Prebolio sam taj Covid-19 jednom, sve po uputama Stožera bez odlaska kod liječnika ili u bolnicu. Prilično čupava su bila prva tri dana s povišenom temperaturom, bez ikakve želje za hranom, i pasti na 40 % kapaciteta pluća. Podići 5 kila težine bio je podvig kao da se radi o vreći cementa, onoj u starom pakovanju od 50 kilograma.
Polagani oporavak, opća slabost i teškoće s koncentracijom potrajale su još tjedan, dva. Iako je bilo bolje organizam je jače ili slabije pitao dopuštenje, po prilici, za mjesec dana odmora, nakon čega sjedam na bicikl i penjem se rekreativno uzbrdo do Osojnika na 300-tinjak metara visine. S obzirom na napadnuti imunitet, pluća, srce, nije čudo s vremena na vrijeme ponovno imati onaj nelagodan osjećaj, ali i ćutjeti snagu što je u sebi ima organizam dok nas čuva kad smo gotovo nemoćni.
Bude li potrebno braniti se od ove nepoznate bolesti, opet bi sve pokušao poduzeti, ali tijelu ne priuštiti provokatora, koji bi mu potencijalno mogao napraviti veću štetu nego korist.
Kao što smo sramežljivo od “odgovornih” upoznati, cijepljenje ne štiti od mogućnosti zaraze Covidom 19-21, a osim različitih razina tegoba i zdravstvenih problema, može imati i smrtne posljedice.
Tzv. cjepivo nije provjereno, zbog čega njegovi profesionalni pobornici, a i “amaterski” u stvari manipuliraju, a razine te igre informiranja, dezinformiranja i ponovnog informiranja se izvanredno očituju i onom da ”cjepivo” štiti preko 90%. Trebalo bi toj visokoj vakserskoj eliti i struci nadopuniti… kako, kao, štite sigurno (i učinkovito kako oni kažu) isključivo u njihovim teorijama. Zavjere su puno konkretnije, opasnije a posljedice ne lažu. Dovoljno je imati otvorene oči i uši, ali i empatije za one s raznovrsnim gradacijama neugodnih i teških posljedica.
Na red za odstrel, došle su i na jugu Hrvatske, kako ih župan Nikola Dobroslavić naziva, kukavice, što se protive cijepljenju, poglavito drži, a to bahatlijski i piše (slično izražajnom Borisu Dežuloviću), onima koji slobodu izbora svih tih ”malih” ljudi brane i podržavaju.
Naziva nas imbecilima, zaboravljajući na to tko je tu u stvari, jednostavno rečeno, samo neubrojiv. Napisao je kako je glavni razlog tih kukavica, nasuprot njemu heroju i junaku, strah od pikice, koju on valjda ovaploćuje u šivanje prostrjelne rane na živo.
U stilu malog djeteta stavlja to pismeno na znanje i ravnanje svima koji zucnu da se ne žele cijepiti ili to javno odbijaju, kao što to On javno, uz potporu neustavnih odluka Stožera bespogovorno, lako i s korišću iz usluge, zagovara i provodi.
Izuzetno je uljudno? nazvati puno više od 50 % onih koji ne propagiraju cijepljenje kukavicama i imbecilima ako ne šute i ne trpe ugrožavanje ljudskih sloboda, pogotovo dok u takvom stanju dragovoljne? samoanestezije očekuju tiho tjeranje s posla.
To podsjeća na scene totalitarističkih i kolonijalističkih filmova, kad učitelj šiba dijete i govori mu kako će tek vidjeti svoga boga ako na glas zaplače ili pisne i jednu riječ.
Općenito rečeno hrabrost je to, imati šibu u ruci, ali još veća je kuraža, kad znaš da ti je na raspolaganju Vladin korbač, i misliti da je frivolan i onaj tko ga ima snage držati u ruci.
Teško je tuđim gloginje mlatiti i držati da su oni cijepljeni svi tvoje pristalice, i da to nisu napravili zbog ograničenih, manipulativnih, ali ipak minimuma sloboda, koje su cijepljenjem egzistencijalno uvjetovane. I još kad neki kažu kako smo mi Hrvati, dakako i ostali hrvatski građani ovakvi ili onakvi, a pola je građana unatoč svih pritisaka odbilo u sebe primiti supstancu bez deklaracije, što znači nepoznatog sastava.
Neki sad vraćaju pogrdama na uvredu županu Nikoli Dobroslaviću, a ja im kažem nemojte tako, jer recimo da nije lako u nekoj zamislivoj prigodi hrabro primiti pikicu i skinuti gaće ili košulju onima koji bodu … Novi svjetski poredak je njihova sloboda, a nama je on ropstvo.
Hoće li se hrabrost početi mjeriti prihvaćanjem ukidanja Ustavnih sloboda ili cviljenjem kad se primi pikica. Što se takvih tiče očito nema dvojbe… bez primisli na vulgarnost moglo bi se reći: ”Car je gol”.
Zalažem se za slobodan izbor, a on je ugrožen ucjenama koje neminovno izazivaju otpor, a ako ga izazivaju onda ga i zahtijevaju.
U vrijeme rata, izvanrednog stanja, agresije, okupacije, jednako kao i u miru ne samo da ću čuvati sebe nego i sve one koji za to nisu dovoljno snažni, sposobni i manje spremni na žrtvu u Domovini koju vole, a 30 joj je godina tek. Bit će kad tad samosvojna s ostalim narodima jednaka i slobodna, jer i put je cilj, i borba je sloboda. To što je bojler s 1 pojačan na 2, ne znači da se ne namjerava upaliti na 3. Dakako ako do toga dođe Čovjek je vazda spreman i kad se bori za druge nije nikad sam.
Na posljetku bilo bi dobro porazmisliti koga se sve eventualno čak i komunističko-fašističkom manirom, a šovinistički, skupno nazove kukavicama i imbecilima jer i ”Hrvatska policija upozorava: Prijeti nam se zato što se ne želimo cijepiti – Tražimo slobodu izbora”.
Da su neustrašivi bili toliko neustrašivi ili bi Hrvatska bila do Drine, da mi oproste građani BiH svih nacionalnosti, ili na položajima iznad Stona ne bi ostalo 27 ”spartanaca” one noći, koje se neki nemaju što sjetiti. I to danas samo prozvano najhrabriji.
Pa se sjetim jutra kad je Neven Klinac donio u Lisac pun gepek oružja, koje je bilo ostavljeno da se samo bori, pitajući imam li ljudi, koji su ga spremni nositi. Teška srca sam mu odgovorio kako su moji sokolovi kod oružja, a da drugih nema .
Teška nam je bila i borba i istina, tamo gdje nisi bio a bilo je gusto snalažljivi uvijek govore mi, a tamo gdje su oni bili tako im je značajna uloga da se jedva nađe prigode istaknuti ono Ja.
Istina nije uvijek takva kakvom je mi vidimo ali za nju se trebaju boriti, poglavito oni joj izravno svjedočili.
p.s. koristim prigodu kad već mogu pozdraviti suborce iz jednog dijela južnog razdoblja Mirka Šundova i Roka Mijića, i ne samo njih, koji prekrajanja osjećaju ali se pred njima ne predaju…
Marko Mujan
Leave a Comment