Ozračje komemoracije umjesto svečane proslave 25. obljetnice najveće vojne pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu je prvi dojam nakon što su se kao govornici obratili malobrojnim i odabranim nazočnima na glavnom Kninskom trgu ratni general HV-a Ante Gotovina, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i na koncu predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. Ne znam zašto i kako je došlo do toga, no moj je dojam da je usprkos relativno dobrim sadržajima i porukama iz nekih govora nekako prevladavao nedostatak ili potpuni izostanak emocija kod svih govornika, emocija bez kojih obilježavanja ovakvih datuma odnosno obljetnica zapravo nemaju nikakvog smisla.

Kao što je jučer na kninskoj tvrđavi ona kiša bila kao da je i samo nebo zaplakalo nad Kninom nagovještavajući svojim hladnim kapima današnji dan, tako je i današnji vjetar sa Dinare uzalud pokušavao otpuhati dojam na trenutke odglumljenog domoljublja i na silu nametnuti pomirbu  od strane nekih govornika pretvarajući na trenutke najveći državni praznik umjesto u radost i oduševljenje u jednu loše režiranu predstavu koja je puno više sličila na neku komemoraciju  no na svečano obilježavanje 25. obljetnice veličanstvene VRO Oluja kojom je označen kraj višegodišnjeg krvavog Domovinskog rata i konačni slom velikosrpske politike koju je predvodila Republika Srbija uz pomoć dijela lokalnih Srba na teritoriju Hrvatske.

Naravno da razumijem i poštujem namjeru aktualnih političara, posebno Vlade RH, da nakon 25. godina od završetka rata žele učiniti iskorak u poboljšanju međunacionalnih odnosa, što će svaki dobronamjerni građanin Hrvatske pozdraviti uključujući i mene osobno, no nekima od političara na vlasti na žalost  i nakon 25 godina   nije jasno da se suživot, tolerancija i razumijevanje među etničkim skupinama ne mogu uraditi ili graditi silom ili nekim dekretom već samo i isključivo prihvaćanjem istine i sazrijevanjem emocija kod „obiju strana“, emocijama i razumijevanjem koje će ih same dovesti do tog procesa.

 

Ono što je apsurd u cijeloj priči oko međunacionalnih odnosa Srba i Hrvata u Hrvatskoj je uporno stavljanje u prvi plan, a time i davanje važnosti SDSS-u, kojeg se želi predstavljati kao ekskluzivnog zastupnika Srba u Hrvatskoj usprkos činjenici da velika većina naših sugrađana Srpske nacionalnosti živi i radi u Hrvatskoj potpuno normalno, baš kao i svaki drugi građanin RH bez ikakvih dodirnih točaka sa strankom i politikom SDSS-a čiju povijest djelovanja tijekom Domovinskog rata i te kako dobro znamo, ali ni po čemu dobrom. Svima je naime poznata činjenica i da je više od 10 000 pripadnika HV-a bilo iz redova Srpske nacionalnosti koji su za razliku od SDSS-a 90-ih i te kako dobro znali gdje je njihova domovina….

Boris Milošević i Milorad Pupovac kao članovi SDSS-a, bez obzira na činjenicu da su kao stranka dio parlamentarne većine, a Boris Milošević i Vlade RH,  ne trebaju dolaziti u Knin ni na jednu obljetnicu VRO Oluja sve dok pred cijelom javnošću ne promijene odnosno povuku politički stav SDSS-a, odnosno svoj, po kojem je VRO Oluja etničko čišćenje, a ne oslobodilačka i legitimna vojno redarstvena operacija. U političkom smislu upravo je to ono što treba biti prvi korak sa njihove strane, dakako, ako ga obojica uistinu i iskreno žele, sve ostalo je politička igra SDSS-a kojom se Domovinski rat a time i VRO Oluja želi kriminalizirati, a tako nešto im ni u kom slučaju ne smije i neće proći…

PS.

Ono što je Hrvatska trebala učiniti svaki od 364 dana u svih prethodnih 25 godina, a nije na zadovoljavajući način, ne treba niti smije ovaj 365., a to je identificirati, locirati, uhititi i na sud transferirati sve pojedinačne počinitelje zločina tijekom i nakon završetka Domovinskog rata, te bez ikakvih odgoda ili političkih igrica pomoći u obnovi razrušene infrastrukture i domova u svakom selu, naselju ili bilo kamo gdje su ljudi živjeli prije rata, i to bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.

U Hrvatskoj žive građani Republike Hrvatske koji svi redom bez obzira na svoju vjersku, nacionalnu, rasnu ili bilo koju drugu osobnost ili pripadnost moraju imati ista prava, prava koja imam i ja kao Hrvat. Sa tom mišlju sam nakon prvih ozbiljnih provokacija „pobunjenih Srba“, shvaćajući kamo sve to vodi, već u kolovozu 90. otišao u najbližu policijsku postaju prijaviti se kao dragovoljac u tada rezervni sastav MUP-a….

 

U Zagrebu, 05.08.2020.

 

Predsjednik BUZ

Milivoj Špika