By Poštovani gospodine Predsjedniče,
Poštovani gospodine Predsjedniče Vlade,
Poštovani gospodine Ministre Medved,
obraćam Vam se ne kao političar, nego kao građanin, rođen 1997. godine, nakon što su branitelji stvorili slobodnu Hrvatsku.
Odrastao sam u zemlji čiju su neovisnost platili tisuće života, i okružen sam ljudima koji su nosili teret rata, izgubili prijatelje, zdravlje i mir — a danas, trideset godina kasnije, izgubili i dostojanstvo u vlastitoj državi.
Ne mogu šutjeti dok gledam kako se oni koji su stvarali Hrvatsku nazivaju ekstremistima, dok se njihovo ime blati, a njihove obitelji žive u tišini i sramoti.
Ne mogu šutjeti kad se branitelj koji je dao sve — danas osjeća kao višak u društvu koje postoji zahvaljujući njemu.
Zakon mora biti jednak za sve, ali i pravedan.
Jer ako država ne poštuje svoje branitelje, ako se prema njima odnosi s prijezirom i sumnjom, onda je to poraz svakog od nas koji smo odrasli u slobodnoj Hrvatskoj.
To nije samo političko pitanje — to je pitanje časti, zahvalnosti i istine.
Ova generacija, moja generacija, nije proživjela rat.
Ali nas je oblikovala priča o ljudima koji su stajali ispred tenkova, išli u rovove, branili domovinu i vjerovali da će Hrvatska biti pravedna, poštena i slobodna zemlja.
Nažalost, danas gledamo državu u kojoj se ti isti ljudi bore za osnovno poštovanje.
Gledamo medije i institucije koje ih često tretiraju kao problem, umjesto da ih tretiraju kao temelj.
Zato Vam pišem ovo pismo – u ime mladih Hrvata koji nisu zaboravili tko im je omogućio slobodu.
Pišem u ime obitelji koje su izgubile svoje sinove i muževe, a danas osjećaju da društvo šuti.
Pišem jer vjerujem da se poštovanje ne može tražiti – ono se mora dati.
Tražim od Vas, kao najviših predstavnika ove države:
1. Da zaštitite javno dostojanstvo hrvatskih branitelja i obitelji poginulih.
2. Da javno progovorite protiv svakog oblika ponižavanja ljudi koji su stvorili državu.
3. Da pokrenete konkretne programe i zakone koji će omogućiti stvarnu potporu – ne samo simboličnu – onima koji su najviše dali.
4. Da se hrvatska povijest i vrijednosti Domovinskog rata brane činjenicama, a ne političkim etiketama.
Hrvatska ne smije zaboraviti svoje korijene.
Hrvatska ne smije zaboraviti tko ju je stvarao.
I Hrvatska ne smije dozvoliti da oni koji su dali najviše – budu zadnji.
Ja, Mario Perković, rođen u slobodnoj Hrvatskoj, želim živjeti u zemlji koja poštuje istinu i ljude koji su je omogućili.
Zemlji koja ne zatvara oči pred nepravdom.
Zemlji u kojoj čast i poštenje ponovno nešto znače.
S poštovanjem,
Mario Perković
Hrvatski aktivist
Republika Hrvatska
