Što je to odličje? – pita nas jedan dragovoljac hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, još k tome invalid. Malo tko od hrvatskih branitelja uopće i zna na koji se način ona dodjeljuju. No, više o odličjima saznali smo kad je poginula Vijoleta Antolić-Vicky (1969.-2014.), Junakinja hrvatskog Domovinskog rata te kad je, nakon sahrane, jedan njezin prijatelj i suborac iz ratnih dana Vukovara, (sjećate se?), odlučio baciti u kantu za smeće odlikovanja koja je primio za zasluge u hrvatskom Domovinskome ratu, odnosno za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Na to se odlučio kad je vidio da su Vijoletu, tu hrabru i časnu ženu, po kojoj je već odavno trebao nositi naziv neki trg ili ulica, sahranjivali bez ikakvog odlikovanja, jedino sa Spomenicom Domovinskog rata, koju je inače dosad primilo oko 420 tisuća znanih i neznanih. Međutim, nije istina, kako se često stječe dojam, da baš “nitko” nije dobio brojna odličja. Do sada je navodno podijeljeno više od 14 tisuća civilnih odličja i oko 40 tisuća vojnih. Ako se tomu pribroje razne medalje i već spomenute spomenice, ukupno je dosad dodijeljeno približno oko 800 tisuća odličja. Gdje je bila Vijoleta i brojni drugi znani i neznani Junaci hrvatskog obrambenog Domovinskog rata kad su se ona dodjeljivala? Časnom i uvaženom Antonu Kikašu tek su prošle godine uručili jedno odličje, a već ih je trebao dobiti barem kao Predrag Matić (9). Samo savjetnici predsjednika Franje Tuđmana dobili suviše od satotinu odlikovanja ili četiri po savjetniku. Tu praksu nastavili su Mesić i Josipović, a sada i Milanović. Uoči Vojno-redarstvene akcije Bljesak i Oluja također su uručivana odličja. Ali, nigdje ne možete naći, pročitati obrazloženje zbog čega su svi ti ljudi odlikovani. Najviše odličja pored razno-raznih političara, loptogurača, manekenki, gospodarstvenika i sličnih, dobili su, za junaštva, i brojni hrvatski generali, (samo Vladimir Zagorec ih je dobio trinaest!), no nitko ne kaže da ih nisu dobili nezasluženo, ali nitko javno ni ne objavljuje koje su njihove zasluge, kao da je to “vojna tajna”.
Ministarstvo hrvatskih branitelja, nakon objave tzv. Matićeva Registra hrvatskih branitelja, trebalo je odmah objaviti i Registar osoba koje su dobile državna odličja i medalje, pa da vidimo tko se sve dosad okitio “paunovim perjem”. Istina, taj popis postoji, ali „razbacan“ na stranicama Narodnih novina. Evo, prigodom obilježavanja raznih obljetnica malo se koga može vidjeti da je „okićen“ odličjima, osim pojedinih generala i sličnih, kao da je to “sramota”, kao da se branitelji stide javno pokazati što su dobili za junaštvo, ali i brojne druge zasluge. Ljudi poput Matića imaju uz ostalo i odličje za junaštvo u ratu (?), a nemaju ga zapovjednici Vukovara, Škabrnje, Osijeka…S druge pak strane, na partizanskim obilježavanjima obljetnica iz II. svjetskog rata, sudionici tih događanja dođu, poglavito u Kumrovec, svi odreda “nakićeni” odličjima ratnog i inog zločinca Josipa Broza, a nije ih sram ni da na glavu “nataknu” i kapu s crvenom zvijezdom petokrakom, s kojom se ubijalo od Bleiburga do Vukovara. Čak dolaze obučeni i u odore zločinačke JNA, što im nitko, pa ni Državno odvjetništvo ne zamjera, a kamoli da ih zbog toga službeno goni.
Onima koji su nakon Domovinskog rata počinili kaznena djela, predsjednik države, oduzima odličja (ne svima). Međutim, oni su ih dobili za zasluge u ratu, što nema nikakve veze s njihovim možebitnim kaznenim djelima u miru. Ili ipak ima? Na taj način mogu im uzeti i “ime i prezime”. Naime, ako je netko kažnjen on će tu kaznu morati odležati u zatvoru ili “odguliti krumpire”, a poslije je slobodan čovjek i nitko mu ne smije predbacivati da je zločinac i tome slično. Tako kako im se oduzimaju odličja, tako bi im se mogla uzeti i sva imovina, jer nisu u miru bili kao u ratu. Zašto? E, to je pitanje nad pitanjima! Što ratna odličja ne uzimaju onima koji su izvršili suicid, jer su otišli dragovoljno u smrt jer se za takvu Hrvatsku nisu borili? Neprirodno je i to da jednom Stjepanu Mesiću nitko ni ne pomišlja oduzeti neko odličje, iako bi i te kako voljeli pročitati objašnjenja za što ih je baš on dobio. Za junačka djela, hrabrost, iznimne pothvate? Gdje i kada? Kad ste recimo njega za razliku od jedne Vijolete Antolić- Vicky, i mnogih drugih hrvatskih branitelja, vidjeli na bojišnici? Pretežno se kao i mnogi njegovi drugovi držao svoga ureda, podruma i skupih hotelskih soba. Nakon rata, pišu mediji, ali i govore mnogi baš taj čovjek navodno je učinio brojna zla hrvatskim braniteljima, te ukaljao ime Republike Hrvatske (gdje mu je ček iz Australije, zašto ga terete za korupciju, od koga je posudio novce za stanove, što ima s braćom Lijanović koji su svojedobno bili uhićeni…?).
Vjerojatno su i relativno dosta hrvatskih odličja prikupili i Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović.
Nu, dobro. Ako je uistinu dodijeljeno toliko odličja i medalja, a jeste, koliko još ima raznih Vijoleta koje ih nisu dobili? Kata Šoljić ili Vesna Bosnac imaju tek po jedno. Šira javnost vjerojatno ne bi ni znala za Vijoletinu sudbinu da nije poginula.
Marko Miljanić, ratni zapovjednik Škabrnje, ima samo „trolista“, (dobio je tek na moj prijedlog!), baš kao i Dragutin Kralj, ratni zapovjednik slavne 117. brigade!
Kad se američki ratni veteran obuče u ratnu odoru i kad s ponosom stavi svoja odličja na prsa malo tko prođe pokraj njega, a da mu se ne nakloni, da mu ne pruži ruku i zahvali. A kod nas? Oni koji imaju “pun kufer” odlikovanja, medalja, pohvalnica i zahvalnica to drže u ormaru, daleko od očiju javnosti (svaka čast iznimkama), jer jedan dio njih i te kako zna da ih je dobio za “zasluge” po sistemu “ja tebi-ti meni”.
Mladen Pavković
Leave a Comment