KRIK nezadovoljstva i roditeljske nemoći…

Dozvolite da ovim putem izrazimo doista KRIK nezadovoljstva i roditeljske nemoći u situaciji u kojoj se konkretno nalazi naše dijete. Možda su drugi svi (pre)zadovoljni načinom rada, ovim ubitačnim tempom, količinom zadaća, youtube gradiva, rokova koji glase “subota do 20”, pitanja na kojeg nema odgovora ili s odgovorima “sve ti je objašnjeno na youtube linku”, odgovaranjem profesora u “čavrljanja” dok traje drugi sat, odnosno pritiska što ga cijeli sistem rada i obveza stvara djeci.

Naše dijete konkretno puca po šavovima kao i mi, njegovi roditelji. Plačljiv je, nervozan, razdražljiv, a po noći se budi u strahu i pita me da li mu je što promaklo.

Očekuje podršku od prijatelja, a ponekad ih pita za pomoć. Međutim, djeca današnjeg vremena imaju drugačiju viziju prijateljstva, usmjerena su na sebe i vlastite potrebe, dok potrebe drugih ljudi oko sebe ne vide kao važan dio života i odrastanja.

Boje se da bi pomaganjem, ne daj, Bože, njegov prijatelj bez ikakvog truda mogao tuđom zaslugom nešto odraditi. Očito djeca u ovom današnjem društvu koje melje i lomi nisu još shvatila da doktoru idemo kad smo bolesni, informatičaru kada ne znamo riješiti neki problem, agronomu kad nam je bolesna biljka i tako dalje. Očito će se morati zaposliti da bi shvatili da kolega kolegu na poslu pita i danas za savjet i pomoć, jer nije “sveznajuć”, da jedni druge tražimo “šprance”, jer je tako lakše, a ne zato što je to prijevarno. Dapače, ako će nam  to olakšati posao, jer ga “ne znamo sami kvalitetno započeti”, svatko će potražiti pomoć, no vjerojatno ćemo na temelju takve pomoći drugi puta znati problem riješiti sami.

Razumijete li, razrednice i ravnatelju, da mi imamo svoj posao, da se nismo školovali da budemo profesori, informatički geniji, prirodoslovnomatematički geniji, da djeci s posla tumačimo gradivo; da izlazimo s posla i s poslovnih sastanaka; da jurimo s terena, jer dijete doma nešto nije razumjelo i plače.

Kad sam u jednom trenutku vidjela bilješke nakon  potresa da djeca nisu poslala zadaću, ostala sam frapirana. Davala sam šansu razumu, ali kako vrijeme odmiče, pritisak je sve veći i žešći, a pritisak ste izazvali upravi VI, prosvjetni djelatnici, svojim štrajkom za kojeg smo mi roditelji trebali posjedovati enormno razumijevanje, dok se s druge strane u ovom trenutku nad  nama roditeljima i našim djetetom (govorim dakle isključivo u ime svoje obitelji) po mom mišljenju vrši apsolutno obrazovno nasilje čime se izravno krše prava djece, a toga ste jako svjesni. Razumljivo je da Vas je sve ovo zateklo, kao i nas roditelje, ali da ne postoji trunka razuma, razumijevanja da iz dana u dan raste frustracija, ne možemo to shvatiti.

Razumijete li da ste djetetu dali tablet na kojem  je nemoguće raditi pa smo se morali snalaziti u korona vrijeme da hitno posuđujemo laptop. Konzultirate li se razrednice sa svojim kolegama oko količine zadataka koji zahtijevaju napredno informatičko znanje? Imate li uvida u ostale predmete, količinu zadaće i zadataka? Shvaćate li da je cilj u ovim okolnostima koje su izvanredne zadržati interes djece za predmetnu nastavu, a ne ubijati ga?

Moje dijete doma ima roditelje koji imaju osnovno informatičko znanje i nije pohađao satove informatike na kojima bi ga netko naučio da izrađuje prezentacije, video prezentacije, 3D grafičke prikaze za koje je potreban softver od nekoliko tisuća kuna. Smatrate li da je u redu da mu se objasni da je sve objašnjeno “na linku”? Na kraju, rezultati se bilježe i gledaju, put do rezultata postao je za profesore izgledno nebitan. 

Od Vas, ravnatelju, očekujem da izvršite razgovore sa svim profesorima koji su uključeni u školovanje našeg djeteta te da razmotrite naše prigovore.

Svjesni smo kao roditelji da ćemo sada vjerojatno ostati “etiketirani”, da će naše dijete pasti u “nemilost”, jer to je tako. Ukoliko šutiš, ukoliko si pokoran i smiješiš se, tada imaš i veće šanse za uspjeh i milost. Mi osobno to nikada nismo znali, a učimo i svoju djecu da se bore protiv nepravde i da budu empatični, humani, jednom rječju, da budu “LJUDI”.

U nadi da će djeca i njihova dobrobit biti u prvom planu, što sada nije slučaj te da ćete ovaj mail shvatiti ne kao vrijeđanje Vaše stručnosti, već isključivo kao roditeljski feedback nekoga tko pokušava iz dana u dan motivirati svoje dijete i biti istovremeno adhoc informatički genij.

Iz perspektive jedne obitelji i kroz razgovor

 

Za Portal Bez cenzure : Književnica i novinarka ,Jadranka Balatinac