Nakon što smo još jednom, ovog puta 31. godinu nakon okupacije Vukovara i Škabrnje, obilježili slom hrvatske obrane ovog grada i mjesta, i prisjetili se ratnih zločina, opet se stječe dojam da su pojedini političari i politikanti i ove godine bili glavne „zvijezde“ tih tužnih događanja, od kojih većina, nažalost, u njima nije ni sudjelovala.
Bilo bi normalno i ljudski da političari dođu, poklone se žrtvama velikosrpske agresije, ali da nam ne drže „lekcije“ – barem toga dana, kad tisuće majki, očeva i suboraca ne može sakriti suze, prisjećajući se dana i mjeseca kad su gotovo nenaoružani branili svoju Domovinu, ili bolje rečeno stvarali slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
Kao prvo, svaka čast što su predsjednik Vlade i predsjednik Hrvatskog sabora dan prije komemoracije došli u Škabrnju i poklonili se onima koji su pali za Domovinu. Međutim, neshvatljivo je da su toga dana, 17. studenoga 2022., došli u večernjim, noćnim satima, kad ih je dočekala tek mala skupina mještana. S njima je stigla i potpredsjednica Vlade, Srpkinja, Anja Šimpraga. Kad je ona polagala vijenac i palila svijeću nazočni mještani ovoga mjesta u zadarskom zaleđu u znak protesta nije to željela ni gledati, već su joj okrenuli – leđa. Zbog tog čina-protesta teško ih je osuditi, tim prije što oni najbolje znaju što su prolazili u vrijeme Domovinskoga rata, pa im je stoga dolazak Šimprage, prve suradnice predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, došlo kao provokacija.
Drugi dan u Škabrnju je stigao i predsjednik Republike Zoran Milanović. On će biti upamćen kao prvi predsjednik države koji je na ovaj dan posjetio ovo mjesto i sve njegove junake i patnike. Milanović nije želio davati izjave, ali i bolje da nije. Tamo je bio i veliki broj HOS-ovaca, koji su branili Škabrnju, a njima je bilo najmanje potrebno da im u ovom svetom mjestu i Milanović, nakon svega što je ružno izgovorio o ovoj ratnoj postrojbi, drži predavanja. Pored toga, u Škabrnju nije došao na početak programa-komemoracije, već se uključio kasnije, što nije u redu.
U Vukovaru je 18. studenoga, ponovno bila ista slika- političari u prvom planu! Program je čak i kasnio, jer su novinari tražili izjave od predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, koji je vjerojatno došao u zadnji čas. Trebao ih je zamoliti da se malo „strpe“, ali nije.
Kamere i fotoaparati uglavnom su slikali političare, kao da su oni branili ovaj grad. Tamo je bio i posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković-Mladi Jastreb, koji se „ugurao“ među političare, umjesto da je od bolnice do groblja koračao sa svojim suborcima.
Međutim, ni ovog puta nismo vidjeli ni ništa čuli o prvom zapovjedniku obrane Grada – Mili Dedakoviću – Jastrebu. Je li ga tko uopće spomenuo? Čovjek je bolestan, pa su ga, ako ništa drugo, mogli i trebali barem pozdraviti!
Gotovo svi mediji su zabilježili da je Milorad Pupovac bacio srpski vijenac u Dunav i na taj način odao počast agresorima Vukovara, ali nitko nije ni spomenuo da se ni ove godine nisu čitala imena poginulih i nestalih. Istina, bilo je rečeno da će imena brojnih hrvatskih branitelja i svih žrtava Vukovara vječno biti upisana u povijest Hrvatske, ali nažalost nismo čuli o kojim se ljudima-junacima točno radi, tim prije što brojke ne mogu zamijeniti ljude.
U Vukovaru i Škabrnji također smo se naslušali o pomirbi koja nema alternative, baš kao ni oprost. Moramo se pomiriti, moramo oprostiti, moramo se okrenuti budućnosti, ali….prije svega trebali bi se i morali okrenuti traženju ratnih zločinaca, nestalima, potraživati ratnu odštetu…!
Stradalnicima i svima onima koji su branili i obranili hrvatsku državu već su preko glave suđenja u odsustvu ili ignoriranja optužnica (koje postoje) za zlodjela u Vukovaru i Škabrnji.
Onom koji nije nikoga izgubio u obrambenom ratu najlakše je reći „nećemo više o tome“ i „oprosti“. Nu, kako se osjećala jedna Kata Šoljić iz Vukovara ili jedna Eva Šegarić iz Škabrnje, koje su i umrle, a da nikada nisu ni saznale tko im je ubio njihove najmilije?
Također nas zanima, a to nigdje nismo čuli ni pročitali, kako su ovi događaji (i jesu li uopće) zabilježeni u našim, hrvatskim veleposlanstvima diljem svijeta, barem nekom prigodnom izložbom, projekcijom filma ili pak tribinom?
A što se tiče Srba, poglavito u Vukovaru, oni su i ove godine, na dan komemoracije, spustili sve rolete na prozorima i na taj način najbolje iskazali svoje „poštovanje“ za patnju Vukovara u kojem bezbrižno i dalje rade i žive.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
Leave a Comment