Bivši, žalosni, predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić tijekom svoja dva mandata (sic!) učinio je niz nepravdi prema hrvatskim braniteljima, a poglavito hrvatskim generalima od kojih je jednim potezom pera istjerao čak njih 12 iz Hrvatske vojske, nakon što su 2000. godine objavili istinu, tj. Otvoreno pismo. Neke od njih više nema, umrli su, ali mrlja koju je ostavio ovaj jadni i žalosni predsjednik prati nas sve do danas.
Časni i uvaženi hrvatski generali, potpisnici ovog pisma, nikada nisu tražili da ih se „rehabilitira“, a poglavito ne da to učini Mesić, koji, da je pravde, već je odavno trebao zasjesti na optuženičku klupu, zajedno sa svojim „komšijom“ Manolićem, s kojim je svojedobno navodno planirao i državni udar.
Nu, ako to ne traže hrvatski generali, tražimo mi, hrvatski branitelji, pa od predsjednika RH Zorana Milanovića očekujemo da se javi i u povodu ovog teškog i neoprostivog incidenta i javno, kao Vrhovni zapovjednik OS Hrvatske vojske, ispriča se 12-torici hrvatskih generala (a samim time i hrvatskim braniteljima) za nepravde i zlo koje im je učinio (besramni) S.M.
A to pismo potpisali su: Janko Bobetko, Davor Domazet-Lošo, Ivan Čermak, Ivan Basarac, Krešimir Ćosić, Ante Gotovina, Damir Krstičević, Ivan Kapular, Mirko Norac, Miljenko Filipović, Ivan Korade i Nojko Marinović!
Njihovo pismo je iz godine u godinu sve aktualnije, tim prije jer je, kako smo već rekli, napisana istinita, istina koja se u dobrom dijelu nije promijenila do danas.
A hrvatski generali su među ostalim (dok su drugi šutjeli!) napisali i objavili i ovo:
- …„S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost. Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskoga rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to netko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije. Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da su svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastita života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili povlastica, nego iz najviših ideala, jer na bojišnici su jedine povlastice bile smrt i neizvjesnost!? Posebno ističemo, i ovom prigodom naglašavamo, da nismo protiv sankcioniranja pojedinačnih zločina ili kriminalnih djela. Svatko tko se zaista ogriješio o čistoću Domovinskog rata, ili je počinio kakvo nečasno i kriminalno djelo treba odgovarati, ali na način koji priliči pravnoj i demokratskoj državi. Policijske akcije, kojih smo nedavno bili svjedoci, međutim, više nalikuju na obračun s terorističkim grupacijama ili mafijaškim skupovima, negoli odgovoru pravne i demokratske države, sukladnom našim stvarnim prilikama te dostojanstvu hrvatskih branitelja i časnika Hrvatske vojske. Nepotrebno demonstriranje sile, proglašavanje krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama, a u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji, svakako ne pridonosi klimi tolerancije i izgradnji demokratske Hrvatske, za koju smo se i mi generali i ratni zapovjednici borili. Štoviše, takvi postupci vode u nepotrebne i opasne rascjepe našeg društva. Zbog toga želimo posebno naglasiti da nikakvi sukobi, a najmanje terorizam ,ili bilo kakvo nasilje, o kojima se tako olako u posljednje vrijeme u nas govori, nisu i ne mogu biti u interesu nikog razumnog i odgovornog, a poglavito ne onih koji su svojom krvlju stvarali ovu državu! Onaj koji je gradio kuću ima najmanje razloga da je dovodi u pitanje ili da se igra s njenom sudbinom.! To kažemo ne samo u svoje ime, nego, nadamo se s pravom i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja, te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine. U tom sklopu – a zbog špekulacija, pa i ciljanih dezinformacija u svezi preustroja Hrvatske vojske – želimo iznijeti naš načelan stav – poduprimo sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskom ratu. Jer Hrvatska vojska je upravo u Domovinskom ratu izrasla u pobjedničku vojsku, s kadrovima i doktrinom koji su to omogućili, a što je kapital kojeg nitko, kome je stalo do sigurnosti zemlje i hrvatske slobode, ne bi smio olako zanemariti. Na kraju, pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskoga rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskog časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.“ – napisali su hrvatski generali tijekom rujna 2000.
To je u većini slučajeva još toliko aktualno da se svi, ali baš svi trebamo i moramo zamisliti – kud naš „brod“ plovi, odnosno ima li uistinu na njemu – kapetana?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment