By Tko o čemu pojedini hrvatski generali o podjelama i razdoru u društvu, a poglavito među hrvatskim braniteljima i stradalnicima. Naime, general Marinko Krešić, inače predsjednik Hrvatskog generalskog zbora (HGZ), koji je prvo potpisao, pa povukao potpis sa zahtjeva nekolicine njegovih kolega o puštanju na slobodu okorjelih bivših Udbaša Perkovića i Mustača, uz ostalo je izjavio da „podjele nikako nisu dobre!“
Dobro jutro, generale!
Pa, ako je tko kriv za bilo kakve podjele, poglavito u zadnje vrijeme, onda je to nekolicina hrvatskih generala, predvođena također navodnim bivšim Udbašem Antom Nobilom.
Oni su pred Uskrs, najveći kršćanski blagdan, namjerno javno objelodanili nekakav pamflet o puštanju na slobodu dvojice Udbaša, koji su u Njemačkoj osuđeni na doživotnu robiju, za zla koja su radili hrvatskom narodu, prije stvaranja hrvatske države.
Nakon toga Krešić povlači svoj potpis, a Ljubo Ćesić Rojs, koji je njegov zamjenik u Hrvatskom generalskom zboru izjavljuje da ga ne želi povući ni da mu se ruka osuši!
General Gotovina i ostali generali (Čermak, Domazet Lošo, Miljevac) ostaju kod svoje odluke i ni jednom riječju se ne opravdavaju zbog čega se istim žarom nikada nisu zalagali za pojedine hrvatske branitelje koji su bili u težim nevoljama njego njihovi kolege Perković i Mustač.
Inače, iz tog Hrvatskog generalskog zbora već je otišla skupina časnih i uvaženih generala, a ovi koji su ostali (svaka čast iznimkama) manje-više „ništa“ ne znače, osim sebi i svojima najbližima.
S obzirom da je ova skupina generala postala „mlaka voda“, da su se „otuđili“ od branitelja i članova njihovih obitelji (svaka čast iznimkama) najbolje bi bilo u cilju spašavanja „generalskog obraza“ da Krešić i Rojs sazovu novu skupštinu i da ovu udrugu prepuste nekim drugima, koji još imaju kakav – takav ugled u hrvatskom društvu.
Ovi koji su ostali, na čelu s Krešićem, mahom se bave komentiranjem „svjetskih problema“, što je donekle i u redu, jer „nemaju pojima“ kako žive i što muči one koji su bez generalskih i inih činova i brda odličja branili i obranili hrvatsku državu. Nu, takvih nije mnogo, ali ih ima.
Članovi HGZ-a bi također trebali i morali odgovoriti kako to da ni jedan hrvatski ratni pilot nije general, kako to da to nije ni jedan zapovjednik Škabrnje ili Vukovara (osim poginulog Junaka Blage Zadra koji je čin dobio posthumno), kako to da ni jedna žena nije zaslužila čin generala u ratu, te kako to da su toliki dobili čin generala nakon završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, od kojih su neki (svaka čast iznimkama) generalski čin „zaradili“ u nekoj kancelariji?
Sve u svemu, dragi generali, (okupljeni oko HGZ-a) vrijeme je da se i jedan dio vas – probudi, jer ste poglavito ovim zahtjevom o puštanju na slobodu dobrano srozali ugled onih koji su se istinski borili za hrvatsku slobodu.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
