Sjećanje. U zagrebačku zračnu luku Pleso, prije 11 godina, iz austrijskog zatvora Karlau kod Graza, nakon što je tamo služio kaznu od 25 godina robije, na koju ga je osudio Haaški sud, vratio se Dario Kordić, bivši predsjednik HR Herceg-Bosne i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH).
O njegovoj presudi i kazni, po tzv. zapovjednoj odgovornosti, dosad je iznimno mnogo pisano, a Miroslav Piplica, koji živi i radi u Beču, i ja smo o Kordiću objavili i knjigu, (nekoliko izdanja), te dok je on služio kaznu, ali i kasnije, održali niz tribina, s naglaskom da su sudili i osudili nevina čovjeka, što se uostalom može vidjeti i putem dokumenata koje smo objavili.
No, kad se napokon vratio u Hrvatsku, u zračnoj luci priređen mu je svečani doček, (u zatvoru je proveo punih 16 godina i 8 mjeseci) kojem su bili nazočni hrvatski branitelji, među kojima je uz ostale bio i častan i uvaženi biskup Vlado Košić, kojeg su tada neki novinari napali što je i on bio tamo. A Košić im je odgovorio:
- Išao sam kao čovjek čovjeku, ljudski zagrliti prijatelja, bez obzira što su pojedinci smatrali da biskupu nije mjesto kraj čovjeka kojeg su osudili. A kako ja osporavam tu kaznu i smatram da imam pravo dovesti u pitanje svaki ljudski sud, a na poseban način haške presude, s pravom sam se našao tamo, među Hrvatima, rekao je biskup te dodao kako Darija nije upoznao u vrijeme rata, već prvi put 2009., kao haškog uznika i tada već čovjeka velike vjere, s kojima je našao zajednički jezik u razgovorima o vjeri i Bogu, te se zbog toga i povezao s njim.
Kordića su uglavnom teretili i terete oni kojima Hrvatska nije na srcu, koji neprestano maši s brojkom od 116 ubijenih u Ahmićima (BiH), okrivljujući zbog toga isključivo njega, koji u to vrijeme nije ni bio u Ahmićima. Tim i takvima smeta što je Dario bio na čelu – Herceg – Bosne, dok primjera radi Republika Srpska koja je nastala na krvi njima nikada nije smetala, zbog nje se nikada nisu žalile razne udruge i slični. A da nije bilo Darija Kordića, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i pomoći Tuđmanove Hrvatske, Republika Srpska danas bi se prostirala možebitno i na 80 posto teritorija BiH, i već bi odavno bila pripojena matici Srbiji.
Ti koji su se bunili i bune protiv Kordića, (koji već godinama u Hrvatskoj, gdje živi sa svojom obitelji, nema nikakva prava, (sic!), čak ni zdravstvenu zaštitu, za razliku od pojedinih istinskih srpskih zločinaca, kojima naša država redovno isplaćuje plače ili mirovine), gotovo nikada ne protestiraju protiv onih koji su napadali Hrvatsku, već samo protiv onih koji su je branili.
Sjećajući se svojih dana i godine na robiji, jednom je rekao:
- Krunica je bila moje najmoćnije oružje s kojim sam došao u Haag. Prepustio sam se Gospodinu u svojoj maloj sobici i molio se, molio se, molio se. Bog me pročišćivao. Bog me odgajao u strogoj ljubavi i bio sam uronjen u tu Božju ljubav. U zatvoru sam doživio milost, i živi susret s Bogom, i od tada sam mislio da mogu poletjeti, znao sam da ću izaći iz toga uzništva kao najslobodniji čovjek te da ću kao ptica otići u bilo koji kraj Hrvatske i BiH…
To se na kraju i dogodilo!
Mladen Pavković,predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
Leave a Comment