I ovo je tema koju treba neprestano ponavljati.
Naime, u Hrvatskoj djeluje 171 javnih i privatnih muzeja, koje je u protekloj godini razgledalo blizu pet milijuna posjetitelja! Samo u Zagrebu se može razgledati čak oko tridesetak različitih muzeja. Među ostalim i Muzej iluzija, Muzej prekinutih veza, Muzej novog vala, Muzej nedovršene umjetnosti, Muzej mamurluka, Muzej čokolade, Muzej hrvatskih željeznica, Muzej gljiva, Anti muzej, Cannabis muzej i brojni drugi, pa sve do kuće ili bolje rečeno vile u kojoj je živio i radio Miroslav Krleža.
Međutim, od svih tih muzeja, već smo pisali, u glavnom gradu RH, nedostaje nacionalni Muzej hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, gdje bi se prije svih mladi mogli upoznati sa stvaranjem hrvatske države.
O jednom takvom muzeju nažalost se i ne govori i ne piše, kao da je nekima stalo da ga nema.
U Zagrebu bi također trebalo osnovati i Muzej komunističkih zločina, poglavito onih nakon II. svjetskog rata. Takve muzeje treba otvoriti i na Golom otoku i Staroj Gradiški!
A građe, na razini države, ima i na pretek!
Srbi diljem Hrvatske svako malo podižu i nekakve tzv. „kulturne centre“, koje dobrim dijelom financira i RH, dok velika većina udruga proizašlih iz Domovinskog rata ne može dobiti ni u najam od države prostor za rad!
U Kumrovcu, primjera radi, čak je i zakonom zaštićen, „Muzej Josipa Broza Tita“, kojeg posjećuje sve više i učenika škola diljem Hrvatske, a nije im ni na kraj pameti da zastanu u Velikom Trgovišću i posjete mali, skromni muzej posvećen prvom hrvatskom predsjedniku i utemeljitelju hrvatske države dr. Franji Tuđmanu..
Istina, u pojedinim sredinama kao što je Rijeka, Knin, Pakrac, Vukovar ili Dubrovnik otvoreni su Muzeji Domovinskog rata, ili bolje rečeno više su to „odjeli“ u kojima se može razgledati građa iz Domovinskog rata s njihova područja. Prvi takav „odjel“ Domovinskog rata u Hrvatskoj, na moju inicijativu, otvoren je u Koprivnici, u sklopu Muzeja Grada.(da se ne zaboravi).
„Problem“ je i to što u Zagrebu postoji „muzej“ Miroslava Krleže. A gdje je muzej Antuna Gustava Matoša ili Tina Ujevića? Tin Ujević je zadnjih desetak godina svoga života stanovao u glavnom gradu u jednoj maloj podstanarskoj sobici, pa se i ovo mjesto vrlo lako može prirediti kao „muzej“. Zagreb nema ni „muzej“ Vesne Parun. I ona je veći dio života stanovala u malom, neadekvatnom stanu, i tako dalje i tako redom.
U središtu Beograda, lani je svečano otvoren muzej četničkom generalu, ratnom zločincu Draži Mihailoviću – Čiči, a mi čekamo i čekamo kad će se netko sjetiti da otvori nacionalni Muzej Domovinskog rata, u kojem bi se recimo uz ostalo mogao razgledati i zrakoplov s kojim je Rudolf Perešin pobjegao iz zločinačke JNA, ali i fotografije poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i policajaca, ali i nedužne djece koja su stradala u velikosrpskoj agresiji.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)