By - Dio: Smrt Fašizmu Titovih koljača, zločinaca i opančara
Antifašizam od 1941. do kraja 1944. imao je jedne karakteristike, a nakon 1944. prerasta u gori nacizam i fašizam od njemačkog i talijanskog zajedno. “Smrt fašizmu“ u kulturnoj Europi i “Smrt fašizmu“ u zemlji Titovih koljača, zločinaca i opančara nije isto. Povijesno, nakon 1944. crveni pokret nije bio protiv fašizma već se sam u njega transformira kroz komunistički totalitarizam nahranjen zločinima čega su oni i te kako svjesni stoga ih na sve načine zataškavaju, prešućuju i ignoriraju.
Poznat je podatak kako je Tito dao četnicima rok od 3 mjeseca za prelazak u partizane. U to vrijeme u Srbiji je bilo oko 22.000 partizana, a broj im se nakon toga povećao, nabubrio na 204.000 u samoj završnici, kako kažu NOR-a. Došli “oslobađati“ Hrvatsku i Sloveniju, kao što su pod istom zvijezdom imali namjeru i 1991., a gdje im je to planirano zlo uspjelo iza njih su ostajale jame pune žrtava. I naravno, postali su prvaci u “anti“Fašizmu, a nama ga godinama nabacivali. Upravo te novoformirane jedinice, kao I. i II. Armija bile su glavne sudionice pokolja na Križnim putevima. Na žalost te iste simbole su nosili Šljivančaninove ubilačke horde po Vukovaru, Mladićeve napadajući na Škabrnju, brojne druge gradove i mjesta u Hrvatskoj. “hrvatska Ljevica“ priča kako to nije bila ista petokraka, a mi je gledali, jedna i druga jednako krvavo crvene. Obje su vojske na isti način, pod znakom petokrake ubijale, silovale, pljačkale, proganjale…
“Ljevičari” se od postanka Hrvatske države “studiozno i predano“ spremaju za okršaje, koje uvijek iskonstruiraju. U tim nakanama gotovo potpuno se podudaraju s Vučićevom velikosrpskom ideologijom. Svjedočili smo koga su doveli u Zagreb da izlaže svoju “umetnost“ Hrvatima, a on je potpisnik Memoranduma SANU kojemu u osnovi leži plan načina realiziranja velikosrpskog posezanja na Hrvatsku.
Školuju povjesničare koji uče i respektiraju samo povijest koju su sami pisali, ne spominju zločine u ime ideologije počinjene nad Hrvatima. Da paradoks bude veći, ljevičari na Fakultetima obrazuju kadrove poput Hrvoja Klasića, koji hrvatske dragovoljce svodi na rečenicu kako su, uključujući se u rat doživjeli “svojih pet minuta slave“. Druga monstruozna misao u njihovim glavama je kako „biologija treba odraditi svoje da bi ljevica zavladala Hrvatskom“.
Koji li je ovo po redu paradoks, više ih neću ni brojati, jer kako kretenski um može biti ikome profesor, predavati povijest i dobivati redovite termine na televizijama zagađujući javni prostor svojim morbidnim umotvorinama i lažima. Sramotno da on bude perjanica znalaca povijesti kojeg “Antife” preferiraju i da za takvu rabotu prima plaću kojom ga Hrvatska nagrađuje. Paradoks da politički i ideološki sljednici krvavih, monstruoznih i neviđenih zločina nad svojim narodom te strašne tekovine čuvaju i neograničeno promiču ne pamti niti jedan narod Europske unije i šire.
Uspoređujući omjer stanovništva po popisu, i omjer ubijenih u Drugom svjetskom ratu, pridodamo li tome da mi imamo praktično još jednu Hrvatsku u iseljeništvu logično ispada kako smo uvjerljivo najbrojniji narod po stradanjima od jednog totalitarnog režima i ideologije komunizma. Svima su usta puno brige oko demografije, međutim, ako je u ratovima, u 2. svjetskom osobito od partizana komunista, i u Domovinskom ratu od srbočetnika, najviše stradalo muško stanovništvo, u cvijetu mladosti i reproduktivnoj dobi, onda nije teško uvećati tih preko pola milijuna stradalih, s još dvoje troje djece, plus emigracija, koju ćemo teško više ikad vratiti. Budući da su UDBA I KOS ciljano ubijali ljude, poglavito mlade u punoj radnoj snazi i hrvatsku inteligenciju to znači kako je Hrvatska tim homicidima nepovratno osakaćena. Upravo su ciljano ubijali sve neistomišljenike, ako nisu bili na drugoj strani onda ih se jednostavno proglašavalo narodnim neprijateljima, sve im se oduzimalo a često i život. Likvidirali su upravo najbolje, najistaknutije i samomisleće pojedince iz Naroda.
Sada kada imamo slobodnu i demokratsku Republiku Hrvatsku, za koju smo se borili i stvorili je. Domovinu plaćenu krvlju tisuća ranjenih, ubijenih i nestalih branitelja i civila. Sada kada smo kroz svoje sudjelovanje u nametnutom nam ratu svima izborili slobodu, izvukli se iz tamnice naroda, kako se nazivalo bivšu “jugu” i možemo slobodno s puno srca iz sveg glasa slaviti pobjedu, i pobjede naših sportaša. Upravo sada oni, sljedbenici poražene ideologija jednoumlja, koji su odlučivali što smo mogli i morali, a što nismo smjeli pjevati. Narodu Hrvatskom, ti bi isti danas zabranjivali slušati i pjevati pjesme pod kojima se branila i stvarala Republika Hrvatska pod zastavama koje naši sportaši pronose u ime i na slavu Malog ali časnog Naroda, hrabrog i borbenog,. Sportskog takmaca od kojega i velike nacije imaju respekt. Nije li to paradoks?
Da nam je bilo dobro i bajno u bivšoj “Jugi”, a nije, zar bi se raspala kao kula od karata. Dobro je bilo upravo njima, koji su i nakon izjašnjavanja za samostalnost Hrvatske, demonstrativno napustili Sabor, budući da se ni tada nisu mirili s raspadom Jugoslavije. Predali su oružje Teritorijalne obrane u ruke JNA da se nemamo čime braniti, što Slovenije nije učinila. Sve stranke lijevog političkog spektra, i danas se ne mire s gubitkom Jugoslavije, ali zbog totalitarnog karaktera svako njeno veličanje, korištenjem simbole te jednopartijske države u suprotnosti je s današnjom demokratskom Republikom Hrvatskom. Toliko su osvetoljubivi, indoktrinirani, zadojeni mržnjom da i usprkos tome što zločini njihovih ideoloških prethodnika svakodnevno izlaze u javnost nisu spremni suočiti se s neslavnom zločinačkom prošlošću.
Nedavno smo imali priliku čuti za promociju knjige slovenskih autora pod nazivom “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji” održanoj u HNK u gradu Zagrebu. Slovenski autori Matija Ferenc i Uroš Košira, opisuju u knjizi poslijeratne zločine na Hrvatima, navode žrtve komunističke ideologije i nesretnike koji su ubijeni a i nakon 80 godina stotine tisuća njih još čeka na civilizirani pokop. Promociji su nazočili premijer RH Andrej Plenković, predsjednik Sabora RH Jandroković, ministri u Vladi, saborski zastupnici i brojni drugi građani. Od strane ljevice nitko nije bio, ni predsjednik RH Zoran Milanović, ni predstavnici političkih stranaka lijevog svjetonazora, ni gradonačelnik Zagreba. Nije li to u prvom redu sramota da kao sljednici ideologije koja je počinila monstruozne zločine ne dođu pokazati barem osnovni minimum pijeteta za žrtve.
Nakon ovoga, isto od Doma pisanog nastavka zaokružujemo temu u sljedećem… Vaš
Frane Katin
