By Mediji javljaju da je u selu Varivode u šibenskom zaleđu u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Općine Kistanje održana komemoracija za devetero srpskih civila ubijenih 28. rujna 1995. te da su svi stradali bili u dobi između 55 i 84 godine. Za zločin u Varivodama nitko nije osuđen. Nu, Vrhovni sud pravomoćnom je presudom utvrdio odgovornost hrvatske države, jer (čujte sad ovo!) nije zaštitila svoje građane!
Ovom skupu bila je nazočna i potpredsjednica hrvatske Vlade Anja Šimpraga te poručila da komemoracije, iako tužne, čuvaju nadu u bolja vremena, gdje, rekla je, zločinci neće mirno hodati, a pravda će biti jednaka za sve.
- Nikada, ali baš nikada nećemo prestati govoriti o zločinima koji su se dogodili u Varivodama, Gruborima, Uzdolju, Mokrom polju, Kijanima ili Gošiću. Ali isto tako, dragi prijatelji, nećemo zaboraviti i obilježavat ćemo, kao što smo i do sada obilježavali, stradanje naših susjeda, poput obitelji Čengić u Erveniku – rekla je.
E, sad, nakon ove još jedne komemoracije srpskim žrtvama u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, koja je za razliku od sličnih i mnogo brojnih komemoracija za hrvatske žrtve u velikosrpskoj agresiji, dobila veliki publicitet, prije svega nameće se pitanje: tko je bio žrtva, a tko agresor, jesu li Srbi napali Hrvate, ili su Hrvati napali Srbe, je li bi itko stradao da nije došlo do agresije i naposljetku: gdje se vodio rat u Hrvatskoj ili u Srbiji?
O tome na ovoj i na ovakvim komemoracijama nikada nije bilo ni riječi.
Kako, zašto?
Šimpraga kaže da nikada neće prestati govoriti o navodnim hrvatskim zločinima u pet-šest nabrojenih mjesta. Potom spominje i obitelj Čengić iz Ervenika, koju su zvjerski pobili Srbi u vrijeme agresije, kao i njima će se doći pokloniti i zapaliti svijeće.
Što je to drugo nego izjednačavanje žrtve i agresora?
Ista ova ekipa, kojoj pripadaju i razni pupovci, često se odlazi pokloniti i na druga mjesta, gdje je „pukla prva srpska puška“, pa onda i tamo drže lekcije Hrvatima, vjerujući da mi nemamo pojima tko nas je u Domovinskom ratu napao, tko je ubijao i rušio.
Dakle, prije svega, gospođo Šimpraga, istinu na stol!
Dosta je manipuliranja, licemjerstva i neprestanog skidanja krivice za agresiju!
Recite već jednom: jesu li tenkovi okićeni cvijećem odlazili iz Beograda u Vukovar ili je bilo obrnuto?
Također nas zanima-kada su i gdje nakon II. svjetskog rata partizani i Tito dozvolili komemoracije za vojnike i civile koji su bili na suprotnoj strani?
Jeste li čuli ili čitali, gospođo Šimpraga, da Izraelci ili Amerikanci također odlaze na grobove svojih protivnika u ratu?
Ne, toga nema ni u filmovima, ali ima u Hrvatskoj, gdje su velikosrpski osvajači gađali i bolnice, poput vukovarske, na koju je ispaljeno čak oko sedam milijuna projektila!
Pored toga, kako to da se u Srbiji ne održavaju komemoracije za pobijene Hrvate, kako to da Srbija ne priznaje nikakvu krivnju za agresiju, a još manje je spremna platiti ratnu odštetu?
Stoga, već na nekoj drugoj komemoraciji, pričajte nam malo i o tome!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
