Baveći se godinama stanjem i odnosima u braniteljskoj populaciji kroz razne programe svoje matične Udruge SJP PU VŽ RODA, te kroz projekte koje je povodio vrijedni projektni tim ZUV HGP, došao sam do zanimljivih korelacija braniteljske populacije sa njezinim visočanstvom „Poslovnom sposobnosti“.
Naime radi se sada već skoro o zabrinjavajućoj pojavnosti iskorištavanjem ovog pravno sociološkog instituta za ovladavanjem odnosno zaposjedanjem prihoda koje ostvaruje branitelj i imovine koju su on i njegova obitelj kroz desetljeća stvarali.
Prvi sam se put susreo sa ovom pojavom prije desetak godina, točnije dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata i to na krajnjem jugu Hrvatske, a ovdje izneseni primjer nije kako se kasnije utvrdilo izolirani, te je mnogima postao uhodani „modus operandi“ za ostvarivanje nečasnih ciljeve supružnika i sa njima udruženih tzv. stručnih skupina – socijalno pravnih, medicinskih, te policijskog i sudbenog aparata.
„Supružnik koji je nakanio ostvariti ovaj naum prvo postaje aktivni sudionik raznih događanja pri strukovnoj Udruzi branitelja i tamo stvara mrežu sklonih mu supružnikovih suboraca, te nakon toga slijedi prijava supružnika za tzv. obiteljsko nasilje, gdje uključuje već sada punoljetnu djecu i uspijeva istoga u više navrata izolirati, sukladno Zakonu o nasilju u obitelji. Kroz to vrijeme preko obiteljskog liječnika ishoduje posjet određenog psihijatra koji u pravilu vodi izolirana branitelja, gdje sa njim upotpunjuje obiteljsku anamnezu. Dok je ovaj dio dobro smišljenog plana realiziran kroz izdvajanje branitelja iz obitelji, policija provodi Zakonom propisanu radnju, pretragu prostorija koje izolirani koristi i doma, te privremeno oduzima pronađeno prijavljeno oružje. Problem nastaje što se kod naših branitelja uvijek pronalazi i nešto neprijavljenog oružja i streljiva, a što policiji uz prijavu zbog nedopuštenog držanja oružja i streljiva daje mogućnost malo podebljati kaznenu prijavu, optužbom za terorizam, kako bi u konačnici sud dobio elemente za izricanje što rigoroznije sankcije. U pravilu su to presude lišenja slobode do pet godina i obaveza liječenja od raznih poroka koji nisu dokazani (alkohol, droga, poremećaj osobnosti) pod nadzorom nadležnog psihijatra i to u duplom trajanju od propisane odnosno izdržane zatvorske kazne. Za vrijeme izdržavane kazne već sada uigrani supružnik i obitelj sa raznim tzv. pravno sociološkim i zdravstvenim savjetnicima, raznim podnescima pokušavaju pokrenuti i ostvariti postupak za Oduzimanje poslovne sposobnosti branitelju u odsustvu“.
U ovim primjerima sa kojima sam se ja susreo – ekipe na području juga i sjeverozapada Hrvatske ipak nisu uspjele u svom prvotnom planu „Oduzimanja poslovne sposobnosti“, ali su počinile veliku štetu svojim obiteljima i branitelju kojem su samo izazvali dodatne traume od onih preživjelih u ratu, kalvarijom koju su mu namjestili. Ovakvim igrama u cilju pribavljanja ne pripadajuće materijalne koristi za supružnike u više postupka dokazano je da nema dobitnika već su svi moralni i materijalni gubitnici i nikakve isprike, žaljenja ili traženja oprosta ne mogu izliječiti izazvanu duševnu patnju i bol. Zato sada na kraju ovog napisa pozivam ratnu gardu i policiju da budemo jedni drugima potpora i svaku takvu rabotu koju primijetimo u svojoj okolini osujetimo, koristeći se svim svojim intelektualnim i iskustvenim na zakonu usvojenim znanjima.
Antun Berljak