Čačić mi ne može oprostiti što više nije župan!

Mladen Pavković se često javlja svojim britkim, rado čitanim komentarima. Prije lokalnih izbora, jednim svojim intervjuom(Regional7,Varaždin) naprosto je „pomeo“bivšeg varaždinskog župana Radimira Čačića, što mu ovaj ne može oprostiti.

Pitali smo ga o izborima, braniteljima i tzv lijevim i desnim. Odgovorio je u svom stilu… A prije svega željeli smo znati, nakon što su prošli lokalni izbori, gdje su hrvatski branitelji,  jesu li i oni napokon došli na svoje?

• Ni govora. Sve je prošlo ustilu: Sjaši Kurta da uzjaši Murta!-kazao je.
• U varaždinskoj županiji malo je tko očekivao da će jedan Radimir Čačić izgubiti izbore…
• Da, bilo je vrijeme da se ovaj čovjek makne, da prestane s prodavanjem „tople vode“.. Nitko u Hrvatskoj nema iza sebe toliko navodnih kriminalnih radnji kao Čačić. Pozivao je birače da glasuju za njega kao „brigadira Hrvatske vojske“, što bi značilo da je „zapovijedao ratnom brigadom“, što je bila velika uvreda za istinske hrvatske branitelje. Navodno je čin dobio od Stjepana Mesića, koji još ni danas ne zna gdje su dolari koje je uzeo od Hrvata iz Australije, i riječ je o počasnom činu. Tog „ratnika“ nema nigdje na popisu hrvatskih branitelja, a dobio je i odličje – Red kneza Domagoja s ogrlicom- za hrabrost u Domovinskome ratu, što nisu dobili ni mnogi oni koji su stvarno bili junaci na prvim crtamaobrane! Kadsam to čuo i pročitao, a još k tome se hvalio i daje dragovoljac Domovinskoga rata, što naravno nije, uoči izbora, „pokopao“ ga je i jedan moj intervju, baš kao i video skečevi Ljubomira i Jana Kerekeša.  Mi smo tvrdili da Varaždinci „glasaju za župana a ne za glupana“ i većina se srećom priklonila nama. Međutim, nakon izbora, odnosno teškog političkog pada Čačić osobito mene napada gdje stigne. Ne bira riječi, pa ne ću ni ja u knjizi koju upravo pripremam pod radnim naslovom „Radimir Čačić- nevini varaždinski kriminalac“. Materijala imam za tri knjige. Prvi primjerak ovog „remek-djela“, da se malo našalim, uručit ćemo Vesni Pusić, koja ga najbolje poznaje, a za koju javnost ni danas ne zna što mu je ustvari bila: suradnica, ljubavnica, tajnica ili nešto četvrto.
• Pa, kako su po Vama prošli hrvatski branitelji koji su se kandidirali na ovim izborima?
• Jadno i žalosno. Za većinu od njih nisu glasovali ni članovi njihovih obitelji. U većini slučajeva pobijedili su opet oni kojima je Jugoslavija u srcu. Tu i tamo na površinu je iskočio neki branitelj, ali to je ukopno gledajući kao čamac u oceanu. No, nakon i ovih izbora, neka branitelji ne pričaju da im je teško i da ih „nitko“ ne razumije. Imali su priliku dovesti na vlast one koji su stvarali hrvatsku državu, ali većina i od njih željela je, očito, prema rezultatima izbora, vraćanje na staro, pa im se želja i ispunila. Sva je sreća da su u određenim sredinama kakva je Varaždinska županija došli novi ljudi, istinski domoljubi.
• A, kako gledate na neprestane podjele u hrvatskom društvu na lijeve i desne? Tko su jedni, a tko drugi?
• U Hrvatskoj se nažalost desnica izgubila, nestala je. Na pojedinim lokalnim televizijama se neprestano jedni te isti predstavljaju kao „desni“, dok je sve što je istinski desno u nacionalnim medijima – protjerano. Da nema pojedinih portala „desnicu“ bi mogli samo sanjati.  Za mene su recimo „desni“ isključivo oni koji potvrdno mogu odgovoriti na pitanje- gdje su bili i što su radili 1991.?, odnosno jesu li ili nisu bili sudionici stvaranja hrvatske države. Kod nas je najveći uspjeh „desnice“ što su uspjeli promijeniti ime trga maršala Tita u Zagrebu, za što su najviše zaslužni članovi građanske inicijative „Krug za trg“, a ne pojedinci koji se neprestano busaju u prsa u svezi ove pobjede. Evo, na moju inicijativu dosad je diljem Hrvatske podignuto oko tridesetak spomen-obilježja, spomen ploča i tri velika Spomen križa, od kojih je jedan i u dvorištu ratne vukovarske bolnice, u časti slavu stradalim hrvatskim braniteljima, pa za to nisam dobio nikakvo odličje ili, najobičnije, rukom pisano, priznanje, baš kao i za niz drugih braniteljskih i humanitarnih akcija, već isključivo marginaliziranje i prešućivanje, poglavito od tih tzv. desnih, od kojih svaka čast pojedincima. U Koprivnici, gdje živim, ni jednu značajniju braniteljsku, odnosno domoljubnu akciju nije ostvario HDZ-e već sve-SDP, od spomenika za branitelje u centru grada do muzeja Domovinskog rata. Istina, za sve te akcije inicijativa je potekla od„desnih“ pojedinaca, u koje ubrajam i sebe, ali bez podrške „lijevih“ nikada od toga ne bi bilo ništa.
• No, lijevi su lijevi…!
• To je točno. Oni su uvijek igrali i igraju pokvarene igre, iako i tu moram reći-svaka čast iznimkama. Kod lijevih se primjerice ne može dogoditi da zaposle ili nagrade desnog, ako se iza toga ne krije neka podla, samo njima znana, igra. Oni su također majstori marginaliziranja i prešućivanja, osobito novije hrvatske povijesti.
• Pa, gdje su se onda izgubili toliki hrvatski branitelji?
• Sve ih je više u bolnicama i po grobljima. Nekoliko tisuća su se sami ubili jer nisu mogli podnositi nepravde, ala nekadašnjeg dugogodišnjeg gradonačelnika Koprivnice koji im je poručivao da traže pomoć od onih koji ih je i poslao u rat! A taj isti sada, kao Čermak, u svom gradu navodno gradi ogromnu benzinsku postaju! To je nama naša borba dala!- rekao je Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91.(M. Pišković)