U stvaranju hrvatske države izniman obol dali su i mediji, od televizije do novina i radio postaja. Ljudi su bili željni informacija. Sjetimo se samo kako smo očekivali generala Ivana Tolja, koji je svako malo izvještavao iz najviših vojnih i političkih vrhova što se događa na bojištu ili što će se dogoditi. Jedan dio novinara i fotoreportera iskazao se izvještavanjem s prvih crta bojišta, gdje su često bili i u situacijama gdje se i gine. Novinar Mario Filipi u želji da što brže i bolje izvještava na putu s braniteljima za Vukovar ostao je bez ruke i noge! Među najtežima su prošli novinari i urednici iz Hrvatskog radio Vukovara. Pet ih je poginulo! Pored toga, na zgradi Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu postavljena je spomen ploča u čast i slavu petnaestorici ubijenih naših kolega.
U pojedinim gradovima i mjestima hrvatski domoljubi sami su počeli objavljivati i svoje biltene – da se ne zaboravi. Međutim, što se tiče Hrvatske vojske /(ZNG) 25. listopada 1991. iz tiska je u Koprivnici izašao prvi broj hrvatskog vojnog lista “Gardist”, kojeg su na prvim crtama bojišnice čitali hrvatski branitelji. Izlazio je u sastavu slavne 117. brigade. Bio sam osnivač i glavni urednik ovog lista dok su se u njegovu radu iznimno iskazali i dragovoljci Domovinskog rata: Josip Nakić-Alfirević, Vladimir Kostjuk, Dragutin Rendić, Antun i Bojan Mijatović, Stanko Gazivoda. Mate Babić… List se mogao nabaviti besplatno i na novinskim kioscima, a često je bio jedina veza između branitelja i članova njihovih obitelji. (Pokrenuli smo i prve braniteljske emisije na radiju). Inače, ukupno je objavljeno 24 broja, na promjenjivom broju stranica i prema ratnim mogućnostima u polumjesečnom, mjesečnom i dvomjesečnom ritmu izlaženja, a posljednji broj je izašao 9. srpnja 1993. godine.
Tijekom osnivanja, jedan od najvećih problema bila je nezainteresiranost (blago rečeno) ovdašnjih novinara, od kojih se gotovo nitko nije želio prijaviti u IPD-e službu, odnosno obući hrvatsku odoru. Ali, to mojeg kolega Kostjuka i mene nije spriječilo da počnemo s objavljivanjem prvih novina u Hrvatskoj vojsci. Ne i bez problema tiskali smo ih u Podravkinoj tiskari, protiv čega se u jednom trenutku bunio i tadašnji predsjednik Uprave ove firme, kao – tko će to platiti? Sličnih problema imali smo i kad smo u rujnu 1991. željeli objaviti već legendarni ratni plakat s nazivom „Hrvatska vas zove“. Tada nam je doslovce kontraverzni Nikola Gregur, tadašnji predsjednik ovdašnjeg Kriznog štaba, zabranio da ga tiskamo, ali nakon mučnih uvjeravanja ipak je popustio. A zahvaljujući i ovom plakatu, koji je osim u Koprivnici, na molbu Branimira Glavaša, tiskan i u pet tisuća primjeraka i u Osijeku, u Hrvatsku vojsku javio se ne mali broj prije svega mladih ljudi!
S obzirom da za prvi broj „Gardista“ nismo mogli pronaći gotovo nijednog novinara u našem kraju, koji bi želio biti hrvatski vojnik, prvi broj svih tekstova uglavnom sam napisao sam.. Zanimljivo je da nije bilo nikakve cenzure te da smo sami određivali što jeste, a što nije vojna tajna. Za taj pothvat nikada nismo dobili ni tražili nikakvo priznanje i nagradu, iako je to bio vrlo težak i odgovoran posao.
U uvodu, na prvoj stranici, prvog broja ovog lista napisao sam komentar pod naslovom “Mora ih se pobijediti”, a posebno sam naglasio i ovo: “Srpski okupatori ne poštuju nikakva pravila. Njih se ne može preokrenuti, njih se mora – pobijediti!”. Inače, “Gardist” je na svojim stranicama redovno pratio sve što je bilo u svezi tadašnjeg Zbora narodne garde (ZNG), obrane i stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. A o tome da je „Gardist“ prvi hrvatski vojni list pisao je i specijalizirani časopis „Hrvatski vojnik“ u travnju 1992. godine.
General Ivan Tolj koji je bio i urednik „Hrvatskog vojnika“ često nas je hvalio i isticao da smo stvarno bili prvi u Hrvatskoj vojsci.
No, najveće priznanje uredništvu “Gardista” dao je prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman u prigodi prve (!) izložbe ratnih fotografija u Hrvatskoj, koja je u veljači 1992. održana u dvorani Gospodarske komore u Zagrebu, (koju je posjetio tadašnji cijeli državni vrh!), a koja je također organizirana na moju inicijativu, kad je rekao: – „Zahvaljujući “Gardistu” i ostalim medijima, ne pobjeđujemo samo na vojnom, već i na propagandnom planu”.
Komplet „Gardista“ kao prvog hrvatskog vojnog lista, objavljen je u Koprivnici 1999., kao spomen – reprint izdanje – da se ne zaboravi, dok sam o cjelokupnom i bogatom djelovanju IPD-e službe slavne 117. brigade, objavio i knjigu „Istinom protiv sile“.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment