Laž kao sredstvo prikrivanja i preoblikovanja poviesti……..

Najtragičnije kako za Hrvatski narod tako i razvoj demokracije u Hrvatskoj nestaje društvenog poretka zasnovanog na vladavini naroda i prava koje iz narodne volje proizlazi. Plenković je dobro „zasukao rukave“ vodeći zemlju kao koloniju kojoj je na čelu.

Raščišćavanje poviesti nije zalud. Svim suverenim narodima pripada pravo na stečenu poviestnu istinu kako bi oslobođeni mogli graditi svoju nacionalnu budućnost.
Svima osim Hrvatima, Hrvatima ne od jučer, sustavno se prikriva, laže, podmeće i nameće krivnja kako bi se moglo njima vladati i upravljati, a u konačnici učiniti sve da nestanu kao narod.
Onaj tko laže, lagat će ponovno, jer se tih dubokih manira neki ne mogu osloboditi.
Laž je i ostala jedna od premisa življenja, ljudi su osjetljivi na laž kao i na traženje istine. Osjećaj istine kao spoznaje i traženje pravde pruža ponos i samopouzdanje. No, Hrvatska je daleko od pravde i sve dalje od istine.

Naši prvi susjedi koji su u poviesti dizali mnoge bune protiv Hrvata kako oni domicilni rođeni na teritoriju Srbije, a još više Srbi Prečani (svi drugi van Srbije) laž doživljavaju po svojim duhovnim vođama. Dobrica Ćosić, član SANU,kazao je: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”.
Izuzmemo li „srpsku laž“, a za njenu potvrdu dovoljno je pogledati objavljene priloge iz vremena Domovinskog rata i drugih ratova na području ex Jugoslavije pokrenutih od Slobodana Miloševića, gotovo da u tim silnim izjavama malo što korespondira s istinom.
Sjetimo se govora o ugroženosti srpstva koje je govorio duhovni patolog srpstva, Jovan Rašković.

Novija laž koja se proteže Lijepom našom je laž nazovimo ih onih Hrvata koji dnevno lažu i obmanjuju, sračunato radi nekih ciljeva.Osobni ciljevi su im „obećane fotelje“, uvjereni da tvore podoban društveni sustav i njegovo okružje.
Lovro Kuščević, tek je malčice ustuknuo kad mu se je prigovorilo kako diže ruku za Plenkovića i svim silama ustaje protiv naroda i narodnog referenduma.
Vitez Svetog groba jeruzalemskog Željko Rajner olako je prešao preko obećanja i zakletve koju je izrekao primajući viteški križ, već sutra je glasovao za ideološku Istanbulsku konvenciju, za koju odvjetnik Hodak govori da će Hrvatsku koštati blizu dvije milijarde kuna. Svjedoci smo gotovo dnevnih eskapada Gordana Jandrokovića, kojeg se u glumi ne bi posramio ni poznati lik iz kultne serije „Gruntovčani“,Cinober.
„Rat“ za Vukovar se i dalje nastavlja, „rat“ obavještajnog podzemlja usredotočio se na nekadašnjeg policajca i informatičara Vargu pa su informacije oko lažiranja SMS poruka, koje je navodno izradio Varga postale prijepor u suđenju i aferi Zdravka Mamića i Ivice Todorića.
Ko za vraga, ubrzo je na naslovnice dospjelo ime Tomislava Karamarka i Miljana Brkića. Što to sve govori uz tajnoviti osmjeh premijera Plenkovića, tajnoviti osmjeh „MonaLise“, ali s stranica HTV.
Ima li kraja podmetanjima i uklanjanju neistomišljenika. Trenutno nema, a izgledom onaj tko kontrolira „službe“ kontrolira i obavještajno podzemlje. Izgleda da su sve metode dozvoljene u „ratu“ kao i ljubavi radi cilja, samo dotle dok ona druga strana ne dobije jače informacije ili informacije koje će jednog dana rušiti Plenkovića i društvo. Kako stvari stoje, najveći, a u te se ubrajaju oni isti koji su dostavili informacije oko kompromitiranja arbitražnog postupka u svezi Piranskog zaljeva i razgraničenja u Piranskom zaljevu, uvijek imaju dovoljno materijala, samo je pitanje kad će biti pokrenuti procesi promjena. Nitko tu više ne može biti siguran pa ni vladajuća garnitura u Hrvatskoj.
Sljedeći potez je već spreman, pa će umjesto napada na Karamarka i Brkića osvanuti „pogubna“ informacija koja se neće svidjeti Andreju Plenkoviću. Možda će tada s lica premijera nestati onog Mona Lisinog osmjeha iza kojeg se krije pirova pobjeda.
Sve bi bilo nevažno da hrvatske službe rade svoj posao, a problem nije u službama već u politici, potkusurivanju, interesima pojedinaca na vlasti i međunarodnoj trgovini svim i svačim pa i trgovini vezanoj za žrtve Vukovara.
Plenković je udario loptu s centra, a vidjet će se kakav će rezultat biti na kraju.
Za sada Hrvatska „stenje“ pod klikom proizašloj iz Ministarstava vanjskih poslova.
Gotovo svi vinovnici proistekli iz Ministarstva vanjskih poslova, a akteri jučerašnje i današnje vladajuće elite (elitisti) odgojeni su u obiteljima koje su pripadale najvišim strukturama nekadašnjeg političkog sustava.
Psihologija kaže „stečene navike se teško mijenjaju“.

Danas je vidljivije no ikad ranije da pojedinci oko Plenkovića a time i on sam pokušavaju vukovarske žrtve zakopati još dublje. Sakriti istinu, radi čijih i kojih interesa?
Prvenstveno populista u hrvatskoj politici jer je sve određeno cijenom koštanja i novca.
Sramotno i žalosno, ali je tako.

„Nasiljem nad pameću“ Andrej Plenković je angažirao sve svoje umne potencijale u nametanju Istanbulske konvencije, toliko snažno da je ljudima oko sebe dao do znanja ili kao on hoće ili nikako. Nemajući izbora, izabrali su biti uz vožda Plenkovića.
Nije narod ćorav pa da ne vidi što se to sve sprema, sve više šapuće kako su došla „olovna vremena“, govori se u kuloarima, ljudi se boje otvoreno govoriti o „Plentokraciji“, a Plenkovićeva bulumenta jaše na bijelom konju radi stvaranja „boljeg njihova“.
Svaka trula jabuka ne pada daleko i kad tad pojedu je svinje, tako će biti i s vladavinom novog hrvatskog Vožda – eurokrata, koji je sve dao sebi i za svoje, a protiv sebe i svojih ništa.
Nasilno utjelovljenje nehrvatske ideologije, bijeg od hrvatskih korijena, pokušaji povlađivanja neprovjerenim nadanjima i sustavna obmana jedini su rezultat Vlade Andreja Plenkovića i „Remetinec koalicije“. Sve istine i laži tog perioda vrijeme će razotkriti.

Nit Istanbulska konvencija nit referendumi za promjene hrvatskog društva nisu odjeknuli toliko snažno koliko pokušaj da se Vukovarskim žrtvama zabije drugi put, nož u srce.
Prisutnost vanjskog utjecaja na oblikovanje hrvatske zbilje kroz „tobožnji razvoj ljudskih političkih odnosa“ toliko je izražen da se ne može drugačije kazati za trenutnu garnituru političara na vlasti nego da su postali isključivi oportunisti.
Slučaj vukovarskog policajca Nikole Kajkića razotkriva zakulisne igre vezane uz prijam Srbije u EU i sutra u NATO. Stoga, vjerovati je da ti silni pritisci dolaze iz krugova SAD, Njemačke, Francuske, a AP ih pomalo i servilno upućuje ih u hrvatski prostor, ali kao izbor vlastite politike. Kazali bi, ništa neobično, obzirom da su u zadnjih dvijestotine godina politiku na jugoistoku Europe upravo oblikovale spomenute države.
Sjetimo se nastajanja Kraljevine Jugoslavije, Jugoslavenskog odbora u Londonu, govora Stjepana Radića o Hrvatima kao guskama. Odveć dobro poznato.
Čemu „nova laž“ iz krugova Andreja Plenkovića, lagao je u svezi Istanbulske konvencije, sada zajedno sa svojim ministrima želi prikriti najteže zločine Domovinskog rata, prisjetimo se tko to uz Plenkovića upravlja državom i sve je jasno.
Znaju ti političari da im se bliži kraj, uspjeli su uništiti HDZ, a rade i na uništavanju jedine stvarne oporbene stranke SDP. Milan Bandić (Remetinečka koalicija), prima u svoje redove Zdravka Ronka, a Milanka Opačić preko noći izlazi iz SDP i postaje neovisna s porukom kako će glasovati prema savjesti.
Raspad političkog sustava u hrvatskoj traje još od smrti pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, prve korake učinili su kojekakvi savjetnici, kasnije gazde hrvatske privatizacije. Mangupi su opljačkali narod i to bez kazne.
Gotovo da se može kazati da Hrvatska gubi snagu i političku postojanost.

Pozadnja spoznaja o prikrivanju istraživačkih radnji vezanih za Ovčaru i ostala grobišta, istraživanje i procesuiranje počinitelja iz redova Četnika i JNA, stoji godinama gotovo netaknuta. Razlozi su poznati, ali ima i osobnih, obiteljskih s one druge strane.
Tišina ne liječi rane već istina, a istine nema.
Suspenzija šefa Sindikata policije Nikole Kajkića samo je potvrda tko sve radi protiv hrvatskih interesa.
Naime, policija bi trebala biti oličenje časti i morala, a ne ljudi koji svojim radom ili neradom sustavno čine štetu kako pojedincima tako i društvu. Nikada se u policiji nije dogodila sustavna smjena socijalističkih kadrova, kao i onih koji duboko u sebi nose jugoslavenstvo.
Rezultat u slučaju „Ovčara“ je tu, za koji kaže Kajkić da kao spis nije postojao do 2017.
Drugi, još veći problem hrvatske politike ogleda se u Jugoslovenima i Jugoslavenima, ljudima koji svoje nasljedne i interesne osobine vuku od svojih roditelja, pripadnika bivšeg političkog sistema. Oni nisu prednost već stvarna politička i svekolika šteta Hrvatskoj.
Odavna je propuštena lustracija, a pojavom ideoloških ostataka u svim vladama RH, pojedinci i mrzitelji hrvatskog gmižu s namjerom zatiranja, kako žrtve Ovčare, Škabrnje, Banovine tako i hrvatskog jezika i pisma, a o 2. svjetskom ratu da i ne govorimo.
Zagovornici su jedne istine i jedine ideologije. Komunisti su olako i preko noći postali globalisti, zagovornici migracija i novog poretka.
Hrvatska Vlast je okupirana i zaokupljena traženjem fotelja, zato i je sklona novim europskim idejama globalizma, jer u mnoštvu se puno toga izgubi.
Nemogućnost da narod kontrolira vlast je postala paradoks, jer se kupuju pojedinci i stranke (HNS), a sve radi vladanja. Plenković tu nije maher već čini neprocjenjivu štetu Hrvatskoj.

Tko sve laže, a blizu je Plenkovića. Malo tko nije, opskurno je to društvo koje potire demokraciju tako da se je Hrvatska pod vlašću Andreja Plenkovića u demokratskom smislu vratila više od desetljeća unazad. Ispiranje mozga Ivanu Penavi pokušali su mnogi ministri, Božinović, Medved, Kuščević,Krstičević, nije išlo. Penava je otvorio prostor i vjerovano je spoznao o kakvim likovima i karakterima se radi. Da smo normalno društvo, ta gospoda ne bi mogli više nikada nekoga predstavljati. Ali nismo!
Smiješan lik izgubljenog predsjednika HVIDR e, Josipa Đakića i njegova izjava „športske igre HVIDR e, neće se održati u Vukovaru“, tragična je poruka čovjeka koji je postao komunikator želja svog šefa Plenkovića.
Maks Slaviček u jednoj od zadnjih izjava kaže: „Dakle, gospodin/drug Đakić, “šef” iliti doživotni predsjednik HVIDR-e kojeg 95% članstva nikada nije izabralo na tu funkciju, kaže kako ta njegova HVIDR-a neće podržati prosvjede u Vukovaru“…..

Najtragičnije kako za Hrvatski narod tako i razvoj demokracije u Hrvatskoj nestaje društvenog poretka zasnovanog na vladavini naroda i prava koje iz narodne volje proizilazi. Plenković je dobro „zasukao rukave“ vodeći zemlju kao koloniju – kojoj je on na čelu. Nedavno izjašnjavanje dijela HDZ – ovaca u Europskom parlamentu oko pitanja Mađarske je posve namjerno i planirano. Naredni izbori sljedeće godine su izbori za Europski parlament, pa je trebalo pokazati kako je HDZ dao podršku Orbanu. Viktor Orban se je zahvalio svima koji su dali podršku Mađarskoj glasujući protiv rezolucije EP, HDZ zahvalnicu nije primio. Radi čega i koga? Glasačka obmana u režiji AP je prepoznata, no skorašnji izbori 2019.za EP će u Hrvatskoj pokazati što je Plenković učinio od HDZ. Stranku poslušnika i ljudi kojima se tresu hlače u jutro kad ustaju jer nisu sigurni u svoje pozicije.
HDZ se je odmakla od korijena utemeljitelja stranke dr. Franje Tuđmana, sve više liči na oligarhijski skup ne različit od svojih koalicijskih partnera.
Dr. Nino Raspudić kaže za HNS „niti je narodna, niti je hrvatska, niti je stranka, već anacionalna, odnarođena firma“.
HDZ izgleda da je preslikao obrazac ideologa HNS, Ivana Vrdoljaka – „mr.Razdjelnika“, kojemu nitko ništa ne može. HDZ se sve više približava politici HNS, anacionalnoj, nenarodnoj i koruptivnoj.
Mnogi za Vrdoljaka kažu da ga zanima samo INA i JANAF, jer tamo su pare, u energetici.
Andreja Plenkovića, zanima samo vlast iz koje proizilazi ljevičarstvo, sklonost neprovjerenim europskim idejama i interesima. Karakter AP vidljiv je pri svakom njegovom govoru, ciničnost, osvetoljubljivost i zakulisanost poteza vodi Hrvatsku i ideju HDZ kao demokršćanske i desno orijentirane stranke u njenu propast. Hrvatska je postala talac neistina i laži vladajuće elite.
Slučaj Vukovar, Ovčara i Škabrnja i mnoga druga stratišta iz Domovinskog rata dio su nenarodne politike vladajuće elite i interesa koji trenutno prevlađuju u hrvatskom političkom prostoru.

Orhan Ismet Apagić