Vlada Republike Hrvatske pod hitno treba osnovati Krizni stožer za spas gospodarstva…

Gledajući ministra Horvata na jednoj od TV kuća, lako je zaključiti kako ne postoji strategija opstojnosti hrvatskog gospodarstva na dulji period.

Problemi koji muče gospodarstvo nisu od jučer. Gotovo sve vlade u RH u tom segmentu, plivale su leđno i često bez određenog smjera.Stoga, ne treba probleme u kojima smo se našli radi pojave koronavirusa i potresa u Zagrebu pripisati sve Andreju Plenkoviću i timu kojeg vodi.

Upravo krizne situacije iznjedre na površinu ili junake ili kukavice. Posebni su to uvjeti gdje treba brzo misliti i još brže reagirati.

Mjere koje poduzima Stožer civilne zaštite kao i bogomdana pojava ministra Beroša ulijevaju nadu da su potezi dobri i da vode u pravom smjeru.

Da ne bismo hvalili vladu Andreja Plenkovića i dolijevali hvalospjeve o njegovoj uspješnosti, stvarni pokazatelji će se pojaviti za 2 do 3 mjeseca od uvođenja posebnih mjera kojih smo se obvezni pridržavati.

Oslonjenost Hrvatske na međunarodnu ekonomiju, uvoz u zemlju svega i svačega, sve veći gubitak nacionalnog suvereniteta pa kad je i proizvodnja hrane u pitanju ne nude optimizam. Sjetimo se zakulisanih igara oko Imunološkog zavoda, a rezultat je na sramotu vladajućih. No, što je sramota u odnosu na interes?

Od dolaska Plenkovića na čelo države, izgubili smo znatno vrijeme u borbi za gospodarstvo, pa i niz poteza koji su se pokazali pogubnima.

3.Maj, Uljanik, Agrokor, problemi s likvidnošću u Đuri Đakoviću, polagano topljenje okosnice hrvatske električarske industrije Dalekovoda, spoznaja da je jedna  banaka u Hrvatskoj služila za pranje novca i pri tome nespretnost ili možda prikrivanje činjenica od strane Narodne banke, ukazuju na nestabilnost sustava i nedostatak suverenizma.

Vratimo se kako je nekad sve počelo u vrijeme trajanja Domovinskog rata. Prvo su se dokapitalizirale banke i to našim novcem, potom nama na radost pojavili su se veliki trgovački lanci koji su onda kao i danas pretežito prodavali robu iz zemalja od kud su došli. Potom je uslijedio novi val privatizacije i to često „daj koliko daš“, pa uz spregu mešetara, a ne gospodarstvenika gospodarstvo se topilo.

Iz svega spomenutog možemo kazati da se RH nalazi u stalnoj krizi i da nikada iz krize nije izašla.

Nestankom vlastite poljoprivredne proizvodnje izuzev časnih izuzetaka kao što je Podravka, Hrvatska je danas talac vlastitih zabluda i politika, a koje su se i s Plenkovićem nastavile.

Mnoge europske države godinama razvijaju poljoprivredu i naravno da su stvorile ogromne viškove poljoprivrednih proizvoda i što se tada događa. Preko brzo izgrađenih opskrbnih lanaca u Hrvatskoj, ali i drugim državama na jugu Europe, punili su police vlastitim proizvodima. Tako da je danas u Hrvatskoj moguće naći gotovo sve, ali do kada?

Gotovi pekarski proizvodi koji dolaze zamrznuti pa se samo dopeku, gotovi dugotrajni proizvodi, meso, mlijeko, čine okosnicu današnje hrvatske stvarnosti kad je hrana u pitanju.

Republika Hrvatska ,nekad od zemlje koja je imala jaku poljoprivredu uključujući i voćarstvo, postaje zemlja slučaj.

Rusija od vremena uvođenja embarga, a nakon aneksije Krima, ozbiljno je pristupila supstitutima uvozne robe pri čemu su namirnice bile na prvom mjestu. Izgrađeni su staklenici za proizvodnju povrća tamo gdje ih nikada nije bilo,razvijale su se stočarske farme, druge vrste industrije su osnažene, energetski su se okrenuli prema Kini. Sve su to mogli jer na čelu države imaju suverenistu Vladimira Putina.

Koga ima Hrvatska?

Vrlo se često može uočiti kako funkcionira zapovjedni lanac kad je prisutno donošenje tobožnjih hrvatskih odluka. Čeka se nalog iz Bruxellesa što Plenković često spominje „upravo sam se čuo s Ursulom von der Leyen“.. U daljnjoj retorici često se spominju europske granice, dakle Hrvatske nema.

Tko je tu pitao narod i putem kojih referenduma je narod mogao kazati što želi.

Pozadnje je da Plenković zajedno s partnerom Vujčićem, guvernerom Hrvatske narodne banke, na silu želi uvesti euro kao platežno sredstvo na prostoru „zvane Republike Hrvatske“, možda u budućnosti provincije.Tko zna?

Današnji problemi s pojavom koronavirusa u Italiji produkt su globalizma. Neformalni izvori govore o znatnoj „talijanskoj proizvodnji“ koja je preseljena u Kinu, povratku kineskih državljana u Italiju nakon proslave kineske Nove godine. Posljedice globalizma su na djelu, velik broj umrlih i inficiranih.

Republika Hrvatska danas nema zaliha alkohola kao dezinfekcijskog sredstva, druge zaštitne opreme za bolničko osoblje, zaštitnih maskica, a u cjelini život je stao.

Istina  je da ministar Beroš radi da se stanje poboljša, ali ne govorimo o palijativnim mjerama već o strategiji. Što je s planiranjima, rezervama. Gdje su te mjere do jučer i tko je to davao naloge da ih nema..

Ulice su se ispraznile, gradski saobraćaj ne vozi, međunarodni saobraćaj je dozvoljen samo kamionskom i onoj vrsti željezničkog prijevoza koja je nužna za opskrbu stanovništva i transport industrijske robe.

Ne treba se bojati gladi kao u vrijeme kad je Staljin pokupio ljetinu u Ukrajini 1932. I 1933. godine i dozvolio da umre od gladi od 4-7 milijuna ljudi.

No, što će se zbivati s hrvatskim gospodarstvom postaje goruće pitanje.

Najnovije vijesti govore da je broj fiskaliziranih računa pao za 30% ili su možda lažne vijesti u pitanju?

Procjene govore u slučaju nastavka krize uzrokovane Covidom 19 da bi hrvatska mogla izgubiti do 300. 000 radnih mjesta.

Angela Merkel šefica Njemačke namjerava upumpati u gospodarstvo 80 milijardi eura, pa uz taj silan novac se javno govori o padu BDP za 20% na razini godine.

Što to može očekivati RH koja je ovisnica i uvoznica svega i svačega čije je radno sposobno i mlado stanovništvo otišlo u zapadno europske države tražiti sreću.

Projekcije bi mogle biti katastrofalne. Poznato je , ako državna blagajna nema novca, da su upitne visine mirovina i svi započeti projekti u RH.

Dok u razvijenim državama gospodarstvenici u realizaciji svojih ideja nemaju problema, u RH opterećenoj birokratskim aparatom,svaki suvisli posao postaje problem. Valjda po onoj „Bog je prvo sebi stvorio bradu“i tako se pliva u vrzinom kolu bez znanja i strategije.

Plenković je u nekoliko navrata reanimirao vladu na čijem je čelu jer mu je znatan broj ministara shvatio da su ulaskom u vladu dobili zlatno jaje i da mogu u tom mandatu osigurati sebi i svojima imetak za nekoliko generacija. Išlo je dok je išlo, a drugi dio vlade je mlad i neiskusan.Naravno kad se odluke donose negdje drugdje. Koalicijski ili održivi partneri Plenkovićeve vlade ništa nisu bolji, opterećeni sudskim istragama ili nagrađeni za vjernost nisu partneri s kojima se vidi hrvatska budućnost. Velik je to kamen spoticanja vlade na čelu s Andrejom Plenkovićem.

Pitamo se čemu služi Sabor?

Najvažnija vijest ovih dana je da je Plenković nadmašio SDP u popularnosti. Nije Plenković suverenist već globalist i poznato je da s onima koji nemaju rezultata se ne može graditi budućnost.

Slušajući vladin paket mjera u naredna tri mjeseca, sve je vrlo palijativno bez strategije. Ne radi se projekcija i strategija za tri mjeseca, a koliko je poznato RH nikad nije imala gospodarsku strategiju.

Potres koji je pogodio Zagreb iznjedrio je niz slabosti u organizaciji i funkcioniranju države,

Koronavirus već dulje vrijeme usmjerava gospodarske tokove. Većina firmi radi s malim kapacitetima jer je znatan broj zaposlenih prisilno u svojim domovima, prestao je javni saobraćaj kako u Zagrebu tako i između gradova u Hrvatskoj.

Potraje li situacija nekoliko mjeseci gubici preostalog gospodarstva bit će veći od 30%.

Izgleda da jedino vlast vječita jest i bez obzira na ozbiljnost situacije ne silaze s TV ekrana mnogih dalekovidnica, valjda po onoj kako je prije koji dan kazao jedan ministar „ mi vam nećemo lagati i govoriti neistinu“, ali po malo je dosta političara opće prakse. Državi su u ovim vremenima potrebni samo stručnjaci.

Mnogi gospodarstvenici su svjesni posljedica za gospodarstvo, ne gospodarstvo kao imaginarnu kategoriju kakvu pri nečijim prezentacijama vidimo. Gospodarstvo je živi mehanizam koji ovisi o zalihama, energiji, radnim mjestima, saobraćaju, vremenskim i drugim nepogodama,investicijama i dakako uloženom trudu i znanju, a da ne zaboravimo i čvrstoj želji da ponekad i štedi.

S druge strane država i banke čiji su uredi prekrcani viškom kadrova za ovo ili ono, nit znaju činiti nit su sposobni se ponašati u izvanrednim situacijama.

Ozbiljnost mogućih posljedica za Hrvatsku je velika.

Nestalo je nekadašnje male proizvodnje kad je selo u pitanju i proizvodnja hrane. Svi  se sjećamo kad smo po meso i suhomesnate proizvode išli na selo, kad su se čvarci dijelili kao prilog na račun kupljenog mesa. Tada nije bilo sezonske gripe, kravljeg ludila, ptičje gripe i koječega. Nije bilo i salmonele. Danas država sve regulirala; klaonice, kontrolu mlijeka i mesa. Za posljedicu imamo sve bolesti koje smo naveli i moguće zaraze, a za tragični posljedicu imamo prazna sela i neobrađene oranice.

Država je tu odavna trebala graditi budućnost mladim ljudima i njihovim obiteljima na periferiji, a što se događa. Dovoljno je spomenuti program POS a.Gdje se vrši građenje, u Petrinji, Sisku, Đakovu, Mošćeničkoj Dragi, Pušći Donjoj, malo ili ništa. Na žalost, program je to jadne strategije koja ne zna upravljati stanovništvom ni prostorom.

Koliko je u ovom trenutku važna borba protiv širenja pandemije virusa Covid 19, toliko je važno i gotovo hitno osnovati Krizni stožer za gospodarstvo.

Hrvatska ima vrijednih i uspješnih gospodarstvenika, ako izuzmemo one koji su zasjeli na javna mjesta iz politike, a često bez iskustva i znanja. Čistog obraza je potrebno pozvati znalce s područja makroekonomije i mikroekonomije, ali i one koji su u nekim drugim vremenima spašavali tvrtke, a ne ih uništavali.

Na čelu stožera bi trebao biti gospodarstvenih, a takvih u vladi AP nema!

Bankari, oni su posve nešto drugo, njihove odluke nisu njihove kao ni odluke guvernera Vujčića već odluke njihovih vlasnika. Oni trenutno tu nisu nužni.

Vlada bi također trebala razmisliti o tiskanju kuna, jer to može i bilo bi potrebno, ste strane imali bi određenu inflaciju, ali bi se dao vjetar u leđa onom gospodarstvu koje ovom situacijom tone.

Odricanje države od gospodarstva te ne miješanje u zbivanja svih ovih godina ukazuju da je vlada AP, birokratska i globalistička. Tvornice su trebale biti briga svake vlade, ali u Hrvatskom malo ili nisu!

Donald Trump je mjerama povratio nadu Americi za jačanjem vlastitih resursa, mnoga poduzeća su oživjela kao što su i pojedini dijelovi automobilske industrije.

Zapad funkcionira, kad mu je u interesu onda je globalizam potreban i kao supremacija nad svim.

Hrvatskoj nedostaju vizionari i to od smrti dr. Franje Tuđmana, potreban je joj zaokret pa od prisutne apsolutne nebrige u proizvodnom sektoru, treba napraviti zaokret te se okrenuti proizvodnji.

Ovo će biti, a vidi se već sada godina bez turizma i što sada. Mnogi dobronamjernici su ukazivali na to da je turizam varljiva grana. Tko će ljudima koji su uložili posljednju lipu u turističke kapacitete vraćati kredite. Koliki će biti gubitci države radi neplaćenih poreza, kako će banke se odnositi prema „neplatišama“.

Vrijeme je da se prestane s  poznatim arbitriranjem od strane vlade i politike u gospodarstvo kakvo poznajemo. Nije neprihvatljivo da država uredi birokratski aparat tako da bude servis gospodarstvu, a ne Damoklov mač. Ovo je izazov i trenutak za dobru volju i povratak gospodarstva u hrvatske ruke. Dosta je zastupnika, prekupaca, nakupac, uvoznika, a još više onih koji maste brke u sprezi s birokracijom. Ima li kraja tom ludilu ništavila i tko u Hrvatskoj zaslužuje vlast, izborima, a ne  referenduskim prevarama.

Velika je razlika u poslovanju državnih i privatnih poduzeća, organizacijski, funkcionalno i  investicijski. Ne treba zaboraviti da država kad joj je stalo i u interesu može biti dobar gospodar. No, nisu tvrtke kojima upravlja država same po sebi loše, ali da su im često loši kadrovi na čelu to je evidentno.

Nakon stradavanja radnika i pogibije u HE Plat pored Dubrovnika, koliko nam je poznato, elektrana još nije završena, a veliki dio električne energije se uvozi i po poznatim kanalima od trgovca strujom Vuka Hamovića. Kome je to u interesu?

Svjedoci smo da je jedna od zagrebačkih firmi koja je u stalnim problemima i to nakon restrukturiranja po preporuci politike i kojekakvih političkih i interesnih fondova za „rastroj“ hrvatskog gospodarstva i to onog što je preostalo, ponovo u problemima. Za nagradu i gospodarski gubitak u tom sustavu osoba koja je rukovodila dijelom tvrtke je nagrađena visokim položajem u državnom poduzeću. Tu je država sposobna, vlast podobnima, a e sposobnima. Ovdje u ovom slučaju postoji snažna veza države i gospodarstva kad su parcijalni interesi prisutni.

Ovo vrijeme, novo vrijeme je prilika za sposobne, prilika za povratak mladih sa zapada u domovinu, prilika u kojoj je svaki novi dan izazov, jer je vrijeme kad treba zajednički misliti o spašavanju supstance od koje će se u budućnosti živjeti.

Potres od prije koji dan, uzdrmao je Zagreb i učinio pozamašnu štetu u staroj gradskoj jezgri. Obnova fasada kako je bila zamišljena nije se godinama odvijala po planu jer za to nema novaca, napose onih iz spomeničke rente. Nitko danas javno ne zna koliki su stvarni troškovi Zagreba, a radi koaliranja HDZ s MB 365, nema pristupa stvarnim brojkama. No, Zagreb je u velikim financijskim problemima. Evidentirani manjak grada je po spoznaji 1,2 milijarde kuna,  dugoročno Zagreb bi mogao biti talac jedne zablude i stvaranja kulta ličnosti u liku i djelu vodećeg čovjeka.

No, ovdje je odavna sve izmaklo kontroli kao i odluka o izgradnju Zagrebačke žičare, skijališta na Sljemenu, Ljeta na Savi, treće faze uređenja pročišćivača otpadnih voda o čemu se govori, prekoračenja troškova izgradnje Remetinečkog rotora, o čemu su neki izvještili da su upoznali OLAF i mnogih drugih poznatih ili manje poznatih činjenica. Kad to sve nije dovoljno pojavi se prijedlog o izgradnji novog Menhetna. Bajka o Bailonskoj kuli se nastavlja..

I u svemu je zanimljivo da tome čudu nema tko reći dosta! Ti događaji ukazuju da je općenito „vlast kvaran proizvod“ i potrebna mu je izolacija.

Zagrebačko gospodarstvo ili ono što je ostalo od njega ovih dana zbraja kako će isplatiti plaće ljudima koji ne rade, kako će regulirati isplatu za mjesece, ako dođu i u kom iznosu. Što je s kreditima koje je uzelo gospodarstvo i za koje već postoje naznake da će biti problema jer nema prihoda. Što će se događati s kreditima građana u situaciji nastavka izolacije radi pandemije koronavirusa.

Po oštećenim objektima u potresu je stradao jedan broj starih zagrebačkih bolnica, a bolnica u Blatu godinama propada i stoji nezavršena. Najveći dio novčanih sredstava koji su utrošeni u silnim pregrađivanjima, dograđivanjima zagrebačkih bolnica pokazao se je potpuno promašenim.

Uzmemo li da su pojedini ravnatelji bolnica upravljali politikom trošenja novca, promašaji ne začuđuju. Zagreb kao milijunski grad je odavna morao razmišljati strateški i bilo je potrebno graditi medicinske ustanove izvan centra grada. Potres koji je razotkrio sve slabosti sustava, privremeno je razotkrio svu slabost organiziranosti državne birokracije. „Nije pao snijeg da prekrije brijeg već da zvijeri ostave tragove“

Ako izostane osnutak Kriznog stožera za spas gospodarstva, bit će to namjera sadašnje Vlade AP, a ne slučajnost.

Politički rejting koji do nebesa uzdiže AP samo je PR proizvod i labuđi pjev blata koje je izronilo iz čiste vode. Hrvatska se mora vratiti sebi i u budućnosti uspregnut sve pozitivnosti kojih sigurno ima.

Vladina prezentacija od prije koji dan je pokazala da su ministri dobriprezenteri, ali nisu dorasli stratezi. Hrvatskoj je danas potreban strateg za spas onoga što se spasiti može.

Ovo je vrijeme i prilika odgovornosti u kojima domoljublje nije floskula već žrtva. Stoga, tog vremena na koje se pozivamo više nemamo.

Anđelko Jeličić