Yes, Prime Minister! (Da, premijeru!) 11…

U maloj zemlji za veliku korupciju, Odabrani sjedi na svom prijestolju utonuo u velike i duboke misli o budućnosti čovječanstva, kad odjednom plaho pokuca tajnica prekinuvši tu oluju viskointelektualnih aktivnosti usmjerenih na boljitak čovječanstva i najavi: „Šefe, stižu Vam Zrcalo i Žalosna Sova kao što ste se dogovorili. Vidim ih kroz prozor, malo su „veseli“, mašu rukama, grle se, ljube…“

„A dobro, pripremi onu williamovku koju imam za posebne goste. Nemoj se slučajno zabuniti pa donijeti onu bocu u koju smo utočili sadno žganje z hrušk, to je za obične goste, a ovo je moj najdraži partner, a čovjek se razumije u tekuće probleme.“

„Dobro šefe“, tajnica će, „ bit će kako želite.“

Odjednom, otvore se naglo vrata, udare u zid i uleti Žalosna Sova razdraganog lica, a za njime, samozatajno i tiho, Zrcalo.

Raširenih ruku polete Odabrani i Žalosna Sova jedan drugom u zagrljaj.

„Gdje si mi, dopredsjedniče? Jesi li spreman za rješavanje ozbiljnih problema? Bune mi se nešto ovi moji kmeti… „

„Tu sam, predsjedniče i prijatelju… brate! Javio si mi da dođem jer se moramo dogovoriti o bitnim stvarima… Da nisi konačno odlučio ozakoniti i objaviti našu vezu… Ono, da izađemo iz šifonjera iako je šifonjer ionako proziran, pa da konačno objavimo istinu.“

„E, prijatelju, već sam pustio pokusne balone namijenjene tome. Ono: ‘Neka cvjeta cvijeće, itd.’ i spominjao legalizaciju frakcija u stranci kako bih to omogućio. Konačno je vrijeme da objavimo da je ovo jedna stranka, a ne dvije kako su službeno registrirane. Jasno, sve će to ići pod geslom: ‘Mi smo demokratska stranka i zato se moraju dopustiti različita mišljenja, ima nas lijevih i desnih, manjinaca i većinaca… pa je red da se službeno priznaju frakcije koje će dalje javno djelovati i boriti se za svoje interese.’ Naravno, naivni kmeti nikad ne slušaju što govorim pa će čuti samo ono lijevi i desni, a ionako su svi lijevi u svakom pogledu, a promaknut će im ono o manjincima i većincima, poveselit će se da će moći osnovati svoju frakciju i poduprijet će moju inicijativu, a mi ćemo legalizirati tvoju frakciju u mojoj (a malo i tvojoj, preko mene) stranci i vodit ćemo je bratski. Naravno, ja sam stariji brat, ali znaš da sam uvijek blagonaklono gledao na svaki tvoj hir, kao mlađeg brata, jer znam da na mladima svijet ostaje iako baš i nisi tako mlad…“

„Znači započinjemo s provođenjem onog našeg projekta spajanja stranaka, to jest, izlaska iz  šifonjera? I to usprkos teškom stanju u kojem se nalaziš? Dobra ti ova viljemovka, i moj pokojni mentor, PUMB, Liberty Gladfucker je obožavao taj božanski nektar.“

„Tako je, pa i nema pogodnijeg vremena za to. Naime, ovako nemaš pravo glasovanja ni ti ni tvoji ljudi unutar moje stranke, a kad se naša veza legalizira onda više ne će biti protuprirodni blud jer ćemo, u skladu s Istambulskom, sve te zastarjele društvene konstrukte ukloniti iz javnog diskursa i života u Domovini d. d., a kad vi budete imali pravo glasa i službeno i javno se sljubivši s nama, a onda možemo pjevati onu zagorsku „kaj nam pak moreju, moreju,moreju…“

„Mislim da su se, nakon našeg konačnog dogovora o posebnim pogodnostima za nas na ovom, sljedećem, popisu stanovništva za to, kako bi to rekli naši mentori, stekli svi uvjeti. A što se tiče pjevanja, nas dvojica smo kao braća i uvijek možemo zapjevati, a zajedno i ratujemo, pa bi bolje sjela ona pjesma „nas dva brata skupa ratujemo, ne plač majko ako poginemo… Naravno, ako se slažeš.“

„Ma naravno, to je naša pjesma… No ima i drugih problema… Neprijatelj, nepoštena inteligencija i neradni narod, neskloni tradiciji gnjave me oko one tvoje banke, pa oko bankomata nešto… Kažu da si dizao neke novce na bankomatima… Boga ti, čuda velikoga, kao da svi mi, pa i oni, ne dižemo novce na bankomatima, dobro, ponetko digne i cijelu banku, ali, bože moj, previdi se događaju, kao i kad ti promakne kakva nekretnina od tisuću kvadrata pa je ne upišeš u imovinsku karticu… I još me dave oko onog nacionalnog parka, hoće da maknem svoje ministre: onoga za parkove i parkirališta ili kako se to već zove, Slijepčevića, pa onoga iz ministarstva za razaranje gospodarstva… Welli Glavici silom žele doći glavice, a Slijepčeviću je ta glavica draga kao i njegova vlastita… Pa onda dave i onoga njegovog kuma Sprćića… Pa mi zemu Vandalovića gnjave matematikom, najprije su tražili da izračuna gubitke „Svjetla u tami“, kao da bi te gubitke mogao bilo tko izračunati… U toj se tami svašta gubi. Ni Nasini stručnjaci to ne bi pronašli niti mogli izračunati, a kamo li Vandalović koji je prezauzet izračunavanjem postotaka provizija… A ionako ne zna računati, jer da zna računati ne bi ga nikad postavili na takvo mjesto… Morat ćemo poduzeti koordiniranu akciju da to spriječimo…“

„Znaš da ćemo nas dva brata stalno skupa ratovati i možeš računati na mene. Ja ću malo plakati na televiziji zato što nas progone i diskriminiraju, a primjer će biti ova politička haranga protiv mene zbog bankomata, banaka i sličnih stvari, a tebi predlažem da malo zakuhaš s druge strane. Naime, priprema se dolazak novog kontingenta ovih terorista. Ionako nas gazde pritišću da ih primimo, s time da brane primanje kršćana i jazida, nego moraju to biti sve wahhabisti jer su oni jedini pravi izbjeglice prema Povelji Lige naroda, naime, ako ostanu tamo gdje su bili nakon što su im državu razorili, onda će im svima suditi prema tamošnjim zakonima zbog navodnog terorizma i zločina samo zato što su razorili par gradova i odrubili tu i tamo koju glavu, a sad im onaj A Sad Ili Nikad osvaja zadnji ostatak ozemlja usprkos pomoći Sultana. Dakle, pristat ćemo primiti djecu bez pratnje isto onako kako su to primili Englezi: ako se tko izjasni da se osjeća kao dijete, jer dob je ionako, kao i rod, društveni konstrukt, to se mora poštovati, kao i kad netko tvrdi da je Napoleon ili izvanzemaljac jer ako se tako osjeća tko smo mi da tvrdimo suprotno? Otkuda nam to pravo? Stanovi se već uređuju za njihove potrebe, a ako treba deložirat ćemo još naših kmetova kako bismo te potrebite jadne izbjegle ljude mogli smjestiti. Oprosti, suze su mi potekle, jer sam se sjetio svojih protjeranih iz njihove države koju ćemo mi ponovno da vaspostavimo prema onom planu 4 S, S-4, G-4, Z-4 ili kako se već zove ono što zajednički pomalo uvodimo. Što kažeš, na to, prijatelju i brate moj?“

„Sovice, moja ljubljena, ti uvijek dođeš s nekim svježim idejama koje su u korist Cosa nostre… ovaj, naše stvari… Daj da ti obrišem suzice… Ne brini, sve će biti u redu… Bit će ponovno tvoja država u državi koju će moji kmeti financirati, a preko vas ćemo se posebno povezati s tvojom maticom gdje sjedi dio naših šefova… Dakle, dogovorili smo se oko svega… Sad možemo nešto popiti, prezalogajiti, a boga mi i zapjevati onu našu i druge naš pjesme… Nije loša ni ona ‘Od Vardara pa do Triglava“…

Anđelko Jeličić