Udruga Hrvatski generalski zbor (HGZ), koliko god pojedini njezini članovi nastoje u javnosti uljepšati svoju „sliku“, kao „ništa se značajno ne događa“, nakon otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih generala, kojeg su potpisali: Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole, Ivica Primorac, Željko Šiljeg, Ljubo Ćesić Rojs, Miljenko Galić, Ante Jelavić, Ilija Nakić, Mario Bradara i Žarko Keža ( i nakon što su iz svojih redova besramno udaljili Ljubu Ćesića Rojsa, zamjenika predsjednika i jednog od utemeljitelja HGZ-a,) prema nekim informacijama gotovo je „u raspadu“.
Naime, nema dana, a da se u javnosti ne javlja general Rojs i da za svoje suborce i kolege ne iznosi „prljavi veš“, pa se onda sve više i predstavnici ostalih braniteljskih udruga pitaju – gdje je poštenje, gdje je moral, ali i stručnost pojedinih hrvatskih generala, tim prije što se sada stječe dojam da su neki od njih svoje sudjelovanje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu dobro i „naplatila“.
A Rojs zamjera, prije svega, predsjedniku HGZ-a Marinku Krešiću, te generalima Tomičiću i Kruljcu i pukovniku Lukiću, što su se za Dan hrvatske državnosti „grlili i ljubili“ sa ratnim zločincem Džemalom Merdanom i njegovim suradnicima, ne tražeći ni da se pokaju za svoje grijehe.
Za Rojs je to bila i ostala – „veleizdaja“, preko koje nije želio i neće prijeći, prije svega zbog svojih poginulih i ranjenih suboraca.
Sa svojim izjavama, Rojs se poglavito zamjerio predsjedniku Krešiću, inače i svom kumu, a ovaj je nakon toga sve učinio da ušutka svog zamjenika, prijeteći mu da će ga izbaciti iz HGZ-a, što se prošlog petka, pod hitno, i dogodilo.
- Bio sam među prvima koji su osnovali Hrvatski generalski zbor, u koji sam u nekoliko godina uložio gotovo sve što sam imao. No, jedno vrijeme sam govorio da se čudim, s kakvim je govnima, da oprostite, moj predsjednik i utemeljitelj RH dr. Franjo Tuđman osnovao Hrvatsku, tako se pojedinci i sada čude s kakvim sam „govnima“ ja (i neki drugi) osnovao HGZ-e, u kojem su inače na početku uistinu bili pravi ljudi!- rekao je Rojs te dodao da je ovu udrugu „preimenovao“ u „gemišt bojnu“, kojima su osobni interesi važniji od svih drugih, što se naravno, da ne bude zabune, ne odnosi generalno na sve njezine članove, jer tu i dalje ima vrijednih i iznimno časnih generala. Inače, moj kum Krešić je, kako je objavljeno i u medijima, lani skrivio tešku prometnu nesreću u Zagrebu, pod utjecajem alkohola (1.53 prom.), kad se u noći zabio u neki stup i razbio sebe i automobil, ali nigdje nisam čuo ili pročitao da su mu makar na jedan dan uzeli vozačku, (a bivši gradonačelnik Bandić je za manji prekršaj ostao bez dozvole, ali je dao i ostavku!), dok je prije toga na sličan način izletio u Vukovaru. A pored toga, ima toga još i još i još. I takvi danas blate mene i drže mi prodike. Sram ih bilo. Mene može izbaciti samo skupština.- kazao je.
Na sve ono što se događa u zadnje vrijeme u HGZ-a sve su više ogorčeni i hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata.
- Hrvatski generali trebali bi biti čast i ponos ove države. A što je sad ovo? Neki će s pravom reći -ako su takvi generali, kakvi pa ste vi ostali? – kazao je jedan ogorčeni hrvatski dragovoljac iz Varaždina, dok je njegov kolega dodao da mu je neshvatljivo što su se neki od njih založili i potpisali da se bivši Udbaši puste na slobodu.
Sličnog je mišljenja i legendarni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić, Junak Domovinskog rata. Za njega su Ljubo Ćesić Rojs, Ivan Tolj i takvi i dalje „ratne legende“..
- Za većinu članova HGZ-a nikada nisam ni čuo u Domovinskome ratu. Neka taj Tomičić ili Krešić, za kojeg niti ne znam gdje je ratovao, na nekoj svečanosti stanu uz mene, pa da vidimo koga će ljudi prije prepoznati i koga će više cijeniti. Ja nisam general, kao što nisu ni mnogi drugi koji su daleko prije njih to trebali postati, a oni malo koga novog predlažu u svoje redove. Valjda im smetaju i pokojni Rudolf Perišin i Marko Babić, pa ni njih posthumno nisu ni predložili. Dovoljni su izgleda sami sebi. A taj „cirkus“ koji već duže rade u HGZ-e je više nego „cirkus“-ogorčeni je istinski legendarni ratni zapovjednik, koji od odličja ima samo hrvatskog trolista, dok razni krešići, tomičići i slično „ne znaju“ kuda bi sa državnim odličjima.
Hrvatski branitelj Ante Jelčić iz Metkovića nam je rekao da one koji su izbacili Rojsa iz svojih redova može biti sram, iako srama nemaju, dok Drago Čorić iz Širokog Brijega veli da je Rojs, kao jedan od osnivača ove udruge umnogome sam kriv što je doveo u udrugu svega i svačega, misleći da su mu kolege i prijatelji, a na kraju i njegov kum i drugi su mu „zabili nož direktno u srce“, na sramotu i mnogih drugih branitelja.
- Evo, kad se u zadnje vrijeme ti naši generali pojavljuju na nekim svečanostima, malo tko od njih više nosi hrvatsku odoru s odličjima kao „ruski generali“. Sram ih je. A bilo bi i mene, veli hrvatski branitelj Dragan Soldo iz Zagreba.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
Leave a Comment