By Milorad Pupovac, zajedno sa svojim suradnicima, opet provocira i omalovažava hrvatske žrtve u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Naime, u nedjelju, 16. studenoga 2025. u zagrebačkoj Sabornoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg, na Cvjetnom trgu, zapalio je svijeće i tim činom odao počast svim žrtvama ratnog stradanja u Gradu Vukovaru i u Škabrnji.
Većina hrvatskih državnih medija je odmah u svojim informativnim emisijama prenijela i tzv. Izjavu (SNV i Prosvjete) povodom Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, u kojoj se uz ostalo naglašava da se „dubokom tugom sjećaju svih žrtava ratnog stradanja u Gradu Vukovaru i Škabrnji.“ Zatim su dodali da „sa svima, a u prvom redu s njihovom rodbinom, prijateljima i sugrađanima, suosjećaju zbog gubitka koje su pretrpjeli i patnji koje su im prouzročene“, itd. i tako redom, sve „okruglo pa na ćoše“.
Dakle, dok se cijela Hrvatska sjeća žrtava velikosrpske agresije (kojih ne bi bilo da nije bilo srpske i ine okupacije) Pupovac i njegovi sateliti se sjećaju, odnosno odaju počast SVIM žrtvama, što nije ništa drugo nego izjednačavanje žrtve i agresora.
To bi isto tako bilo da su partizani, komunisti i Tito odavali počast SVIM žrtvama II. svjetskog rata, ili da se Izraelci klanjaju Palestincima ili Ukrajinci Rusima.
Zanimljivo je da prigodom odavanja počasti žrtvama srpskog i inog terora, razni pupovci „ne znaju“ i ne ističu agresore, a da iznimno dobro znaju svako malo optužiti današnju Hrvatsku, i naše mlade za „klanja u Jasenovcu“, zatim nametati krivicu Hrvatskoj za nekakav genocid Hrvata u NDH, potom što Thompsom pjeva domoljubne pjesme, koje su nastale 1991. i štošta drugo, što često nema veze s mozgom.
Hrvatska neprestano šalje apele Srbima da otkriju posljednja počivališta Hrvata vezana uz srpsku agresiju, ali i o tome razni pupovci šute, a osim toga drsko i bezobrazno neprestano ističu da su i ljudi njihove nacionalnosti ubijani u ratu. Jesu! Ali, što je bilo prije? Kokoš ili jaje? Da nije bilo srpske i ine agresije ne bi bilo ni žrtava, zar ne pupovci?
Već je vrijeme da Hrvatska zaustavi i spriječi izjednačavanja krivnje i odgovornosti, da prokaže sve koji poput udruge Srpskog narodnog vijeća falsificiraju povijesna događanja u velikosrpskoj agresiji te da njeguju memoriju o velikoj žrtvi, koja je znak ljubavi, memoriju oslobođenu svake osvetničke primisli.
Dosta je da se i od strane počinitelja zla nad Vukovarom, Škabrnjom ili Slunjom i na drugim područjima Hrvatske nastoji zanemariti ili umanjiti to veliko zlo učinjeno od pojedinaca ili zločinačkih organizacija time da se neprestano od strane Srba govori i piše da je kriva jedna i druga strana te da su bile žrtve i tu i tamo.
Krajnje je vrijeme da hrvatska država svim sredstvima uloži napor u rasvjetljavanje svoje prošlosti, svega onoga što joj je na ponos, a i onoga što je opterećuje.
U zadnje vrijeme se relativno dosta učinilo na otkrivanju masovnih grobnica, ali još uvijek premalo na otkrivanju zločinaca i dovođenjem ih pred sud i pravdu, tim više što je u povijesti ratovanja svaka agresija koja je bila zaustavljena i završila porazom agresora uvijek bila teško sankcionirana politički, ali i velikom materijalnom odštetom.
Već je vrijeme da netko pouči pupovce i njihove udruge tko je bio agresor, a tko žrtva u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.
A pored toga dosta je propagiranja srpske istine, odnosno laži u većini hrvatskih medija, i bilježenja svega što je rekao notorni Pupovac, koji predstavlja tek mali broj Srba u Hrvatskoj.
Sjetimo se samo da je na zadnjim izborima u Zagrebu, od svojih sunarodnjaka, jedva dobio sto i nekoliko glasova, odnosno malo ili „ništa“!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
