By Na zaprepaštenje cijelog svijeta evo sada i u agresiji na Ukrajinu ne štede se ni zdravstvene ustanove, a poglavito bolnice. Svi osuđuju takav zločin, ali ništa dalje od toga.
Međutim, kad gledamo ovakve ružne i teške slike ne možemo, a da ne postavimo pitanje: sjećate li se vukovarske ratne bolnice, koja je jedan od poznatijih simbola stradanja Grada Vukovara i njegovih stanovnika iz vremena oružane velikosrpske agresije s početka devedesetih godina prošlog stoljeća? Granatiranje ove bolnice od strane Srba i zločinačke Jugoslavenska narodne armije (JNA) počelo je sredinom kolovoza 1991., a od tada, pa sve do 17. studenoga 1991. na bolnicu je svakodnevno padalo prosječno oko 700 granata. No, bez obzira na to, liječnici i ostalo medicinsko osoblje je danonoćno radilo, bez dovoljno lijekova, sanitetskog i ostalog materijala, struje, hrane i vode. Dr. Vesna Bosanac,(9.3.1949.-21.3.2022.), tadašnja ravnateljica bolnice, iz dana u dan slala je apele za pomoć, odnosno obavještavala svijet o raketiranju ove zdravstvene ustanove, o čemu je moja malenkost priredila i knjigu „Apeli dr. Vesne Bosanac“. Na njezine apele nikada nije bilo zadovoljavajućeg odgovora, pa čak ni od međunarodnog Crvenog križa i Europske misije, koje nisu mogle ili htjele pomoći. A kad su pomogle, tada je već uglavnom bilo kasno. Nakon 20. studenoga 1991. iz potpuno razrušene bolnice, planski je odvedeno više od 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 18 djelatnika bolnice te pogubljeno na Ovčari.
Hrvati ovaj zločin nikada neće zaboraviti. Nu, bez obzira na sve, postavit ćemo i pitanje, gdje je bio tadašnji glavni tajnik UN-a, gdje su bili svi drugi diljem svijeta kad su iz dana u dan kao „kruške“ padale granate po vukovarskoj bolnici, koja je bila prepuna ranjenika? Također nas zanima, tko je i kada proveo istragu o ovom ratnom zločinu, kakav se malo pamti u Europi nakon II. svjetskog rata, te zbog čega do danas nitko nije kažnjen što je bolnica sravnjena sa zemljom? Kad je okupiran Vukovar, ratni zločinac dr. Vojislav Stanimirović, koji je nakon toga bio i ravnatelj ove bolnice koja se tada zvala „Sv. Sava“, među ostalim je izjavio da je „pao posljednji ustaški bastion, a to je vukovarska bolnica“! Ni taj i takav nikada nije izveden pred lice pravde.
Stoga, jedino što možemo zaključiti je činjenica da je šteta što 1991. vukovarska bolnica nije bila recimo u Afganistanu, jer tada bi netko (kao za njihovu bolnicu, koju su Amerikanci slučajno gađali!?) možebitno zapazio da ova zdravstvena ustanova nije raketirana „pola sata“ već – mjesecima, pa bi možda „svjetska zajednica“ i pronašla kakvog-takvog krivca.
Nu, oni koji su rušili ratnu vukovarsku bolnicu, a to su, kako bi rekla notorna Vesna Pusić i slični, „neki, a ne svi Srbi“ moraju odgovarati – milom ili silom!
Danas ova bolnica nosi ime časnog čovjeka, humanista i liječnika dr. Juraja Njavre, ali zbog čega oni koji su je raketirali ne plate barem ratnu odštetu?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
