Nekoliko dana prije potpune okupacije Grada Vukovara, Mile Dedaković Jastreb, 15.11. 1991., kao zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja, uputio je dramatični apel: predsjedniku RH, predsjedniku Vlade RH, Ministarstvu obrane, Glavnom stožeru HV, Ministarstvu unutarnjih poslova, predsjedniku Sabora, Crvenom križu Hrvatske i Caritasu.
Napisao je: „Borovo Naselje je u neprijateljskim rukama, osim dijela glavne ulice za koji očekujemo podatak još u toku dana, s obzirom na odnos snaga smatramo da će i taj posljednji punk pasti. 70 posto nepobjedivog Vukovara je u rukama neprijatelja. Imajući u vidu snage i sredstva s kojima branioci Vukovara raspolažu i čime raspolaže neprijatelj, očekujemo da u toku dana ili noći Vukovar doživi sudbinu Borova Naselja.
Snage i sredstva koje ste mi dodijelili za proboj puta i deblokadu puta Vinkovci-Vukovar (jedna brigada ZNG – 800 ljudi, od toga 400 pobjeglo). Bez oklopno mehaniziranih jedinica i bez mogućnosti vatrene pripreme i podrške, jer nismo imali granata i mina, bile su dovoljne za politički proboj, ali ne i za vojni- stvarni.
Zahtijevam da spasite živote žena, djece i ranjenika, jer branioci Vukovara i Operativna grupa nemaju mogućnost da ih silom zaštite i spase. Također zahtijevam da nam HITNO uputite: uniforme, civilnu odjeću i obuću jer iz Vukovara i Borova Naselja pristižu ljudi, borci tj. oni koji se uspijevaju probiti do Vinkovaca, a iza kojih ostaju njihovi prijatelji u minskim poljima, ili kao žrtve mitraljeskih gnijezda.
Nemamo niti jedan komad odjeće, ni par obuće, a pomoć od Kriznog štaba Vinkovci ne možemo dobiti. Zahtijevam da osigurate pristojan smještaj za one koji su osuđeni na smrt, a mi se nadamo da će barem dio njih preživjeti. Ovaj puta zahtijevam da se konačno udostojite da mi pismeno odgovorite, što ćete poduzeti u kontekstu spašavanja života i to HITNO, a što od mene očekujete i u tom kontekstu da mi date konkretne zapovijedi, snage i sredstva.“
Ovaj apel objavio sam u knjizi Branka Borkovića-Mladog Jastreba „Rušitelj ustavnog poretka“ (Meditor, Zagreb, 1995., str. 53.), koju sam priredio i uredio.
Dedakoviću, koliko mi je poznato, ni nakon ovih teških riječi nije stigao nikakav odgovor!
Tri dana poslije-Vukovar je -pao, a srpski i ini četnici slavili su Pirovu pobjedu!
Mladen Pavković
Leave a Comment