Prosvjed hrvatskih branitelja pod sloganom „Sto posto za Hrvatsku“ započeo je 20. listopada 2014. godine ispred zgrade Ministarstva branitelja na adresi Savska 66 u Zagrebu. Ono što je započelo kao obrambeni oslonac najtežih stradalnika, preraslo je u 555 dana dugu, beskompromisnu borbu protiv politike tadašnje vlasti koja je, prema ocjeni prosvjednika, otvoreno omalovažavala ljude koji su krvlju stvarali samostalnu Republiku Hrvatsku. Pod vodstvom stopostotnih ratnih vojnih invalida poput Đure Glogoškog i predstavnika specijalne policije poput Josipa Klemma, šator u Savskoj postao je simbolom otpora i zajedništva branitelja koji su ustali kao jedan.
Povod za podizanje šatora bio je čin koji je u braniteljskim krugovima doživljen kao izravna uvreda unutar samih državnih institucija. Bojan Glavašević, tadašnji pomoćnik ministra Predraga Freda Matića, na tribini u Vukovaru iznio je tvrdnje koje su braniteljske udruge protumačile kao sramotno izjednačavanje žrtve i agresora. Glavašević je tada javno izjavio: „Kako to da hrvatski branitelji, civilne žrtve rata s hrvatske strane, boluju od niza malignih bolesti, boluju od PTSP-a, a to je populacija koja je pobijedila u ratu, koja je ostvarila svoja prava, materijalna i svaka druga? Nasuprot tome imamo populaciju onih koji su izgubili rat, nemaju nikakva prava, nemaju PTSP i nemaju malignih bolesti.“ Ta provokacija, iza koje je stajala cjelokupna Vlada na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem, bila je kap koja je prelila čašu. Branitelji su prepoznali opasnu namjeru relativizacije hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. Zahtjevi su postavljeni čvrsto i bez uzmaka: trenutačna smjena Matića, Vesne Nađ i Glavaševića te donošenje Ustavnog zakona koji će trajno zaštititi dignitet hrvatskih ratnika.
Najmračniji i najdramatičniji trenutak zbio se potkraj svibnja 2015. na Markovu trgu. Tražeći izravan dijalog s premijerom Milanovićem, koji ih je mjesecima ignorirao, najteži stradalnici Domovinskog rata našli su se na udaru režimske sile. Milanovićeva administracija poslala je interventnu policiju na invalide u kolicima, s namjerom da prosvjed prekine batinama i uhićenjima. U toj atmosferi opće opasnosti od teških sukoba, branitelji su bili prisiljeni potražiti spas unutar zidova crkve svetog Marka. Prizori u kojima policija pod punom spremom nasrće na sama crkvene vrata, za to vrijeme katolički svećenici vlastitim tijelima brane hrvatske heroje od batina, ostaju u sjećanju sudionika kao povijesni grijeh tadašnje vlasti. Đuro Glogoški je tada iz crkve dramatično poručio javnosti: „Ovo je sumrak hrvatske demokracije. Hrvatska policija ide na stopostotne hrvatske ratne vojne invalide prve skupine, ide na hrvatske branitelje koji su stvorili ovu državu. Neka čitava Hrvatska vidi tko danas vlada našom domovinom!“ Taj se čin brutalnosti i pritiska na vlastite ratne veterane među sudionicima ne može i ne smije zaboraviti.
Kroz povijest su slični prosvjedi veterana u svijetu završavali tragedijama, poput američkog marša „Vojske bonusa“ 1932. godine kada je predsjednik Hoover poslao tenkove generala MacArthura da bajunetama i suzavcem do temelja spale kamp vlastitih vojnika. Hrvatski su branitelji izdržali sve pritiske. Prosvjed je trijumfalno završen 26. travnja 2016., nakon što je došlo do smjene vlasti i odlaska Milanovićeve Vlade. Josip Klemm je na završnoj konferenciji za medije jasno istaknuo pobjednički ishod: „Mi smo svoje ciljeve ispunili. Pokazali smo zajedništvo kada je bilo najteže, a danas s ponosom možemo reći da smo obranili dostojanstvo Domovinskog rata. Šator odlazi u povijest, ali naša poruka ostaje trajna.“
Ostavština ove herojske borbe je golema. Dolaskom ministra Tomislava Medveda donesen je sveobuhvatan novi Zakon o braniteljima koji je ispravio nepravde i vratio braniteljska prava. Plato ispred Savske 66 službeno nosi ime Trg Nevenke Topalušić, po heroini i prvoj žrtvi prosvjeda koja je preminula na braniku dostojanstva na samom početku okupljanja. Fizički šator pohranjen je u Muzeju Domovinskog rata u Vukovaru kao vječni spomenik jednom vremenu ponosa i otpora.
Iako je prošla još jedna obljetnica ovog povijesnog događaja, u mainstream medijima vlada potpuni muk. Istodobno, pojedini zastupnici u Hrvatskom saboru i danas s prijezirom branitelje nazivaju „šatorašima“, pokušavajući obezvrijediti njihovu žrtvu i borbu. Taj bijes određenih političkih opcija samo potvrđuje veličinu pobjede izvojevane u Savskoj. Za domoljubni dio naroda, 555 dana šatora ostaje trajni dokument vremena u kojem su hrvatski branitelji ponovno stali na branik domovine i obranili temelje na kojima država počiva.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment