U Srbiji se opet „šale“. Naime, poručili su da će procesuirati i neke od visokih časnika Hrvatske vojske koje tužiteljstvo za ratne zločine Srbije tereti za ratne zločine u Vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“. Da umreš od smijeha. Bilo bi to isto da su Nijemci ili Austrijanci ili Japanci nakon II. svjetskog rata progonili i sudili one na koje su izvršili agresiju!
Ali, prema svemu sudeći, kod nas je sve moguće, pa i to da se pojedini hrvatski generali zalažu da se iz zatvora puste okorjeli udbaši, a ti isti nikada nisu digli glas kada je recimo u Beogradu na čak 12 godina zatvora, bez ijednog dokaza, osuđen hrvatski branitelj-dragovoljac Veljko Marić, dok o drugima da i ne govorimo. O Mariću sam objavio i dvije knjige, podastro sve dokaze i dokumente, ali to ni generale ni hrvatsko pravosuđe, ali ni političar i politikante uopće nije zanimalo. Neka visi Pedro!
Sada se cijela Hrvatska digla na noge jer su Srbi objavili da će suditi četvoricu hrvatskih pilota, inače Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Oni na svom teritoriju mogu sve, mogu suditi (čudno da već nisu) Matija Gupca ili Franju Tuđmana. Ali, problem je u nama, Hrvatima, koji gotovo ništa nismo napravili u procesuiranju ratnih zločinaca iz Domovinskog rata iz Srbije, Crne Gore i republike Srpske. Ako se nekog zločinca optužuje i sudi, sudi mu se u – odsutnosti, tek toliko da se stječe dojam da se i po tom pitanju „nešto radi“.
Inače, hrvatskom pravosuđu i drugim sličnim službama srpski i ini ratni zločinci već su davno “pobjegli”, pa im mogu jedino staviti „soli na rep“. Nu, ima, na žalost, još određeni broj Srba koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, a koji se slobodno šeću od Vukovara, Borova Sela, Vinkovaca, Osijeka, pa do Dubrovnika. Oni nisu skidali nikakve ploče (u Vukovaru), oni su činili ratne i ine zločine. Njima se oprašta, ali i ne samo to. Jedan dio tih srpskih zločinaca našao je zaposlenje, od policije do državnih tvrtki. I umjesto da se Državno odvjetništvo posveti tim i takvim zlikovcima, oni i dalje proganjaju ljude koji su bili prvi kad je trebalo u obrani hrvatske Domovine. Da komedija bude veća, hrvatski branitelji se svako malo nalaze na sudu, a oni koji su u vrijeme hrvatskog Domovinskog rata spavali zimski san se svako malo nalaze na Pantovčaku gdje ih poput paunova kite najvećih odličjima. Svaka čast iznimkama. Eto, već smo zaboravili da se svojedobno jedno takvo, hrvatsko državno odličje pronašlo i u kontejneru za smeće! Riječ je o Spomenici Domovinskog rata 1990-1992. koju je bacio bivši, žalosni predsjednik Republike Stjepan Mesić. Razlog tome je navodno bio taj što je na ovom odličju bio potpis dr. Franje Tuđmana, (umjesto valjda „Sime Dubajića“) kojeg mrzi, kleveće i bljuje gdje god stigne. Međutim, Tuđman je ovom navodnom ratnom izdajniku dodijelio i čin generala Hrvatske vojske, iako je ovaj čovjek bio zapovjednik zloglasne JNA sve do prosinca 1991. Sve apsurd do apsurda. Uzalud Vukovarci pitaju kada će Državno i ino odvjetništvo kazniti one koji su masakrirali 12 hrvatskih redarstvenika početkom svibnja 1991. u Borovu Selu, kada će privesti pravdi one koji su na desetine tisuća nevinih građana ovoga grada protjerali, kada ćemo znati tko su oni koji su razorili ratnu vukovarsku bolnicu ili tko je kriv za oko 150 dosad pronađenih masovnih grobnica? No, u cijeloj toj priči više nitko i ne priča o zločinima nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, poglavito u bosanskoj Posavini, odnosno današnjoj Republici Srpskoj. Koliko je svih ovih godina Hrvatska procesuirala generala zločinačke Vojske Republike Srpske? Oni koji bi trebali znati, vjerojatno niti ne znaju njihova imena, ni koliko ih ima, iako su u toj Republici koja je nastala na krvi objavili i knjigu. Stoga pozivamo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da umjesto progona hrvatskih branitelja već jednom počne progoniti i generale Srbije (bivše Jugoslaviji), Crne Gore i zloglasne JNA. Nu, ovoga puta zadržat ćemo se isključivo na generalima Vojske Republike Srpske. Ako ne znate, eto njihovih imena, pa ako se hrvatskim službama progoni ratne zločince, a ne hrvatske branitelje, onda neka krenu ovim redom, s time što je tek nekolicina dosad osuđena (neki su već i umrli) i to na smiješne kazne. Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, generali Vojske Republike Srpske koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata zapovijedali, ubijali, rušili i protjerivali, prije svega Hrvate, su: Mladić Neđe Ratko, Milovanović Jefte Manojlo, Simić Milorada Novica, Talić Bjelana Momir, Borić Milka Grujo, Galić Dušana Stanislav, Gvero Đorđa Milan, Đukić Steve Đorđe, Kelečević Davida Boško, Krstić Milovana Radoslav, Tomanić Mihajla Radivoje, Škrbić Branka Petar, Balać Milana Rajko, Vlaisavljević Jove Mićo, Grubač Nikole Radovan, Grubor Steve Mićo, Kovačević Nikole Dušan, Lisica Save Slavko, Marić Jovana Jovan, Novak Ostoje Božo, Skočajić Obrada Milutin, Spremo Tome Vlado, Subotić Dragomira Bogdan, Tomić Steve Stevan, Andrić Petka Svetozar, Delić Vidaka Nikola, Zec Gojka Momir, Kukobat Radovana Dušan, Ljugonja Miloša Marko, Masal Stevana Dragiša, Samardžić Svetozara Milivoje, Savić Veljka Cvetko, Sladoje Riste Čedo, Sladojević Branka Bogdan, Sokanović Vojislava Savo, Torbica Bore Milan, Anđić Veljka Radoljub, Arsić Ratka Vladimir, Beronja Koste Đuro, Blažanović Jelisija Jovo, Veletić Miloša Stojan, Gvozden Milana Boško, Gavrić Nedeljka Budimir, Đukić Đurađa Novak, Zeljaja Milana Radmilo, Josipović Voje Dragan, Keserović Slavka Dragomir, Kovač Veljka Bogdan, Kutlešić Radomira Milorad, Mlađenović Srećka Pero, Milošević Milorada Dragomir, Novaković Svetozara Stamenko, Obradović Milovana Ljubomir, Orašanin Rajka Spasoje, Panđić Vlade Radoslav, Pandurević Jovana Vinko, Paprica Jovana Novak, Prstojević Jefte Miladin, Prostojević Vase Momčilo, Savčić Momira Milivoj, Stojanović Koste Veljko, Čavić Miloša Radomir, Čolić Cvije Pero, Šiljegović Novaka Marinko.
Od tih nešto više od šezdeset general koji su se borili na strani agresora, više od polovice je stiglo iz zločinačke JNA, koji su ratovali u Hrvatskoj i Sloveniji. Druga polovina je bila na službi u BiH, Makedoniji i Srbiji. Imali su prigode napustiti uloge ratnih zločinaca, ali svi su odabrali ono drugo – među ostalim i istrebljenje svega što hrvatski diše.
Oni su heroji Republike Srpske, a u Hrvatskoj bi trebali biti ratni zločinci.
Što čeka hrvatska policija, Državno odvjetništvo i slični da je malo tko od ovih zločinaca uopće optužen, a kamoli – pritvoren. Što se ne bune oni koji su s Marinkom Krešićem još ostali u Hrvatskom generalskom zboru?
Bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dosad je primio sva moguća odličja i priznanja. Koje odličje je dobio za progone generala Vojske Republike Srpske?
Kod nas je prema svemu sudeći veći grijeh razbiti dvojezičnu ploču nego biti – zločinački ratni general Vojske Republike Srpske. Dokle?
I još samo neka nam netko odgovori: koliko je Hrvatska uhitila i poslala na robiju generala zločinačke vojske, a koliko hrvatskih branitelja?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment