Što mislite, tko su najopasniji Hrvati, ili državni neprijatelji br. 1.? Ako mislite da su to pojedini tajkuni, ratni profiteri, dezerteri, izdajice, ubojice ili pak ratni zločinci, grdno ste se prevarili Nisu to ni srpska tzv. piskarala iz Novosti, a još manje Rade Šerbedžija. Već se duže vrijeme u Hrvatskoj, s desne političke scene, najviše „gone“: pjevač i skladatelj Marko Perković Thompson, redatelj Jakov Sedlar, političar Zlatko Hasanbegović, akademik Josip Pečarić, novinarka i političarka Karolina Vidović Krišto, političar Tomislav Karamarko, povjesničari Ivan Vukić i Josip Jurčević, ratni ministar dr. Andrija Hebrang, urednik „Hrvatskog tjednika“ Ivica Marijačić, novinar Vjekoslav Krsnik, general Branimir Glavaš, književnik Mile Pešorda te još neki manje poznati Hrvati! Svima njima je na duši što vole Hrvatsku i što se svaki na svoj način za nju bore. Ta njihova borba podsjeća nas na Hrvate iz 1971. Da su tada radili to što danas rade sigurno bi završili na robiji, poput svojevremeno jednog od najvećih hrvatskih mučenika Zlatka Tomičića, Vlade Gotovca, Franje Tuđmana, Dobroslava Parage (uništili su mu život jer je prikupljao potpise za oslobođenje političkih zatvorenika u Jugoslaviji), Marka Veselice, Vice Vukova, Ante Paradžika, Hrvoja Šošića, Ante Glibote, Joze Ivičevića i brojnih drugih.
Međutim, nitko od spomenutih „državnih neprijatelja“ još nije zatvaran, ali nema dana ili tjedna da se o nekome od njih ne govori i ne piše, kao o ljudima koji, svatko na svojem području, šire mržnju, potiču neoustaštvo, šire govor netolerancije i tome slično, što nije drugo nego teško kazneno djelo!
Redatelj Jakov Sedlar je „kriv“, prije svega, što je snimio igrani film „Gospa“ (1995.), a potom što se na tome nije zaustavio, već je nastavio širiti „mržnju“ svojim dokumentarnim i igranim filmovima o slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi. Sad je snimio igrani film s velikim svjetskim glumačkim imenima „260 dana“, ,koji obara rekorde gledanosti. Što su mu trebali sjajni filmovi „Četverored“ ili „Jasenovac“? Povjesničar i političar Hasanbegović se zalaže za istinu i samo istinu u hrvatskoj povijesti, a ne mogu mu i nikada neće oprostiti što je „skinuo“ ime Trga maršala Tita (komunističkog zločinca). Akademik Pečarić na „meti“ je i svojim kolegama u HAZU. Sada mu je glavna tema obrana Marka Perkovića Thompsona, a tko brani ovog glazbenog umjetnika – kriv je, kao što su nekada bili krivi i oni koji su branili Vice Vukova. Thompsona pak ne mogu smisliti jer koncerte počinje pjesmom koju je pjevao i 1991, a u kojoj se ističe- Za dom- spremni! Kad bi taj pozdrav zamijenio sa „Smrt srbijanskom fašizmu-sloboda narodu“ opet ne bi valjalo. Dežurni kritičari ovog najpopularnijeg hrvatskog pjevača, a poglavito oni iz tzv. velikih državnih medija, ne mogu mu oprostiti ni što je bio sudionik Domovinskog rata, ali ni što pjeva o ljubavi, Bogu i domovini. Valjda bi trebao pjevati kao Bare o drogama i alkoholu, pa bi ga voljeli i ostavili na miru!?
Evo, nabrojili smo tek nekoliko „državnih neprijatelja“, koje kontinuirano napadaju jedni te isti, koji žive i prehranjuju svoje obitelji lažima, falsificiranjem i marginaliziranjem istinskih hrvatskih domoljuba. Inače, ni jedan od tih „neprijatelja“ ne sjedi u svečanoj loži s političarima, niti se pozivaju na državna primanja, čak ni kad se poziva dvije tisuće „najistaknutijih“ hrvatskih kulturnih i inih djelatnika! Neke od njih u negativnom kontekstu proziva čak i SAD u svojim izvješćima!
Nasuprot tim i takvima u Hrvatskoj je na prvom mjestu „najveći borac za pravdu i pravicu“, koji ne može otići ni do WC-a a da ga ti koji mrze sve što hrvatski diše ne spominju ili ne citiraju, jer on je jedan i jedini – Milorad Pupovac!
A takvih jadnih, besramnih i žalosnih politikanata, u koje se ubraja i notorna Dalija Orešković, „puna“ je hrvatska povijest!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment