Približava se još jedna tužna obljetnica svetog hrvatskog obrambenog Domovinskog rata – okupacija Grada Vukovara (18.11.). Ni ovogputa nažalost nije predviđeno čitanje imena stradalih Hrvata.
Stoga, čujte i počujte: Gospodo, nisu brojke stradale od velikosrpske agresije, stradali su ljudi, pa je red da se već jednom i čuju i imena Junaka Domovinskoga rata i iz Vukovara.
A poglavito bi prigodom ovakvih sjećanja trebalo podsjećati i na imena ratnih zločinaca, što se malo gdje radi.
U tadašnjem tjedniku „Narodna armija“, novinama zločinačke JNA, objavljen je članak da je tri dana „poslije pobjedonosnog završetka borbenih dejstava na području Vukovara, savezni sekretar za narodnu odbranu Veljko Kadijević sa suradnicima primio komandanta Prve vojne oblasti general-potpukovnika Životu Panića, komandanta operativne grupe „Sever“, general-majora Andriju Biorčevića, komandanta operativne grupe „Jug“, pukovnika Mila Mrkšića i komandanta avijacijske jedinice Prvog vazduhoplovnog korpusa RV i PVG pukovnika Branislava Petrovića i čestitao im na izvojevanoj pobedi“.
Tom prigodom, pročitana je i zapovijed načelnika Štaba Vrhovne komande OS SFRJ, kojom se pohvaljuju te jedinice i njihovi komandanti.
- „U dugim i teškim borbama potučene su i zarobljene elitne ustaške formacije i brojne plaćene ubice iz zemlje i inostranstva“ – rečeno je na tom primanju.
Dakle, oni se u Vukovaru 1991. nisu borili protiv Hrvata ili hrvatskih branitelja, već – ustaša!
Tako su nas zvali tada, tako nas zovu i danas!
Također je naglašeno da „podvizi, hrabrost i požrtvovanje starešina, vojnika i dobrovoljaca angažiranih u vukovarskoj operaciji, treba biti svetao primer svim borcima i starešinama JNA i TO.“
A u „teškim borbama na ulicama i u katakombama godinama utvrđivanog grada“ osobito su se istaknuli: major Borivoje Tešić, komandant jurišnog odreda u operativnoj grupi „Jug“, major Milenko Lukić, komandant oklopnog bataljona u operativnoj grupi „Sever“, kapetan prve klase pilot Živica Trifunjagić, komandant teritorijalne odbrane Vukovara Miroljub Vujović, pitomac mlađi vodnik Sulejman Lojić i dobrovoljac Krste Olujić iz operativne grupe „Jug“.
S obzirom da Hrvate i danas, kako rekosmo, pojedinci nazivaju „ustašama“, a Hrvatsku državu „ustaškom“, dobro se još jednom podsjetiti na riječi ratnog zločinca Veljka Kadijevića, koji je uz ostalo napomenuo da su u Vukovaru „nakon dvomesečnih okršaja do nogu potučene ustaške formacije“, odnosno „povampireni fašizam i obnavljanje gonocida nad srpskim narodom.“
O „ustašama“ i „povampirenom fašizmu“ u Hrvatskoj relativno često znamo čuti i od pojedinih današnjih (nažalost) i zastupnika u Hrvatskom saboru, ili pak predsjednika nekih udruga, koje iznimno dobro financira i hrvatska država.
Od tih i inih srpskih ratnih zločinaca ni jedan dosad nije završio u nekom hrvatskom zatvoru, pa čak ovdje nije bio ni suđen.
„Narodna armija“ je objavila i njihove fotografije, ali ni to nije bilo dovoljno hrvatskom pravosuđu i organima gonjenja da ih pronađu, kao – „nikad za njih nisu čuli!?“
A kad su u pitanju Hrvati, neprestano slušamo – zločin je zločin.
Pa, ako je zločin-zločin onda su i ovi (ali i niz drugih „srpskih junaka“) zločinci, ili se to nama, drugovi i drugarice, gospoda i drugovi samo tako čini?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment