PERAST – RANJENI BROD…

U Splitu, u organizaciji Pomorskog fakulteta u Splitu kao i svesrdne pomoči cijelog Sveučilišta u Splitu, 07. travnja ove godine u 14 sati održana je promotivna projekcija dugometražnog dokumentarnog filma „Perast – ranjeni brod“, autora Paule i Đela jr. Jusić. U prepunom Amfiteatru-3 splitskoj premijeri filma nazočili su brojni gradski i županijski čelnici, dekani fakulteta i sveučilišni prodekani, a posebno treba zahvaliti na dolasku gđi. Željane Zovko, zastupnice u Europskom parlamentu, čija je nadležnost vezana za more i pomorstvo. Vrijedno je spomenuti prisustvo Ivana Mladine, predsjednik Hrvatske Udruge privatnih brodara, koja sa Pomorskim fakultetom u Splitu razvijaju dugogodišnju uspješnu suradnju. Kao rezultat te suradnje prije promocije filma Ivan Mladina i dekan Pomorskog fakulteta prof. dr. sc. Ivan Peronja potpisali su ugovor o stipendiranju tri studenta Pomorskog fakulteta u Splitu, što je hvale vrijedan primjer suradnje znanosti i prakse.

Treba napomenuti da ova cijela priča o brodu Perast počiva na jednoj neshvatljivoj akciji petorice diverzanata tadašnjih pripadnika tek formirane Hrvatske ratne mornarice. Neću sada pričati o čemu se radi, ali ću samo reći da su Ondini Robi, Pero, Frane, Braco i Tihomir u ranu zoru 19. veljače 1992. primijetili brod Perast koji su neprijatelji iz Slanoga izveli na more kako bi ga potopili pucajući po njemu iz svih raspoloživih oružja. Ova grupa splitskih diverzanata naprosto je rekla „Nedamo Perasta“ i pod najžešćom vatrom sa malim gumenjakom oteglili su i ukrali MB Perasta neprijatelju ispred nosa, ali sve će te vidjeti na filmu.

Prošlo je oko 35 godina od tada. Ostala su samo sjećanja koja u par misli na taj događaj može napisati samo netko tko je osobno sudjelovao i tome pa je prof. dr. sc. Tihomir Luković, zapovjednik grupe diverzanata HRM Split, o filmu, kroz sjećanja kazao sljedeće:

Jedan dan, bio je to samo jedan dan,

Jedan od onih inih dana kada je misao na osobni život bila zaboravljena.

Bili su to dani kada je obrana Hrvatske i hrvatskog Jadrana bila zadatak važniji od svih

A Perast?

Bio je to samo jedan dan našeg susreta sa Perastom, brodom sa dušom.

Bio je to jedan dan kada je Perast trebalo odvući u mir i dati mu malo odmora na vezu blizu nas
Film koji će te sada gledati označava taj jedan dan, dan susreta hrvatskog čovjeka i hrvatskog broda koji ne smije umrijeti. I nije umro.

Nakon svega, što će te vidjeti na filmu, Perast je došao tu na vez u Brocama, preko puta nas da nam je na oku.

Bio je to samo jedan dan od onih dana 91. i 92. kada je trebalo braniti more hrvatskog juga.
Trebalo je braniti more u gumenjacima bez ikakvog oružja, na moru na kojem su bili do zuba naoružani neprijateljski ratni brodovi.

U svemu tome bila je važna poruka agresoru „TU SMO. OVO JE NAŠE MORE., a koju smo svaki dan i svaku noć ispisivali gumenjacima na moru između Stona i Elafita. Bilo je važno da nas vide,,, da nas osjete,,, da nas se boje, barem isto onoliko koliko smo se i mi nenaoružani bojali njih, ali naše oružje bilo je „OVO JE NAŠE MORE“.

I da ne bude nerealnog hvalospjeva našoj hrabrosti, DA, BOJALI SMO SE, ali tada smo jedan drugome čuvali leđa pa smo se tu na jugu u malim grupicama okupili u obrani,,,, naši maljutkaši HRM-a na vrhu Pelješca, mi na moru, a u Stonu kopneni dio obrane. Tako mali, u grupicama, u obrani smo bili snaga koja je imala zadatak držati liniju obrane do konsolidacije hrvatskih brigada, splitske 4te i zagrebačke prve, koje su nakon nas došle naoružane i očistile hrvatski jug od neprijatelja. Dubrovnik je bio oslobođen, a neprijatelj protjeran do Crne Gore.

Možda će ovaj film pobuditi u vama misao o ludoj hrabrosti tih ljudi koje će te vidjeti na filmu, ali dva su razloga tome. Prvo, to su bile naše 30te godine, godine pune snage, bilo je to vrijeme nabijeno domoljubljem i nadom da IMAMO NAŠU HRVATSKU. Drugo, a što je najvažnije, ON
nas je štitio. NJEMU smo dali svoje živote kada smo isplovljavali sa mola ispred male crkvice u Brocama. O pogibiji nismo mislili. Bili smo rasterećeni te misli znajući i vjerujući da nas ON čuva, i čuvao nas je. A mi smo u gumenjacima u onoj prvoj milji plovidbe i ulaska na more gdje nas je čekao neprijatelj, potiho govorili sebi i Njemu „Bože, dajem ti život svoj, čuvaj me!“ Vjerovali smo u Njega i bio je tu uz nas, svaki dan, svaku noć,,,, čuvao nas je osobno,,, i evo nas tu. Nas zadnjih živih pet diverzanata HRM-a sa Perasta,,,, Robi, Pero, Frane, Braco i ja. Sa nama su u sjećanju još dvojica naših dragih prijatelja kojih više nema, ali za nas nisu mrtvi, jer ih nosimo u srcu i mislima, naši Ondini i Ive. Hvala im.

A mi, nas pet živih, koji smo ovdje došli pogledati ovaj film nosimo sobom darove života kao što su bolovi u križima, škripanje u koljenima i drugi darovi,,,, satrveni životom, ratom i godinama,
I na kraju, znajte da ne žalimo na niti jednom trenutku koji smo prošli tih ratnih godina obrane Domovine. Ipak, rat nije podrška životu, pa zato kažemo ne ponovilo se.

A sada malo o filmu.

Film „Perast – ranjeni brod“, autora Paule i Đela jr. Jusić razvija snažnu emotivnu priču o brodu Perast, brodu koji je bio jedina veza Elafita, Mljeta i dubrovačkog priobalja sa gradom, odnosno sa velikim „G“, Gradom kako Dubrovčani nazivaju svoj Dubrovnik. Tu lijepu i tužnu priču o životu ljudi na otocima, kao i vezi broda i čovjeka, film priča kroz sjećanja brojnih žitelja vezanih za MB Perast. Ta lijepa priča brutalno je prekinuta zarobljavanjem broda i njegove posade u čemu su tri člana posade izgubila živote. Autori filma pričaju priču o MB Perastu od njegovog početka, od početka izgradnje i porinuća pa do njegovog kraja na način na koji ne znaš da li je Perast glavni lik ili su ljudi glavni likovi, ali sve skupa se sjedinilo u jednu lijepu toplu cjelinu.

Iako priča o Perastu nema sretan kraj, niti za ljude, posadu, a niti za sam brod, dojam koji ostavlja ovaj film topao je, budi i ostavlja lijepe osjećaje koje svatko tko je vezan za more može osjetiti. Kako god je priča o MB Perast tužna, tako iz nje izvoru brojne nerazjašnjive ljepote iz tog vremena koje su se dešavale na moru na hrvatskom jugu. Sve počinje sa neshvatljivom akcijom splitskih diverzanata pripadnika tadašnje mlade Hrvatske ratne mornarice (HRM), a završava zadnjim porinućem i putem MB Perast u rezalište.

Kako diverzanti ističu da ih je sam Bog čuvao u tim uvjetima ratovanja bez oružja naspram do zuba naoružanom neprijatelju i neprijateljskim brodovima, tako je zanimljiv i sam kraj MB Perast. Kako pričaju iz INKOBRODA na Korčuli gdje je Perast bio izvučen, cijeli njegov kraj naprosto je natprirodan. Brod je najprije neuspješno preprodavan u nekoliko navrata, da bi na kraju ipak bilo odlučeno da ga se odvede na rezalište. Da bi MB Perast bio otegljen na rezalište trebalo ga je ponovno porinuti u more, ali Perast kao da se nije dao. Nekoliko puta radnici brodogradilišta pokušali su porinuti Perast u more, ali uvijek bi nešto zapelo i brod bi ostajao na suhome. Situacija je bila neshvatljiva, a radnici INKOBRODA našli su se u čudnoj situaciji,,, Perast neće u more,,, neće na svoj put prema rezalištu. Dok su svi okupljeni oko Perasta lomili glave u čudu, jedan radnik je položio ruku na Perasta i pomolio se nekoliko minuta,,, i Perast je sam kliznuo u more bez ičije pomoći. Vjerovali ili ne, ali to je bio Perast – BROD SA DUŠOM, kako ga zovu svi koji ga poznaju.

I na kraju, bilo je to jedno predivno popodne u utorak 07. travnja 2026. na čemu treba zahvaliti Pomorskom fakultetu u Splitu i njegovom dekanu Prof. dr. sc. Ivanu Peronji. U razgovoru sa autorima filma, Paulom i Đelom jr. Jusićem prezentacija filma uskoro dolazi u Zagreb, a ja sugeriram, pogledajte ovaj film.

Sa rehabilitacije u Bolnici Biokovka u Makarskoj, 08. travnja 2026.

Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković