Masovni prosvjed na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića poslao je jasnu poruku: nakon ovoga više ništa ne smije biti isto. Mala, ali odlučna skupina ljudi pokrenula je lavinu i dokazala da se promjena može pokrenuti. Građani okupljeni oko inicijative “Gospić je naš dom” digli su glas protiv ilegalnog odlaganja opasnog otpada u Gospiću i Lici, jasno poručivši da im je dosta ekološke mafije koja bezobzirno zagađuje okoliš i truje njihovu djecu.
Takav ili sličan prosvjed već je ranije trebao biti organiziran za Jakuševac ili Piškornicu.
Ipak, dok su se na skupu nizale teške riječi i opravdane frustracije, jedno je ključno pitanje ostalo visjeti u zraku – tko je zapravo odgovoran i tko će za ovo kazneno odgovarati?
Ova ekološka katastrofa i hrvatska mafija smeća ne traju od jučer. To se sustavno radi godinama. Golemi kamioni krcati otpadom ne mogu se sakriti niti proći nezapaženo. Svi su znali, a šutjeli su. Posebno je bolna i sramotna činjenica da su nam gomile smeća nesmetano dovozili iz inozemstva, što otvara pitanje izravne suodgovornosti i sramotne uloge policije i carine.
Naime, dok su carinici i granična policija na prijelazima trenirali strogoću nad običnim malim čovjekom, pretresajući torbe zbog nekoliko pari hlača viška ili kutije kave iznad propisanog limita, pred njihovim su očima prolazile tone i tone toksičnog otpada. Kako je moguće da policijske patrole na cestama i carinici na granicama, koji inače vide svaki neispravan žmigavac ili neprijavljenu sitnicu, nisu primijetili nepregledne kolone od čak 1.700 šlepera koji su uvozili tuđe smeće? Jesu li okretali glavu po političkom nalogu ili pod utjecajem mafijaškog kapitala? Ta sprega šutnje i propusnosti pretvorila je naše granice u otvorena vrata za ekološki kriminal.
No, policija i carina samo su dno te hranidbene krpe. Prava glava ove ekološke hobotnice nalazi se u foteljama Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Upravo je to Ministarstvo vrhovna institucija koja je sve ovo morala spriječiti, a umjesto toga je zakazala. Njihova je odgovornost apsolutna, jer oni su ti koji kroz sumnjive “studije utjecaja na okoliš” te birokratske proceduralne smicalice amenuju projekte i izdaju famozne okolišne dozvole podobnim “poduzetnicima”. Pod krinkom “zelenih politika”, dopustili su da se u porozni i osjetljivi krš Like, tik uz izvore pitke vode, zakopa čak 33.000 tona opasnog otpada u krugu bivšeg kompleksa PPK Velebit! Njihove inspekcije žmire na očigledan kriminal, dok se javne rasprave provode tiho i tajno kako lokalna zajednica ništa ne bi saznala, a kad sazna već je kasno. Ministarstvo nije štitilo građane; ono je postalo servis koji legalizira ekocid.
S prosvjeda su Vladi, kako smo čuli, poslani jasni i konkretni zahtjevi: izrada programa sanacije u roku od 20 dana i hitno uklanjanje cjelokupnog otpada u roku od tri mjeseca, uz trenutnu zabranu uvoza smeća u Hrvatsku. Vidjet ćemo hoće li se i kako ti rokovi ispuniti. Međutim, građanima više nisu dovoljna pusta obećanja o micanju kamiona i sanaciji terena. Narod traži pravdu. Za sve ove ekološke kriminalce, ali i za one u odorama i ministarskim foteljama koji su im to omogućili, jedan zatvor danas bi bio premali. Ne želimo samo kozmetičko čišćenje terena; zahtijevamo da ekološki mafijaši i njihovi politički pokrovitelji konačno završe onkraj brave! Ako se ti kriminalci ne osude na dugogodišnje zatvorske kazne, opravdan je strah da će, čim se prašina slegne, Hrvatsku ponovno zatrovati neki novi “poduzetnici” s novim, uredno potpisanim “dozvolama”.
Nakon skupa pojavili su se i oni dežurni kritičari koji su zamjerili što na Trgu nije bilo više hrvatskih branitelja. To je vrhunac licemjerja! Ti isti branitelji su u krvi stvorili ovu državu i dali je narodu i političarima u ruke da njome pošteno upravljaju. Nisu hrvatski branitelji ti koji su potpisivali sumnjive ugovore, izdavali nakazne okolišne dozvole i omogućavali mafiji da nas truje u mirnodopskim uvjetima! Oni koji danas kukavički prigovaraju ljudima koji su bili prvi kada je trebalo krvariti za domovinu, a koji su danas u većini marginalizirani i zaboravljeni od tog istog sustava, trebali bi se dobro pogledati u ogledalo i osvrnuti oko sebe. Krivce za ekocid neka traže u ministarstvima i vilama profitera, a ne među onima koji su svoje zdravlje dali za temelje ove zemlje.
Ovaj masovni izlazak na ulice neizbježno budi sjećanja na sudbonosnu 1991., gorku povijesnu činjenicu. Kada je domovina bila pod brutalnim napadom velikosrpskog agresora i domaćih izdajica, u jednom danu nismo mogli okupiti ni približan broj ljudi spremnih otići na prvu crtu bojišnice. Hrvatski obrambeni Domovinski rat iznijela je šačica hrabrih. Da smo te 1991., na samom početku, imali ovoliku masu raspoloženih i glasnih ljudi u obrani domovine, pitanje je koliko bi se povijest brže i bezbolnije ispisala. Danas, kada branimo golu egzistenciju, vodu i zrak od domaćih profitera, uvoznog smeća i ministarstava koja potpisuju naše uništenje, pravo je vrijeme da ta probuđena masa konačno zaustavi ovaj korumpirani krug, strpa prave krivce u zatvor i obrani Hrvatsku od unutarnjeg neprijatelja.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91)
Leave a Comment