinskog pokreta. Ovih se dana javljaju naznake u medijima da bi premijer Plenković uključio gospodina Penavu u Vladu kao dopredsjednika, no u kafiću je tema razgovora bila daleko od politike. Satima se raspravljalo o ”istarskoj tragediji” što je izvrsni trener nogometnog kluba ”Istra 1961”, Gonzalo Garcia ”bezobrazno” otišao u ”Hajduk”.
Prijatelj mi je objasnio riječ koju nisam razumio . U hrvatskom jeziku ne postoji riječ koja označava ekstremnu varijantu morala u negativnom smislu. Postoji pojam u dvije riječi; ”moralno dno”, ali ne postoji izraz za ono ispod, još gore i podlije. Dobar prikaz tog moralnog pojma je usporedba sa seljačkom septičkom jamom koja užasno smrdi. Bježimo od tog užasnog smrada panično trčeći. Prstima začepimo nos i trčimo, trčimo što dalje… U razgovorima se uvriježila riječ, ”penava” s malim početnim slovom za takvo stanje moralnog rasapa, odnosno morala ispod moralnog dna. Takvo stanje može imati samo osoba koja je izgubila sve civilizacijske norme i svaku karakteristiku čovjeka. Silnom agresijom napast će te s pjenom na ustima. Proklinje tebe, tvoje porijeklo, tvoje roditelje, suprugu, djecu, unuke…Škrgućući zubima, obasut će te najgorim psovkama. Učinit će ti sve najgore, ako može. A, sutradan ta ista osoba (ne, čovjek, jer tu riječ ne zaslužuje!) poljubi ti ruku i liže tvoja stopala. Klekne ispred tebe kao pred Boga i ponizno sagne glavu. Za šaku srebrnih škuda, učinit će sve za tebe. Sve, ako treba i ono najgore… Eto, takvu osobu zovemo ”penavom”. No, to nema nikakve sveze s gospodinom Ivanom Penavom – završio je objašnjenje moj prijatelj.
Nasmijao sam se. Vjerojatno je društvo iz kafića odličnog stručnjaka, trenera Garciju, proglasilo i ”penavom”, a ne samo izdajnikom, pomislio sam.
HRVATSKI BIROKRATSKI PARADOKS
Sljedeća moja misao bila su pitanja. Treba li opljačkanoj i siromašnoj Hrvatskoj, uz već prenapuhani balon Vlade (18 ministara + premijer + zamjena za Erlića), najvećoj u EU po glavi stanovnika – još i 21. član Vlade? Uzima li naš premijer tog prekobrojnog člana Vlade po potrebi ili zbog uhljebljivanja koalicijskog partnera? I treće pitanje; hoćemo li, uz tog novog dopredsjednika Vlade, dobiti i novo izmišljeno ministarstvo?
| Zemlja | Broj ministara | Broj stanovnika | Broj ministara na milijun |
| Hrvatska | 20 | 3.871.833 | 5,17 stanovnika |
| Njemačka | 14 | 83.445.000 | 0,17 |
| Finska | 12 | 5.149.242 | 2,33 |
| Francuska | 16 | 68,4 | 0,23 |
| Italija | 13 | 58,9 | 0,22 |
Imamo preko 5,17 ministara na milijun stanovnika, a razvijene zemlje od 0,17 do 2
Prosjek zaposlenih, po dostupnim podacima, u hrvatskim ministarstvima je 2.300 zaposlenih (sva ministarstva ukupno imaju 45.968 zaposlenika). Ukoliko premijer kooptira 21. člana, odnosno još jednog dopredsjednika i još jedno ministarstvo – to znači novo zavlačenje ruke u džepove osiromašenog pa i gladnog hrvatskog puka. Ujedno to je još jedna prilika za zapošljavanje, nepotrebnih 2.300 stranačkih uhljeba i parazita. Veliko je pitanje, dokle mogu ići ovakvi i slični deluzni (izvan zdrave pameti!) eksperimenti i do koje granice to puk može podnijeti.
| Činjenica je da nam je Vlada u posljednja dva i po mandata dosegla svoje najveće ”postignuće”- najveće cijene hrane (životna potreba) uz dvostruko ili trostruko manja primanja nego u državama EU. Takav strmoglavi pad standarda za većinu stanovništva, a nekima i granica egzistencije, jest najveće zlo, što jedna Vlada može učiniti građanima svoje države. Razloge tomu znamo; prevelika, nesposobna Vlada i sve državne i lokalne institucije s apsurdnim brojevima; 20 ministara, blizu 70 državnih tajnika, mnoštvo ureda, oko 70 agencija, zavoda, fondova podložnih resornim ministrima, Tu su još oko 120 neovisnih regulatornih tijela i trgovačkih društava u državnom vlasništvu. Zatim, oko 4.000 drugih pravnih osoba (komore, arhivi, lučke uprave, domovi zdravlja itd). Hrvatska ima 428 općina 127 gradova, 21 županija, takozvane lokalne | ||
| samouprave koja je također premrežena istim sindromom uhljebljivanja kao i u državnom segmentu.
Ukupno, prema službenim registrima, Hrvatska ima oko 6.000 tijela javne vlasti. Ta se pre golema brojka odnosi na sve razine — od državne do lokalne — i uključuje i tijela s prenesenim javnim ovlastima, poput komunalnih poduzeća, agencija i ustanova koje formalno nisu dio državne uprave, ali obavljaju javne funkcije. Enormni troškovi održavanja visokih primanja tih 6.000 tijela, prepunih uhljeba, velikim su dijelom rezultirali podivljalim porastom državnog proračuna, ali i osiromašenjem Hrvata. U dva i po mandata AP Vlade proračun je poskočio s nepunih 16 milijarda eura na 37 milijarda – što je nevjerojatno i neprihvatljivo u EU. Vlada u svakoj razvijenoj zemlji bi uz takav skok troškova isti čas ”nestala”. Proždrljiva usta birokracije uskoro neće moći prehraniti sve manji hrvatski radni stroj što implicira evidentan rasap države koju smo obranili i stvorili. Svemu gornjem – treba dodati tragični perspektivu hrvatske demografije – masovno raseljavanje radnika i stručnjaka zbog opće nepravde pri zapošljavanju i poslovanju (dobri poslovi se dijele stranački ili korupcijom). Imamo i jedan rekord, najkraći životni vijek u EU predviđa se stanovnicima Panonske Hrvatske, koja ugrubo obuhvaća Slavoniju i Banovinu. To je također ”postignuće” nesavjesnog i neučinkovitog vođenja Republike Hrvatske kao i najvećeg zla; korupcije, pljačkaških afera i kolapsa hrvatskog zdravstva. KORUPCIJA Ove zastrašujuće brojke trebalo bi popraviti eliminacijom golemog broja stranačkih parazita, ali ni to ne bi riješilo u potpunosti težak teret koji diktira borbu za golu egzistenciju širokog kruga hrvatskog puka. To je čelična mreža korupcije i kriminala koja je čvrsto premrežila svih spomenutih 6.000 tijela javne vlasti, ali i hrvatski puk (nosimo liječniku domače kolače, kad nemamo eura). Korupcija nam godišnje odnosi iz džepova oko 11 milijarda eura, vrijednost skoro trećine državnog proračuna. A, još gore od te nevjerojatne, koruptivne svote – što kazne vinovnika najvećih afera (u kojima su prečesto ministri i dužnosnici) u praksi ne postoje. U policiji, DORH-u i USKOK-u rade vrlo stručni i učinkoviti djelatnici, ali to ni malo ne mijenja opće stanje u Hrvatskoj. Ti stručni ljudi učinkovito hvataju preprodavače karata za koncerte ili predstave kao i razbojnike koji pljačkaju kioske za prodaju cigareta, ali moraju okretati glave od milijunskih i milijardskih krađa nedodirljivih. Stroj Bande lopovske i danas neometano kroči zacrtanim putem osobnog bogaćenja. A, sudovi? ZNA SE! Misli su mi se vratile na kafić i na gospodina Ivana Penavu. Opet sam se nasmijao. Gurui koji se javljaju na YT podučavaju nas da mislimo pozitivno. Glupost! Kako misliti pozitivno kad se sjetimo da smo plaćali i plaćamo oko 50 APministara (možda nisam točno brojao) koji su nas doveli do svih zadnjih i predzadnjih mjesta u EU. Doduše, oko 30 njih je ”otpalo”, uglavnom zbog korupcije ili kriminala, ali ništa loše im se nije dogodilo. Još su dugo, predugo primali ministarsku plaćicu, a Veliki brat se o njima brinuo da ni kasnije ne budu gladni. Savjetnici, suradnici, zamjenici, ravnatelji pa i državni tajnici, uvijek su potrebni. Dakle, 50 ministara ili 51, svejedno je – onaj jedan (gospodin Penava) ne može učiniti ništa lošije ili gore. A, ako ”sklizne” i zgrabi nešto kao neki od oni tridesetak, Veliki brat je tu. Idemo dalje! Ali, dokle? Eh, moj dragi i glupi hrvatski puče! Saša Radović, dragovoljac 91′, časnik Domovinskog rata
|
||
