Što je bilo u Vukovaru nakon srpske i ine okupacije, 18. studenoga 1991.? O tome se malo govori, a ono što je još strašnije to se razdoblje do mirne reintegracije 1998. više gotovo i ne istražuje.
Dakle, nakon okupacije Vukovara u tom je gradu uvedena zločinačka vojna diktatura sa svim obilježjima genocidnosti. Nešto malo Hrvata, uglavnom starijih koji su ostali, preživljavali su pravu torturu. Bili su prinuđeni zakopavati mrtve četnike i vojnike, kao i masakrirane i pobijene Hrvate.
Bivši policajci srpske nacionalnosti bili su glavni zločinci u Vukovaru. Oni su Arkanovim četnicima pokazivali ljude koje treba ubiti i kuće koje treba srušiti!
Također u vrijeme okupacije, slično je bilo i u Kninu, kad su četnici godinama bili „glavni“ i na tom području, vjerujući da su ga zauvijek osvojili..
Zbog čega se ne podižu optužbe i ne sudi za sva zla koja su počinili srpski četnici prije oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske i policije?
Čak nema ni vjerodostojnih podataka koliku su štetu učinili hrvatskim građanima i svemu ostalome, dok ih nismo potjerali put Beograda.
Naime, u Vukovaru i Kninu srpski i ini okupatori osjećali su se kao na svojem…
U Vukovaru se, nakon okupacije, čak i dr. Vojislav Stanimirović proglasio gradonačelnikom, a vodio je i ratnu vukovarsku bolnicu koja se tada zvala sv. Sava.
Je li se možebitno toga sjeća i Stanimirovićev kompanjon Milorad Pupovac, koji je preuzeo političku stranku s četničkim obilježjima?
Srbi su dužni platiti ratnu odštetu i od 18. studenoga 1991. pa do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 15. siječnja 1998..
Nu, o tome nema ni slova.
Zašto?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)