By Jedan je hrvatski povjesničar za Mladena Pavkovića, inače i našeg stalnog dugogodišnjeg suradnika, uz ostalo napisao da je – “institucija”.
Po zanimanju je novinar, a uz to je i književnik, publicist, producent, publicist, fotograf…dok je osobito poznat i prinat u krugovima hrvatskih branitelja.
Kad smo ga pitali – što ga “tjera” da baš svaki dan napiše jedan tekst, odnosno komentar na suvremena zbivanja ili pak na početke stvaranja hrvatske države, rekao je da je “novinaru i zadatak da piše i objavljuje”, ali da je baš svakodnevno počeo pisati prije nešto manje od desetak godina, kad je obolio od raka te da mu ni jedan dan ne prođe bez kartice teksta. Na taj način, što bi preporučio i drugim spisateljima, papir mu odvlači misli od zdravstvenih problema.
Inače, dragovoljno se 1991. javio u 117. brigadu Hrvatske vojske, pod zapovjedništvom pukovnika Dragutina Kralja. Početkom rujna iste godine osmislio je zajedno s Vladimirom Kostjukom prvi ratni plakat u Koprivnici, ali i šire – “Hrvatska vas zove!”, koji je privukao veliki broj ljudi u Hrvatsku vojsku. Nakon toga na njegovu inicijativu tiskano je još najmanje desetak ratnih plakata! Bio je glavni urednik prvog hrvatskog vojnog lista “Gardist” te urednik i osnivač još desetak domoljubnih listova i časopisa, među kojima i obnovljenog “Hrvatskog književnog lista” (HKL-a) Zlatka Tomičića. Dragovoljno se javio i u 145. borbenu grupu “Jastrebovi”, s kojom je 1992. proveo najteže dane prigodom okupacije Bosanske Posavine, gdje je i ranjen.
Pričuvni je natporučnik Hrvatske vojske.
Vrijedno je istaknuti da je među ostalim objavio i slijedeće knjige: “Iskreno govoreći”, (knjiga u obliku novina!), monografija “Stolnik” (u suradnji s E. Fišerom), mini-monografije: “Martinović”, “Oman”, “Dombaj”, “Gregurić”, ”Šabarić”, ”Sliku tvoju ljubim”, “Vraćam život otpisanima – Slavko Stolnik” (dva izdanja), “Krug novog života”, “Misterij Stolnik”, “Ona i oni”, “Hrvatski mučenici”, “Hrvatski vitezovi Domovinskoga rata”, “Živjela Hrvatska s Hrvatskom na čelu”, “Kalnik”, “Ja sam general-Ivan Generalić”, “Dnevnik pakla ili 135 sati pada Bosanskog Broda” (1994), “Istinom protiv sile”, “Napad je najbolja obrana”, “Dok je srca bit će i Croatie”, “Od srca srcu za Hrvatsku” (dva izdanja), “Hrvatski Orfej – razgovori sa Zlatkom Tomičićem”, ”Zemlja rata i zlata”, “Svitanje”, “Tako je i tako nije”, “Bili smo prvi kad je trebalo” (dva izdanja), monografija “Braća Slavko i Stjepan Stolnik” (zajedno s Josipom Paladom), “Na rubu grada, na rubu života”, “Jadnici bez maske”, “Pisma Mladenu Pavkoviću”, “Dnevnik pakla ili 135 sati pada Bosanskog Broda” (knjiga i kazeta na brajičnom pismu za slijepe), “Razgovori”, ”Domovinski rat 1990. – 1996.”, formata 5 X 3,7 cm., “Bili su prvi kad je trebalo”, “Vukovar”, “Razgovori s Josipom Pečarićem” (dva izdanja), “Dr. Franjo Tuđman”, “Mojih 99”, “Kata Šoljić”, “Zar smo se za to borili”, “Svakim danom nas je sve manje”, “General pukovnik Ante Gotovina”, (nekoliko izdanja), “General pukovnik Mladen Markač”, “Dario Kordić” (u suradnji s Miroslavom Piplicom), “Veljko Marić-nisam kriv”, “Slavko i Stjepan Stolnik”, “Ivan Generalić-osobno”, “Registar hrvatskih braniterlja, izdajica, dezertera i ratnih profitera hrvatskog Domovinskoga rata”, “Tako je govorio Arsen Dedić”, “Pero Zlatar”, “Najljepše su oči moje majke” (antologija hrvatskog pjesništva), “Braća Stolnik-fotomonografija”, “Hrvatske Junakinje Domovinskog rata”,”Razgovori Mladena Pavkovića s Antunom Gustavom Matošem”, “Zbrda-zdola ili tako je govorio Igor Mandić”, “Josip Friščić-pet godina poslije”, “Ružičnjak” (razgovori s poznatima), “Razgovori s Miroslavom Krležom” (2022.), “Andrija Artuković” (2024.), “Stepinac”, “Tuđman”, “Moj obračun sa Šerbedžijom”, “Zvonimir Golob-pjesnik ljubavi” (2026.) i druge.
O njegovu radu objavljena je i monografija “Pobjednik ostaje sam”, a akademik Josip Pečarić autor je knjige-monografije “Mladen Pavković”. Pored toga, akademik Pečarić je o Pavkoviću objavio još tri knjige, među ostalim i knjigu: “Thompson i Mladen Pavković”. Dragan Vicković objavio je knjigu “Razgovori s Mladenom Pavkovićem”. Prema njegovoj knjizi “Krug novog života” izvedena je i kazališna predstava (scenario Josip Palada).
Hrvatska radiotelevizija (HRT) snimila je i dokumentarni film “Zlatno srce Mladena Pavkovića” (redatelj Darko Dovranić), a film o njegovu radu snimila je i Australska televizija, Hrvatsko-američki redatelj Nikola Knez (Texas), ali i VTV.
Priredio je i uredio knjige: Ante Bruno Bušić “Svjedok pomirbe”, Otto Reisinger “Rat i mir, Zvonimir Golob “Dušo moja”, Branko Borković-Mladi Jastreb “Rušitelj ustavnog poretka”, Otto Reisinger “Pero”, “Pakao u obećanom raju” Damira Mejovšeka, Dr. Milan Vuković “Dr. Tuđman u sudskim dosjeima”, Dr. Đuro Šterk “Liječnik u Domovinskom ratu”, Miroslav Mikuljan –”General Zvonimir Červenko”, Marija Peakić Mikuljan “Nešto kao herbarij”, Antologija domoljubne poezije”, Dr. Milan Vuković “Obrana nije zločin”, “Apeli dr. Vesne Bosanac”, Josip Palada “Mogila”, “Antologija hrvatske karikature”, “Dr. Franjo Tuđman, ili tako je govorio prvi hrvatski predsjednik i pobjednik hrvatskog Domovinskog rata”, “Haaški sud: članovi udruženog zločinačkog podhvata”, Dr. Ljubomir Radovančević “Na stratištu rata”, dvije o životu i umjetničkom radu dr. Krune Martinovića, “Optimist, ali teški realist”, don Anđelka Kaćunka (dva izdanja), “Iz arhive OK SK”, “Ljubav bez tvoje” Ane Bogdanić i brojne druge.
Bio je stalni kolumnist “Glasa Podravine i Prigorja” i “Hrvatskog slova”. Prvi je počeo upotrebljavati slogane “Da se ne zaboravi” i “Bili su prvi kad je trebalo”.
Objavio je i CD “Zlatko Crnković u izboru Mladena Pavkovića govori Zvonimira Goloba”, zatim o Ivanu Generaliću, te CD-e sa stihovima Stanke Gjurić, Božice Jelušić, Zlatka Tomičića, Ane Bogdanić, Maje Heršak…
Objavio je i najmanje novine na svijetu.
Samo za vukovarsku bolnicu. kad je bila ravnateljica dr. Vesna Bosanac, organizirao je desetak velikih humanitarnih koncerata “Od srca srcu-za vukovarsku bolnicu” i to u Zagrebu, Splitu, Vukovaru, Virovitici, Varaždinu, Čakovcu… na kojima su prikupljena znatna financijska sredstva.
Prvi je organizirao vožnju branitelja i članova njihovih obitelji putničkim vlakom od Zagreba do Vukovara, a deset je godina vodio braniteljsku karavanu “2500 kilometara diljem Hrvatske”. Godinama je s hrvatskim stradalnicima u Vukovaru dočekivao Novu godinu podno Križa na ušću Vuke u Dunav, a njegovom zaslugom ovaj su grad dosad posjetili i brojni učenici.
Scenarist je i autor desetak dokumentarnih filmova, od kojih nekih i za Hrvatsku radioteleviziju (HTV). Priredio je brojne tribine i izložbe na temu hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a poglavito su se istaknule njegove samostalne izložbe fotografija o Vukovaru, (dvije su postavljene i na zagrebačkom središnjem trgu), ali i “Poznati u objektivu”.
Član je Hrvatskog društva književnika Herceg-Bosne i Matice Hrvatske.
Organizator je Festivala zabavne glazbe- “Od srca srcu”, Festivala šansone Zvonimit Golob, brojnih natječaja, od poezije do karikatura, festivala (ratnih i dokumentarnih) filmova…
Najveći je donator Muzeja Grada Koprivnice.
Njegovom zaslugom podignuto je diljem Hrvatske tridesetak spomen obilježja, spomen ploča i spomen križeva, prije svega onima koji su stvarali hrvatsku državu, od Vukovara, Knina, Zagreba, Aržana, Varaždina pa do Koprivnice, gdje živi i radi.
Dosad je objavio na stotine tekstova i komentara na temu “Hrvatska” i “Domovinski rat”.
Pokrenuo je više natječaja, a inicijator je i dodjele priznanja “Velike zlatne plakete- Da se ne zaboravi” i “Junak hrvatskog obrambenog Domovinskog rata”. Na temu stvaranja hrvatske države dosad je organizirao najmanje tristotine tribina.
Predsjednik je Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), dok je ranije 12 godina bio predsjednik Udruge hrvatskih branitelja “Podravke”,i tako dalje I tako redom.
Tekst i slika: Milan Pišković
