KRONOLOGIJA UVIDA U PROBLEMATIKU HRVATSKIH BRANITELJA!

SINDIKAT HRVATSKI VETERANA˝ ZADAR

KRONOLOGIJA UVIDA U PROBLEMATIKU HRVATSKIH BRANITELJA!

 

Poštovanje prijatelju Anđelko,

zahvaljujem ti se na svemu što činiš za nas u SHVZ-u kao i naše članove. Slobodno mogu tvrditi da si jedini koji želiš o tome govoriti, objavljivati i propitkivati nadležne institucije kad se one ogluše na naše dopise. U Hrvatskoj je postala tabu tema kad su u pitanju hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji. TV kuće i razni Portali naširoko izbjegavaju progovoriti o toj temi i sam Braniteljski Portal te TV emisija ˝Bujica˝ na široko izbjegavaju ugostiti nas ili pisati o problematici s kojom se mi u Sindikatu svakodnevno susrećemo.

Pitanje koje se nameće jest, gdje početi nabrajati probleme branitelja i članova njihovih obitelji kad je u pitanju ostvarenje njihovih prava koja bi ih Zakonom trebala pripasti! U 95% slučaja dođe do negativnih rješenja i odgovora. Ministar Medved i resor MHB uporno izbjegava svako naše nastojanje u traženju informacija i pojašnjenja istih.

Pripremio i kompletirao sam cjelokupnu problematiku kad je u pitanju državna birokracija i njezino nefunkcioniranje naspram poštivanja Zakona o hrvatskih braniteljima i članovima njihovih obitelji. Svjedoci smo da se zakon krši na dnevnoj bazi, zakon koji je na snazi ne poštuje se, branitelji svoja prava mogu ostvariti na kapaljke dok se sa druge strane pustoši, devastira, pljačka do neviđenih razmjera.

Problemi branitelja proizlaze zbog političkih odluka i nesposobnih garnitura vlasti koja se izmjenjuju, a sve na našu štetu. Nadam se i želim vjerovati da nije sve izgubljeno te da naša žrtva u DR-u nije bila uzaludna.

Prema spoznaji koje imam, događa se, da se branitelji fokusiraju prvenstveno na svoj osobni problem koji ih tišti, a ne sagledavaju širu sliku ukupne nepravde koja se događa naspram svih.

Mišljenja sam da bi se prvenstveno trebalo poraditi na zaštiti hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji te Digniteta Domovinskog rata kroz Ustav RH.

Za sad to nije slučaj. Ustav RH, u članku 58. stoji slijedeće, citiram: Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba. Posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

Posebnu skrb država posvećuje zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja. Ne može se zabraniti primanje humanitarne pomoći iz inozemstva.

Prema tom članku u Ustavu vidljivo je da se hrvatskog branitelja svrstava u socijalnu kategoriju gdje se naglašava da im država pruža posebnu skrb i ništa više od toga.

Pokušat ću na jednom mjestu obuhvatiti problematiku kako je vidimo u Sindikatu. Donosim 26 točaka:

–           nesređena vojna arhiva,

–           liječnička arhiva koja nije predviđena za objedinjenje na jednom mjestu,

–           dokaz sudjelovanja u DR-u,

–           status Dragovoljca koji je uvjetovan sa najmanje 100 dana sudjelovanja u DR-u,

–           vještačenje i procjena invaliditeta za ostvarenje statusa HRVI-a,

–           nezaposlenost branitelja,

–           naknada za istu,

–           pravo za odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu,

–           starosnu mirovinu,

–           mirovinu po statusu HRVI-a,

–           niz kategorija različitih iznosa mirovina i uvjeta za ostvarenje istih,

–           problemi zdravstvene skrbi,

–           liječničkih pregleda,

–           oslobođenja od participacije,

–           doplate u ljekarni za iste,

–           duge liste čekanja,

–           nemogućnost sanitetskog prijevoza,

–           bolnice koje bi bile namijenjene prvenstveno braniteljima i njihovim obiteljima,

–           pobol i velika smrtnost branitelja,

–           rješavanje to jest nerješavanje stambenog pitanja,

–           smještaj u domove za bolesne i nemoćne,

–           dugi sudski postupci,

–           naplata ratne odštete logorašima,

–           ovrhe,

–           deložacije,

–           sudski progon koji se događa na dnevnoj razini.

Problem je i Zakon koji se odnosi na ˝Izmjene Zakona o prometu˝ prema kojem su liječnici obiteljske medicine obvezni policiji prijaviti pacijente koji zbog terapije ne bi smjeli upravljati vozilima. Njih sam stavio pod 11 točaka:

 –          gdje su kontra mjere u slučaju kad branitelju oduzmu vozačku dozvolu?

–           da li su osigurali adekvatan prijevoz za svakog od njih?

–           jesu li osigurali vozača?

–           gdje su mjere za obavljanje daljnjih liječničkih kontrola i pretraga koje mora obaviti?

–           odlaska u Poštu,

–           dućan,

–           ljekarnu i sve ostale relacije koje se moraju obilaziti?

–           gdje su mjere ublažavanja inflacijske krize?

–           gdje su mjere za povećanje mirovina i invalidnina?

–           gdje su mjere za jednokratnu nepovratnu financijsku pomoć nezaposlenim?

–           mjere oko zdravstvene usluge?, itd.

Ništa od navedenog nije sređeno, nikakve mjere nisu donesene, a one koje jesu, državne institucije ne poštuju. Još se sjećam ˝Hvalospjeva˝ ministra Medveda kad je novi Zakon ugledao svjetlo dana kad je izjavio, citiram: ˝Objedinili smo sva prava u jedan Zakon˝!!!!!

Pitam se, ima li bar ˝Zrno srama˝! Gdje su mu rezultati? Gdje su sva navedena prava objedinjena u Ustavu RH? Što se učinilo osim što su nas, našu djecu i buduće naraštaje stoljećima unaprijed zadužili i stavili u robovlasničke okove?

 

Zbog kojeg interesa, ucjene i razloga hrvatski građani nemaju pravo uvid u popis: 

–           branitelja i braniteljica koji su sudjelovali u DR-u,

–           Dragovoljaca DR-a,

–           ranjenih u DR-u,

–           ozlijeđenih u DR-u,

–           koji su oboljeli za vrijeme DR-a i nakon njega,

–           dezertera,

–           ratnih profitera,

–           aboliranih agresora,

–           kao i agresora koji su nakon rata pobjegli iz Hrvatske.

Na kraju da rezimiram napisano i vratim se na sam početak kad sam govorio o vojnoj i liječničkoj arhivi! Najveći problem jest nesređena vojna arhiva koja je odavno trebala biti digitalizirana i dostupna u cijelosti resoru MHB-a i njihovim Područnim uredima.

Za liječničku arhivu koja uopće nije bila niti jest predviđena za objedinjenje na jednom mjestu također bi se dalo raspravljati. Sve kreće od arhivirane i kompletirane arhive koju vlastodršci ne žele srediti jer da je tome tako ne bi dolazili do slučaja da branitelj ne može dokazati svoje dane sudjelovanja u DR-u kao dokaz da je u rat došao zdrav, a ne kako danas tvrde da razne dijagnoze oboljenja i bolesti nisu posljedično vezane uz Domovinski rat.

Kad bi ista postojala sve bi bilo jasno. Znalo bi se točan broj branitelja koji su sudjelovali u ratu, broj Dragovoljaca, broj ranjenih, ozlijeđenih, bolesnih koji su oboljeli za vrijeme DR-a i nakon njega, točan broj dezertera, ratnih profitera, aboliranih agresora kao i agresora koji su nakon rata pobjegli iz Hrvatske. Bez te arhive vrtimo se u začaranom krugu, a trenutna situacija odgovara isključivo političkoj garnituri, uhljebima, podobnim ali nesposobnim te raznim žetonima kojih na žalost viđamo svakodnevno.

Status Dragovoljca koji je uvjetovan sa najmanje 100 dana sudjelovanja u ratu u navedenom periodu. Apsurd da nam Zakon određuje i uvjetuje sa određenim brojem dana za status Dragovoljca. Svatko tko se Dragovoljno odazvao pozivu savjesti u obrani Domovine mora imati status Dragovoljca dok su svi drugi mobilizirani!

Kad je u pitanju vještačenje i procjena invaliditeta za ostvarenje statusa HRVI-a po novom Zakonu iz 2017., u tu kategoriju osim PTSP-a ne ulazi ni jedna druga dijagnoza. Stare ozljede, rane i oboljenja ne ulaze u kategoriju ocjenjivanja tjelesnog invaliditeta jer nam je zakon od 2005. godine onemogućio pristup novom vještačenju.

Nezaposlenost branitelja kao i naknada za istu. Prema dostupnim podacima u RH ima preko 180 tisuća nezaposlenih dok njih preko 80 tisuća nema nikakvih prihoda. Čak ne mogu ostvariti famoznu naknadu od zakonski predviđenih 1.097 kuna jer da bi istu ostvarili treba priložiti 20-ak potvrda. U najviše primjera branitelj dobije negativan odgovor da ne udovoljava traženim uvjetima.

Ostvarivanje prava za odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu, starosnu mirovinu ili mirovinu po statusu HRVI-a. Imamo niz kategorija različitih iznosa mirovina i uvjeta za ostvarenje istih. HZMO u najviše slučaja obračunava mirovine po Zakonu civilnih umirovljenja dok za poštivanje propisa koje nalaže Zakon o hrvatskim braniteljima iz 2017. godine vele nam, nisu dužni poštivati. Sam resor MHB nema alat da zakonski prisili HZMO da poštuju propisane zakone pa tako ima slučajeva da branitelj koji ima status Dragovoljca, proveo u ratu 1000 ili više dana, udovoljava uvjetu za prijevremenu starosnu mirovinu  ili starosnu mirovinu, ima nesreće da nije bio ranjen u DR-u ostvari prema kriteriju HZMO-a najnižu mirovinu koja se kreće od 2.556 kuna do 3.100 kuna.

Problemi i pitanja svih u konačnici su u glavnom uvijek ista. Prije svega zbog čega, ako imamo resor koji se naziva MHB, a znamo da postoji resor Ministarstva hrvatskih branitelja, svaki branitelj ponaosob ne može doći u navedeni resor, te na jednom mjestu – što bi bilo normalno, logično i pravedno riješi sve svoje nedaće i probleme? Na kraju se svodi na obilaženje pustih institucija i ureda, traži se milijun dokumenata i raznih potvrda, a sve to iziskuje puno vremena, novaca i čekanja da bi na kraju dobili negativno rješenje. Živimo u vremenu informatičke blagodati dok institucije rade po principu ˝Kamenog doba˝!

Problemi zdravstvene skrbi, liječničkih pregleda, oslobođenja od participacije kao i doplate u ljekarni za iste, duge liste čekanja, nemogućnost sanitetskog prijevoza kao i bolnica koje bi bile namijenjene prvenstveno braniteljima i članovima njihovih obitelji. Tu je pobol i velika smrtnost branitelja jer na dnevnoj bazi gubimo najmanje prema statistici od 12 – 16 branitelja svakodnevno.

Rješavanje to jest nerješavanje stambenog pitanja, smještaja u domove za bolesne i nemoćne, dugi sudski postupci, naplata ratne odštete logorašima, ovrhe, deložacije, sudski progon koji se događa na dnevnoj razini itd.

Prema svemu viđenom mogu odgovorno tvrditi da Zakon kao takav koji je na snazi – tek je skup lijepih želja i mrtvo slovo na papiru, a papir ionako sve podnosi. U 95% slučaja svaki branitelj u posjedu ima na stotine nalaza, rješenja i dokaza koja prelaze u kilograme ali kad ide u potraživanje svojih Zakonskih prava shvati da mu pusta dokumentacija nije dostatna.

Tu je i problem ostvarivanja pravne pomoći od strane stručnjaka koji u širokom luku izbjegavaju našu populaciju. Prvenstveno zbog toga jer naši problemi proizlaze zbog političkih odluka, nesposobnih garnitura vlasti koja se izmjenjuje i bojazni da bi pojedini pravni stručnjaci mogli više izgubiti u privatnom i poslovnom smislu nego dobiti kad bi zastupali i branili branitelja pred sudovima. A tu se onda kreće i sama novčana tarifa za pravnu pomoć koja je za uvjete u kojima žive branitelji nedostižna i tek pusti san.

Nemoguće je u par rečenica objediniti cijeli problem. Isto tako, u Ustavu RH, u članku 59. stoji slijedeće, citiram: Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.

Javna je poznata stvar da su smanjili broj sistematskih pregleda za branitelje kao i iznos financiranja istog! Stambena problematika se ne provodi, čak se ništa ne radi za građane potresom pogođenih mjesta. Još uvijek žive u kontejnerima, kuće se ne grade niti se stari objekti ruše. Rješavanje zdravstvene problematike u resoru ministra Medveda kao i resoru ministra Beroša je dno dna. Ministar Beroš i njegova nesposobnost dokazuje se u reformi koju misli provesti pod nazivom ˝opći sistematski zdravstveni pregled za sve građane RH˝! Na koji način kad nisu u stanju provesti sistematske preglede ni za nas branitelje!

MHB ne zna, niti ih je briga koliko branitelja još uvijek nema riješen status? Do sad nam nisu nikad podastrli taj podatak. Obično njihovi odgovori završavaju sa političkim frazama i pamfletima. Sve vlade do sad pa tako i sadašnja, nesposobna je zaštiti dostojanstvo ne samo hrvatskog branitelja, nego i svakog građanina Hrvatske države. Svjedoci smo, da zadnjih 20 godina resor MHB-a nije pokazao ni dokazao da im je teška zdravstvena, socijalna, ekonomska i stambena situacija branitelja u fokusu rješavanja, niti imaju sluha za tu vrst problematike u kojoj su se našli ne svojoj krivicom nego prije svega krivicom svih spomenutih.

Mogao bi tako u nedogled ali se pitam –  čemu i kome? Svjedoci smo pokušaja trajnog, perfidnog oduzimanja prirodno stečenih ljudskih prava i sloboda. Zabranjuje se javno izražavanje i mišljenje, sloboda odlučivanja o vlastitom zdravlju kao i načelo jednakosti svih ljudi, segregacija i diskriminacija po osnovi zdravstvenog stanja ili slobodnog odabira zaštite svog zdravlja.

Žalosti nas činjenica da nadležni resor MHB-a nije upoznat s takvim predmetima i da ne znaju stvarno stanje na terenu.  Kad bi se kretali među braniteljima i obilazili teren, onda bi morali znati za sve te probleme kao i da zbog sporosti birokracije ne mogu ostvariti svoja prava koja ih Zakonom pripadaju jer u uredima rade nekompetentne osobe lišene svake ljudskosti.

Imamo generalski zbor koji zastupa isključivo sebe i svoje interese. Sami sebi dodjeljuju činove i nagrade. Nedavno su izjavili da žele biti partner državnoj politici! Što nam to govori? Ovim činom javno su priznali da su okrenuli leđa svojih suborcima jer podržavajući trenutnu vlast u RH gdje je na snazi trgovačko mafijaška zločinačka koalicija s aboliranim četnicima, srpskim ekstremistima i bivšim komunistima, udbašima je za svaku osudu! Podržavajući takvu koaliciju te biti partner takvoj politici je ravno činu izdaje! Zaboravljaju gorku istinu da su činove i privilegije dobili na smrti naše braće, našoj krvi i muci kroz koju smo tijekom DR-a prošli. Sve ono u što smo vjerovali nikad se nije ispunilo.

Ministar Medved, kao naš ministar hrvatskih branitelja nema pravo govoriti da nije znao, da nije upoznat ili pak da se nema sredstava! Pristao je obnašati funkciju ministra HB-a stoga mora znati, biti upućen i rješavati probleme svih nas bez obzira slagao se on s nama ili ne jer u konačnici plaćen je za taj dio posla. Nije bio odabran na tu dužnost da ide u koaliciju s aboliranim četnicima!

Pitam se koji moralni dignitet, čast, ugled i dostojanstvo štiti jer iz priloženog je vidljivo da što se tiče građana RH i nas branitelja radi upravo suprotno. Okrenuo je leđa svima nama radi svojih vlastitih interesa i fotelje, a da je pritom zaboravio da su mu ove privilegije omogućili upravo branitelji.

Da završim, branitelje i članove njihovih obitelji treba pod ˝HITNO USTAVNO ZAŠTITITI˝. U Ustav RH treba uvrstiti: da je Republika Hrvatska vodila pravedan, legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske, četničke i JNA agresije unutar međunarodno priznatih granica te u skladu s tim temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, RH će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima DR-a, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.

Usprkos tome što smo vodili pravedan, legitiman, obrambeni i oslobodilački rat protiv velikosrpskih zlotvora, danas nam isti ti oni s pomoću Hrvatske Vlade ponovo vladaju i kroje sudbinu.

Tek nakon toga možemo ići u traženje Izmjene i dopune postojećeg Zakona za branitelje ili u konačnici na novi jedinstveni Zakon koji bi bio puno kraći od postojećeg, jasniji te što je najvažniji djelotvorniji s mogućnošću ostvarenja zajamčenih prava za svakog branitelja ponaosob u resoru MHB-a.

Branitelji bi nakon 27 godina od završetka DR-a konačno trebali imati instituciju kao što je Ministarstvo hrvatskih branitelja gdje će na jednom mjestu riješiti sve svoje probleme! Ovako imamo resor koji nije u stanju rješavati naše nagomilane probleme, branitelje šalju u razne institucije gdje mora obilaziti puste urede da bi na kraju dobio negativan odgovor.

Zbog toga imamo u proračunu RH i bivše partizane, komuniste, udbaše, abolirane agresore, dezertere, ratne profitere pa čak i civilne žrtve od usvajanja novog Zakona za civilne žrtve DR-a. Ministar branitelja nedavno je u jednom od članaka izjavio da treba izjednačiti prava civilne i braniteljske stradalničke populacije – što je van svake pameti i osude.

Kako je moguće da civilne žrtve budu registrirane i zavedene u resoru MHB-a, da koriste ista prava kao i mi stradalnici iz Domovinskog rata, a znamo da civilna žrtva nema dodirnih točaka sa stradavanjem nas branitelja.

Zbog svih navedenih problema i nepravde naspram populacije hrvatskih branitelja i članova naših obitelji javnost ima mišljenje kakvo ima.

S poštovanjem,

povj. SHVZ-a

Matjaž-Mate Debeljak HRVI