Naprosto je nevjerojatno koliko se u Hrvatskoj manipulira temom hrvatskih branitelja i Domovinskim ratom. Domovinski rat i ljudi koji su ga iznijeli ne smiju biti ničiji stranački monopol, niti bi branitelji trebali služiti kao politički rekvizit za dokazivanje tko ih „više voli“, a tko ih navodno manje poštuje.
Upravo je zato rasprava o Vladinim prijedlozima izmjena dvaju zakona kojima se povećavaju određena braniteljska mirovinska prava pokazala koliko je potrebno manje političkog nadmetanja, a više konkretnih rješenja. Problem zbog kojega je ova tema uopće došla u fokus je vrlo je konkretan. Prema podacima 72.000 korisnika mirovina ostvarenih prema posebnom propisu primaju prosječno cca 1.500 eura, i čine je uglavnom HRVI ili obitelji poginulih i nestalih branitelja. Sa druge strane je ukupno 174.000 branitelja koji su nakon rata nastavili raditi i mirovinu ostvarili prema općim propisima ili uz pripadajuća prava po Zakonu o pravima branitelja iz DR koji primaju prosječnu mirovinu od 720 eura.
To je uistinu razlika koju ozbiljna politika ne može ignorirati stoga je Možemo uočivši priliku u lipnju predložio povećanje polaznog faktora sa 1 na 1,20, odnosno povećanje braniteljskih mirovina za oko 20% odnosno prosječno 140 eura, uz dodatnih 10% za sve sa statusom Dragovoljca DR. Hrvatski sabor taj je prijedlog odbio 19. lipnja, da bi nakon toga Vlada sada predložila svoj model sa 3 eura za svaki mjesec proveden u borbenom sektoru i 0,50 eura u neborbenom sektoru. Za dvije godine borbenog sektora to bi značilo povećanje mirovine za cca 70 eura. Je li 70 eura uistinu ispravljanje nepravde ili još jedan PR uradak Vlade je pitanje na kojeg će odgovor dati sami branitelji na koje se navedeno odnosi.
Uz 3 eura po mjesecu u borbenom sektoru Vlada predlaže i godišnji dragovoljački dodatak od 20% od osnovice koja bi se utvrđivala za svaku godinu. Kako je osnovica za 2027. g. 540 eura tako bi dragovoljački dodatak iznosio 108 eura za 2027. godinu. Nije sporno da se određena prava povećavaju, ali je pitanje rješava li se time stvarna nepravda između branitelja koji su se umirovili nakon rata i onih koji su nastavili raditi desetljećima nakon završetka DR.
Ako se od branitelja očekivalo da budu uzor odgovornosti, rada i doprinosa društvu i nakon rata, onda je legitimno pitati zašto se njihov ratni doprinos i desetljeća rada danas ne vrednuju na način koji će bitno smanjiti postojeću razliku. Posebno je problematično kada se saborska rasprava pretvori u natjecanje zastupnika oko toga tko je veći zaštitnik branitelja jer branitelji nisu ničije vlasništvo.
Ako je prijedlog Možemo bio nepotpun, kako tvrde predstavnici Vlade, i dalje ostaje vrlo jednostavno pitanje, zašto je HDZ-u i Vladi trebalo deset godina da riješe problem na koji je ukazao Možemo? Ako je problem stvaran, a brojke pokazuju da razlika postoji, onda bi odgovorna politika trebala priznati problem, usporediti modele i donijeti rješenje koje će tu razliku doista smanjiti umjesto da se oko branitelja ponovno vodi stranački rat, posebno jer branitelji nisu ni paraziti društva, ni privilegirani politički plijen, ni „glasačka vojska“.
Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata su jednostavno ljudi koji su branili Hrvatsku, stoga im ne trebaju političke predstave, međusobno optuživanje niti velike riječi, a ponajmanje cca 1.700 braniteljskih udruga. Trebaju im samo pravedna, jasna i mjerljiva prava, i upravo po tome treba ocjenjivati svaki zakonski prijedlog, bez obzira dolazi li iz Vlade ili oporbe.
#BlokUmirovljeniciZajedno #BUZ #HrvatskiBranitelji #DomovinskiRat #PravaBranitelja #BraniteljskeMirovine #Pravednost #SocijalnaPravda #3EuraZaMjesecRata #NisuPolitičkiPlijen #BraniteljiNisuGlasačkaVojska #BraniteljiNisuVlasništvoStranaka #JasnaRješenja #MjerljivaPrava
U Zagrebu, 25. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment