Zastrašujuće,Europska komisija „protiv lažnih vijesti“ ili borba za „novu istinu“ po mjeri europskih činovnika…

Svaki dobronamjeran čovjek kad pročita vijesti iz novog bastiona Europske unije zvanog Europska komisija, a  s namjerom EK da potakne smjer suzbijanja „lažnih vijesti“ u glasilima i medijskim kanalima Europske unije, rado bi prihvatio taj prijedlog koji bi suzio dio nepoštenog medijskog spektra sračunat na podvale, podmetanja, privilegiju grupa i pojedinaca.

No, da li je to tako i hoće li to tako biti?

Kampanja je moguća i dobro je došla, ali?

Europska unija nije jedno cjeloviti tijelo, ne ideološki i Bože sačuvaj ako to jednom i bude. Iz dosadašnje prakse EU, neophodna nam je Europa pluralizma što se do sada nije pokazalo.Nikada i nigdje jednoumlje nazvano bilo kako, a ovaj puta prikriveno u sintagmi „protiv lažnih vijesti“ nije dobro.Pluralizam je jedina prepreka suzbijanju jednoumlja, a pokušaj EK „protiv lažnih vijesti“ neće polučiti uspjeha.

Pitamo se, da li je moguće samo pisanje u kojem su istina i istinoljubivost prisutne, odgovorimo kategorično – nije!

Europska žuta štampa obiluje podmetanjima i laži, a „ozbiljna štampa“ pak privilegira i prenosi kontrolirane vijesti političkih i gospodarskih elita. Što će ovdje promijeniti EK i putem čega?Često smo slušali u Hrvatskoj kad su pojedinci govorili „o istini kao vodi dubokoj“. Nije se teško složiti što je to istina, ali je najčešće zavisna  od pogleda s koje strane rijeke se gleda.Na kojoj to i na čijoj istini želi EK da Europa počiva, istini i istinitim vijestima po mjeri  malih naroda kao što je  Hrvatski narod ili interesima i istini velikih, političkih podobnih i privilegiranih.U želji EK za suzbijanjem „lažnih vijesti“, skriva se „istina“ koja govori da je EK nezadovoljna s prihvaćanjem „europske istine“u nekim državama članicama EU, pa treba obuzdati sedmu silu i ako treba putem europskih komesara za istinu. Neće ići!

Zemlje koje su živjele u socijalističkom bloku sjećaju se političkih komesara i vjerovale su da je to vrijeme i ta politika iza njih, samim ulaskom u EU. No za vraga, evo ga ponovo, pa nije samo socijalizam plasirao samo jednu istinu, nove europske članice se ponovo suočavaju s političkim komesarima i interesu za „novu istinu“.

Kazali bi, dva politička uređenja, a isto značenje.Što to onda nije po mjeri političkoj oligarhiji u EK i EU – sama istina, nije im po volji, muči ih, jer im pluralizam ukazuje, upozorava, ne slaže se s njima i otvoreno im se suprotstavlja i na izborima (slučaj Mađarske). To su činjenice koje ne odgovaraju Europskoj uniji ili pak s druge strane politika Ruske federacije i njen odnos prema Ukrajini. Ukrajina je u procjepu najmanje dva interesa s jedne strane ruskog, a s druge strane europskog  i jedina koja radi toga nazaduje.Nitko nije ni sanjao da će europska politička oligarhija kao predvodnik „istine“ olako prelaziti preko mnogo toga, na prvom mjestu kod prijama novih članica.Sjetimo se referenduma u Hrvatskoj i volje građana kad je bilo u pitanju pristupanje EU,

Hrvatska je brojala tada po popisu 4.504,765 birača, a pristupilo je glasovanju 1.960,119 birača. Za članstvo u EU bilo je 1.298,419 glasača, a protiv 649.232 birača. Ukupan zbir kaže da je za članstvo u EU bilo manje od 1/3 birača RH.

Evo tu neprikosnovenog dokaza o EU i njenom putu za „istinu“ ili „ protiv lažnih vijesti“, jer je suprotno od „laži“ „istina“. Znakovito je kako nas je manjina glasača uvela u EU.Što sve može oligarhija, kad joj je „istina“ u centru interesa.Svi manje više znamo o kakvom referendumu je bilo riječ.Da li se ovdje radi o istini i demokraciji, odluci naroda ili u ime naroda.Spada li europska „briga za istinu“ i u ovu domenu razumijevanja ili pokušaj da se zaborav nametne kao jedini izbor,kad je hrvatski slučaj prijama u EU prepoznat kao nedemokratski.

Što tada EU nije tražila ponavljanje referenduma. Nije!

Europski čelnik Jean Claude Juncker: ‘Narodu treba lagati, a odluke donositi u tajnosti’

(https://narod.hr/eu/jean-claude-juncker-narodu-lagati-a-odluke-donositi-tajnosti)

Stalni sukobi u EU između centralista (manje nacija i naroda a više prostora) i konfederalista nisu mrtvo slovo na papiru već stalni izvor neslaganja. Nema načina da se ta paradigma zaustavi jer oduvijek se je govorilo o Europi naroda, a ne o Narodnoj Europi.Kakva je to nova europska istina pred kojoj bi svi trebali pokleknuti i gledati na „komesarsku igru“ kao jedinu istinu nazvanu „protiv lažnih vijesti“.

Nedavno raketiranje teritorija Sirije pokazalo je da je manipulacija u Europi i te kako prisutna. Pod krinkom uporabe bojnih otrova od strane Sirijskog režima (jedine za sada i legitimne vlasti u Siriji), bez osobitog znanja i provjere krenulo se je u pokazivanje mišića i to tko zna koji put po redu.

Gdje je tu istina, tko tu odašilja lažne vijesti. Onaj isti koji bi htio da postoji  jedno pravo na istinu.

Prisjetimo se napada na Irak, slučaja Libije i vježbanja golobradih mladića koji su sjedili u potpalubljima razarača i krstarica te džojstikom lansirali najubojitije rakete današnjice.Treba li tu „istinu“ braniti? Sumnjam

Ne treba zaboraviti da sve što se je događalo u spomenutim državama, potaknuto pričom o  „novoj i pravičnom demokraciji“ koju donosi Zapad.Nametnuta briga o demokraciji i pokušaj da Zapad potakne promjene na istoku, svedena je na istinu o brizi za vlastite interese bez obzira na cijenu.

„Zaustavite Reuters“ kazao je kosovski funkcioner 1981. Godine Xhavit Nimani, misleći pritom, kako je najbolje da se prekine medijska istina o zbivanjima na Kosovu, kojih tih godina nije nedostajalo.

Reuters nije zaustavljen, kao i to da u budućnosti nitko neće imati privilegiju na istinu. Društvene mreže su preplavile planet iako je poznato da se one mogu kontrolirati.Svijet je postao „globalno selo“kazao je još davne 1960. Godine Marshall McLuhan, misleći već tada na brzinu širenja vijesti, kako onih istinitih tako i neistinitih.Zlouporaba Facebooka se pokazala nedavno javnom, kad je do mnogih korisnika došla vijest kako se podaci o preko osamdeset i pet milijuna korisnika te društvene mreže nalaze na nekim serverima u cilju nepoštenog korištenja.

Početak rata u Vijetnamu 1964. započeo je sračunatom američkom pričom iz arsenala specijalnog rata o tome kako su Vijetnamski torpedni čamci napali američki razarač u već poznatom Tonkinškom zaljevu. Kongres Sjedinjenih Američkih Država  donosi rezoluciju „Public Law 88 – 408“ i daje mogućnost američkom predsjedniku Johnsonu da može primijeniti silu.

Što smo imali, na osnovu lažnih vijesti, došlo je do velikog rata u kojem je poginulo preko 800.000 Vijetnamaca i 58.000 Amerikanaca.Tko je najveći „proizvođač“ lažnih vijesti. Onaj kome je i cilj da se udalji od istine.

Kad je riječ o pravcima kretanja EU i njenog političkog tijela nazvanog EK, kakva je garancijadobronamjernosti i budućnosti EU. Prilično neizvjesna nastavi li ovim putem kao do sada.Na žalost, sve je manje prava, a sve više poticanja na ostvarenje cilja i interesa.

Već danas imamo profesionalne europske činovnike jer drugo i nisu, oni koji primaju pozamašne plaće. Nedavno je jedan europski činovnik iz Hrvatske izjavio kako mu neće biti potrebno novo kandidiranje na budućim izborima za Europski parlament jer je osigurao novu poziciju.Pretpostavimo da taj činovnik nije usamljen te će ih biti još.Grčka Atena, grad i država u jednome, poznata je kao prostor gdje je vladala demokracija i pravo. Svaki je građanin mogao birati i mogao je biti biran.Danas gotovo 2500 godina od tih antenskih vremena, još se učimo demokraciji, a nastoje nas uvjeriti „da oni koji odlučuju to rade za naše dobro“.Dubrovački knez je biran na mandat od mjesec dana, stoga da vladar Dubrovačkom Republikom ne učvrsti vlast. No, o demokraciji u Dubrovačkoj Republici ne treba previše govoriti jer je vlast u glavnom obnašala vlastela.Od Atene do Dubrovnika znalo se je i ranije, da duljina mandata ustoličuje i stvara od pojedinaca privilegiranu kastu i parazite, kakvih već imamo na tronovima Europske unije.

Ako je EU demokratska tvorba, kako je moguće da iz Europe dolaze nebulozne fikcije o istini i razumijevanju istine, pod sintagmom „ protiv lažnih vijesti“.Tko se to boji „lažnih vijesti“ pa ih svrstava kao opasnost po poredak – kakav?, ugrozu po pitanju nacionalne sigurnosti i tko zna što još, ljudi bez fotelja ili oni koji su se privezali za fotelje i ne odvajaju se od njih, bez obzira na cijenu.

Još je davno u petnaestom stoljeću Niccolo Machiavelli kazao „Politika nema nikakve veze s moralom“.

Pa kako onda od političara tražiti da govore istinu i bore se za nju. Očigledno je „protiv lažnih vijesti“ u pitanju još jedan promašen projekt Europske komisije.

Boris Šimundić