Plenkovića može „zaustaviti“ samo korona virus ili migranti…..

Tijekom svog prvog obraćanja građanima Zagreba i okupljenim članovima HDZ na trgu Petra Preradovića, prije nekoliko godina, građanin Plenković ni jednom izrijekom nije spomenuo Hrvate i Hrvatice, već je svoj govor započeo pričom o sebi i svojim mladim danima tijekom školovanja.

Mnogi su tada vidjeli u ovom briselskom odlikašu novu priliku i šansu za Hrvatsku.

Kasnija retorika Andreja Plenkovića, najprije u to doba izabranog predsjednika najjače političke stranke u Hrvata, HDZ, a kasnije nakon pobjede na parlamentarnim izborima i hrvatskog premijera, nastavila se je u stilu Luja 14. i onoj poznatoj „država to sam ja“.

Nedemokratsko uzurpiranje prava koje je pokazalo put kojim će se kretati Andrej Plenković, razotkriva pozadinu briselskog aparatčika koje mu je stalo samo do svojih interesa, a nimalo ili nikako do naroda kojeg je trebao zastupati.

Po poznatoj sintagmi, kad se govori uvijek naglašavaš dobrobit drugoga, a ne svoj interes, Plenković bez obraza i srama nameće Hrvatima potpuno strane i tuđe interese, a sve tobože za dobrobit naroda.

Istanbulska konvencija, Marakeški sporazum predstavile su šarijadu briselskih i drugih interesa suprotnih od hrvatskog nacionalnog bića.

Neproglašenje ZERP a, godišnje čini štetu Hrvatskoj od oko 350 milijuna eura, ali u korist Talijana.

Ukidanje i obmane oko referenduma „ Istina o Istanbulskoj“ i „Promjene izbornog zakona“, pokazala je kako se diktatorski upravlja Hrvatskom.

Narod ne upravlja, poznata je činjenica, ne u državama kao Hrvatska, pa je Plenković ustoličujući Lovru Kuščevića sa zadaćom da ovaj potonji odradi taj „prljavi“ posao, sabotirao i zabranio demokratsko pravo na referendum, čime je na najgrublji način prekršio Ustav RH.

Poznat je Plenković po direktnom postavljanju svojih istomišljenika na čelne funkcije koje su mu dodijeljene u briselskoj birokratskoj kući te se potrudio nametnuti svoju grupu iz HDZ a  kao kandidata za EP pritom ne pitajući članstvo stranke za mišljenje.

Plenković poslušnost nagrađuje i to se je vidjelo na imenovanju nekih članova HDZ za čelna mjesta u nekim državnim tvrtkama.

Marija Pejčinović Burić, je ispekla zanat služeći politikama Srbije, a kasnije i Hrvatske, također biva Plenkovićev kadar, a Dubravku Šuicu je direktno delegirao na mjesto u Europskoj komisiji.

Hrvatski interesi, njih pod vodstvom euro birokrata nema i neće ih biti.

Od dolaska Andrej Plenković, našao se je u aferama. Kaže kako za njih nije odgovoran, ali da se u jednoj vladi više od polovine ministara udalji iz  Vlade radi afera, a premijer pri tome nama odgovornosti moguće je samo u Hrvatskoj.

Afere poput Agrokora i pojave grupe BORG samo su naslutile tko je Plenković i kakve su mu namjere. Do danas nemamo informacije tko je od sudionika grupe BORG dolazio na kave kod premijera prije otpočinjanja samog događaja. U nestajanju ili laganom topljenju Agrokora, po informacijama, a tijekom mnogih sastanaka i angažmana pojedinih „Agencija za spas“, sve je to plaćeno s više od pola milijarde hrvatskih kuna. Plenković ne voli pitanja ni propitivanja o tim temama,a najdraže mu je sva ta prošla događanja gurnuta (opet na diktatorski način) pod tepih.

Način upravljanja u HDZ, po informacijama nekih članova, nikad nije bio gori. Ravnoteža istine i straha, udaljavanja kadrova HDZ iz mogućnosti odlučivanja postavila je Andreja Plenkovića na mjesto vlastodršca, a takav je i na državnoj razini.

Birokrata Plenković ne podnosi suprotstavljanja, kompromise, neistomišljenike. Krug njegovih poslušnika i izvršitelja i nije osobito širok. Tek toliko da se može upravljati državom.

Afera masona Jelinića glavnog državnog odvjetnika, koji je priznao da pripada „čudorednima“ slobodnim zidarima ili masonima nije ništa nenormalno tijekom vladavine državom od strane briselskog Andreja Plenkovića.

Masoni su skupine o kojima nema lijepo mišljenje Rimokatolička crkva, interes im je lobirati, postavljati i vladati iz sjenke, pa se ne može govoriti o nekim nevladinim udrugama koje su tu eto stoga. Kako je između ostalog moguće da netko primjerice osnuje nevladinu masonsku udrugu koja je zavijena velom tajnosti. Rado spominjani Nikica Gabrić, tvrdit će suprotno.

Sredstva priopćavanja nikad nisu bila bliža nekom vladaru no u vrijeme vladavine Andreja Plenkovića.

Većina tih prigrljenih novinskih stranica je svjesna  da bez državne potpore ne mogu opstati, pa htjeli to ili ne moraju pisati po diktatu.

Hrvatska televizija koja se financira od sredstava pretplate (poreza), najbolji je primjer gdje se u TV emisijama sučeljavanja strogo vodi računa koga se zove i koje se teme raspravlja.

Ovih dana uoči unutarstranačkih izbora u HDZ u, a na poziv Mire Kovača upućenog Plenkoviću na sučeljavanje na nekoj od televizijskih kuća, premijer nerado i javno odgovara na taj poziv. Vjerujemo da je opterećen mnogim europskim poslovima kao što je nova migrantska kriza i pojava korona virusa u Republici Hrvatskoj.

Danima se raspravlja u kojim je opcijama moguće uputiti vojsku na hrvatske granice kad je riječ o zaštiti prostora RH, za koje Plenković navodi da je riječ o „europskim granicama“ i kao da očekuje poruku iz Bruxellesa što on to kao gubernator u Hrvatskoj mora učiniti.

Turski ministar unutarnjih poslova Suleyman Soylu najavljuje da će masovne migracije, kojima nema kraja promijeniti europsko društvo, kako gospodarski tako i politički.

Predviđanja idu do pojave od više od pedeset milijuna migranata na europskim obalama u narednih dva desetljeća.Razlozi su višestruki, od ratova, visokog prirasta stanovništva u Aziji i Africi pa do ubrzanih klimatskih promjena.

Ovih dana ponovo se razmahao Plenković, a da ga pritom nitko nije povukao za jezik te je hrvatskoj javnosti priopćio kako će Hrvatska udomiti dio migrantske djece bez pratitelja o svom trošku.

Državni dušobrižnici i zaštitnici svoga uma pohitali su gledati gdje tu djecu smjestiti ako dođu.

Austrijski ministar unutarnjih poslova Karl Nehammer kazao je da Austrija neće prihvatiti djecu i da ne postoji obveza da to napravi. Što se to događa s Andrejom Plenkovićem da žuri, srlja, spotiče se i da je u stalnom sukobu s hrvatskim narodom.

Prisjetimo se da djeca već sutra imaju pravo na povezivanje s roditeljima, ako ih imaju, a čudno je kako su se djeca našla u migrantskim kolonama.

Možda o tome ponešto Plenković zna.

Kad je riječ o nastanjivanju Europe,već danas imamo slučajeva u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj da su poneki kvartovi u velikim gradovima, postali nacionalni kvartovi sastavljeni pretežito od ljudi iz pojedinih dijelova svijeta. Kakav je to onda multikulturalizam i kakva je budućnost Europe kad doslovno pitanje prilagodbe pridošlih ne možemo ili ne želi riješiti.

Vjerojatno je to moguće, ali na obrnut način tako da se domicilno stanovništvo prilagodi pridošlima.

Da bi se uspjelo u tome potrebni su zakoni na štetu domicilnog stanovništva s jasnim i drakonskim kaznenim odrednicama za prekršitelje.

Što se je dogodilo s „inženjerima“ Angele Merkel koji su došli u Njemačku. Pojedine informacije govore da od tri pristigla „putevima očajnika“ kako su to svjetski mediji govorili prije koju godinu u jeku migrantskog vala, danas radi samo jedan, a preostala dva migranta su na teret države primateljice.

Europom kakva je vladaju pojedine masonske udruge i globalistički pokreti, a otvorenost koja se očekuje od domaćina biva nužna i potrebna uz podršku Marakeškog sporazuma.

Ne zaboravimo da je Plenković zagovornik tih ideja i ideologije globalizma i multi- kult diplomacije.

Krajem osamdesetih nestalo je Jugoslavije, u vihoru rata. U Republici Hrvatskoj i borbi za samostalnost države, nestalo je, ubijeno  oko 17 000 Hrvata. Gdje je tih godina bio i što je radio Andrej Plenković dok su njegovi vršnjaci s tenisicama na nogama i krunicom oko vrata krenuli u poviestnu bitku za suvremenu Hrvatsku, ali ne ovakvu kakvu danas uređuje i oblikuje Andrej Plenković.

Hrvatska je prevarena i obmanuta oko prijama u Europsku Uniju, ali i oko prijama u NATO. Sve je prošlo na nedemokratski način. Ni 30% građana nije glasovalo za ulazak u EU, a nasuprot volji i demokratskom odlučivanju politička elita nas je uvela u „ abecedu nemorala“, ništa to drugo nije  nego prijevara od hrvatskih političkih vođa, koji su tim sramotnim činom sebi omogućili život kakav ne zaslužuju po demokratskim uzusima, ako vlast proizlazi iz naroda.

Plenković bi morao znati razlike između federalne Europe i konfederalne Europe. Nekadašnja Jugoslavija je bila federacija, a pokušaji da se uredi na konfederalan način nisu bili prihvaćeni od velikosrpske kamarile. Kako je to razdoblje završilo, poznato je, očekuje li AP ista događanja i za Europu. Britanija je izašla iz tog „ljubljenog“ konglomerata zvanog Europska Unija, srednjoeuropske države se ne slažu s politikom Bruxellesa, pa kakvu to onda Europu zagovara AP, ali vidljivo na veliku štetu Republike Hrvatske.

Ništa Plenković više ne može kontrolirati, kotač poviesti je pomaknut, promjene su pred vratima,

Ako Plenković i ostane na čelnoj poziciji samo toliko dok ga događanja oko korona virusa i novi migrantski val ne sruše s trona.

Dan je blizu, a da li Plenković zna koje mu je novo radno mjesto u europskoj birokraciji.

Anđelko Jeličić