By - Dio: Udruge potpomognute s više novca nego Hrvatska vojska
Rezimiram veliki uspjeh i veličanstveni doček rukometne reprezentacije i pišem ove retke ne uspijevajući se otrgnuti dojmu veličine sportskog rezultata naše Male zemlje.
Sport nas najbolje predstavlja svijetu u rukometu, nogometu, ali ne zaboravljamo i vaterpolu, tenisu, skijanju, veslanju i drugim sportovima naši se sportaši penju na pobjednička postolja. Takav borbeni duh živi nošen najboljim navijačima i vjernim pratiteljima na njihovim natjecanjima, ali i svih nas koji to gledamo iz udobnosti doma. Naciju ponese domoljubni zanos, pjevaju pjesme, vijore se zastave.
Pobjednike ili osvajači medalja, u ovom slučaju brončane rukometaše s Europskog rukometnog prvenstva, ponosni njih s pravom, uvijek dostojanstveno dočekujemo kao najbolje promotore Hrvatska u svijetu. Iza svakog uspjeha i rezultata stoji rad, disciplina, odricanje, ali i ono nešto što se ne vidi, ali se osjeća. Stoji srce, ono Naše borbeno, koje nas kao mali narod svrstava u velike.
Sportaši nose duh ratnika, strpljenje, upornost, vjeru u sebe. Nepobjedivost i hrabrost odlika su naših gena, a čarobni začin svemu je DOMOLJUBLJE. Kad se dvorane ili stadioni ispune crveno bijelim navijačkim dresovima i zastavama, nema nacije u svijetu prepoznatljivije od Hrvata.
Pored sporta imamo mi još neregistriranih talenata po mnogo čemu bi se mogli kandidirati za Ginesa u postavljanu novih svjetskih rekorda u paradoksima.
Da dobro ste pročitali.
Hrvatska u raznim nevladinim udrugama zapošljava tj. financira više 18.500 osoba. Amnesty International, B.A.B.E, Gong, Documenta, Transparency International… samo su neke od onih kojih je rad izuzetno ideologiziran i prikriveno djeluju u političkim borbama unutar države, čemu je najbolji primjer današnji gradonačelnik Zagreba “aktivist“ Tomašević.
Ove zamaskirane političke institucije i u glavnom profesionalni aktivisti često obavljaju poslove i za strane vlade.
Ima u nevladinim udrugama i onih koje se bave kvalitetnim radom, ali navedene rovare, blate, podmeću, lažno optužuju i potkopavaju upravo one koji ih iz budžeta naše države financiraju. Velikim dijelom bave se zaštitom ljudskih prava, pitanje je kome i na koji način podnose izvještaje o radu i o trošenju novca. Njihov modus “prodavanja magle“ se još uvijek očito isplati. U obilatom prekomjernom financiranju prednjači grad Zagreb.
Paradoksalno ali ne prestaju s prekomjernim granatiranjem, tekstualnim i verbalnim napadanjem svega u Hrvatskoj ali ne i gradonačelnika Zagreba Tomaševića, koji financirajući ih kupuje svoju izbornu bazu. Paradoks je u toliko veći što dobivaju više sredstava nego Hrvatska vojska. Upravo oni se najviše protive ponovnom uvođenju služenja osnovne vojne obuke u trajanju od 3 mjeseca.
Paradoksalno da je nepoželjan u Zagrebu pjevač koji je nakon spektakularnog koncerta na Hipodroma, napunio i zagrebačku Arenu a zatim ucijenjen zabranom drugog koncert u istoj toj Areni. Jedan dan možeš pjevati a drugi dan eto više ne. Njegove posjetitelje su mahom osviješteni domoljubi, kojih se na Hipodromu preko 500.000 posjetitelja “Antife“ nazivaju kopitarima.
Voljeti svoju Domovinu, pjevati domoljubne pjesme za gubitničku manjinu je to neshvatljivo. Jer oni nemaju domovinu, ili se rasula, raspala i umrla. Kako god okreneš nema je.
MPT je u hrvatskom gradu Rijeci, koju “Antife“ drže svojim crvenim uporištem u 27 minuta rasprodao sve karte za svoj koncert. Jesu li i oni u Rijeci kopitari? Nije li to još jedan paradoks?
Koje su to pjesme Marka Perkovića Thompson, koje “crveni Kmeri“ žele zabraniti?
Cijeli repertoar pjesama kojima se veliča Domovina, vjera, ljubav prema Hrvatskoj. Jer Ime im smeta, mladost im smeta, domoljubni naboj im smeta. Upravo one pjesme ili baš ona “Bojna Čavoglave“ u ratu tretirana kao budnica, davala je podstreh i motivaciju…. Slušajte sad poruku od sv. Ilije, nećete u Čavoglave niste ni prije. Za Dom braćo, za slobodu borimo se mi…. Moj dida i ja, Bijeli križ… ali kasnije i mnoge druge… Kad zapjevam parija mi sudi….Lijepa li si… Ako neznaš što je bilo….nabijene su emocijama, spremnošću da se voli svoja Domovina, svoj dom… i brani kao onda od velikosrpskih osvajača.
Dok je Stipe Mesić skupljao dolare za obranu Hrvatske od velikosrpske agresije, pjevao je “ustaške pjesme“, Toliko se u njih zanio da je mnoge čekove donatora iz Australije pogubio u svoj džep.
Urša Raukar, nije se ustručavala pjevati Lili Marlen, iako ta pjesma odskače od njenog političkog svjetonazora.
Peđa Grbin je pjevao ” Čavoglave“, kako kaže pripit, a po današnjem ponašanju kao da se još nije otrijeznio.
Ivica Puljak pjevao je “Juru i Bobana“ i nitko s ljevice, kao ni ovi navedeni mu ne zamjeraju. Marko Perković Thompson je već mjesecima tema, no kada ljevica pjeva po njima “ustaške“ pjesme za njih je to “ne tema“.
Paradoks da zabranjuju naše pjesme nastale u ratu, i ratu usprkos proklamiranju kako su zahvalni Bogu i braniteljima što su obranili i stvorili Hrvatsku državu koju danas imamo.
Zabranitelji imaju svoje pjesme, izuzetno “miroljubive“ sve mogu stati pod istu kapu, skraćenog naziva SFSN. Upravo pod tim nazivljem, i pjesmama koje su im uzori pjevali ubijeno je preko pola milijuna Hrvata, bilo da su zarobljeni domobrani, ili vojnici NDH, žene, starci, djeca, nije se biralo, bitno da se tamani Hrvate.
Vaš od Doma piše, a bi će i još…
Frane Katin
