By Da li je Plenković „pritisnuo“ sebe samoga kad je najavio ratifikaciju Istanbulske konvencije Ili su to učinili drugi
Preuzimajući prerogative vlasti vijeće Europe se je pretvorilo u „zakonodavca“. Iako to nigdje ne piše inije riječ o zakonu nazvanom Istanbulska konvencija, ali znatan broj odredbi iz Istanbulske konvencijeje predložak za zakonodavni okvir i to bez kritike i javnosti bez suočavanja s činjenicama i bez javnerasprave. Pod krinkom zaštite žena i ne samo žena od nasilja pokušava se na velika vrata uvesti rodnaideologija za koju je prilično jasna što podrazumijeva. Svrha rodne ideologije je utjecati na svijest, promjene, oblikovanje obitelji, umanjenje obiteljskih vrijednosti u konačnici razoriti i sam pojam nacije a sve u svrhu stvaranja premise za novi europski poredak.
Kome to odgovara, kojim strukturama ili nadstrukturama moći. Ništa i nigdje na ovom svijetu nije bez razloga, a oni koji brane sadržaj Istanbulske konvencije neka kažu; zašto se protive izbacivanju onih sadržaja iz teksta Konvencije koji definiraju pojam „rod“. Naravno da to neće učinit,i jer je čitav niz razloga i interesa koje im pogoduju.
Prvi razlog i interes pojedinih nevladinih udruga u RH, financijski je interes koje bi im ratifikacija Konvencije donijela. Tako bi hrvatski građani i proračun morao osigurati i taj dio sredstava za monitoring nad provođenjem Konvencije i to sve plaćeno državnim novcem (našim novcem).
Druga je činjenica da mnogi okupljeni u raznim antihrvatskim platformama samostalnu Hrvatsku nikad nisu željeli i ti su danas najglasniji. Njima ne odgovara Hrvatska izuzev u plaćanju njihova halabučenja zadnjih dvadeset godina. Što slabija Hrvatska to bolje i što je manje Hrvatske bliže su cilju. Nije teško prepoznati tko sve predstavlja pojedine pokrete i nazore koji se zdušno bore za istanbulsku konvenciju. Svi oni koji su kažu u „centru društva“ trebali bi znati da se povijest ponavlja, da onaj tko nije naučio iz povijesti spoznat će budućnost i da bez povijesti nema ni budućnosti. Povijest traje, a hrvatski je narod u povijesti teško stradao i prošao Scile i Haribde.
Pa tko mu nameće nove vjetrove i oluje i budućnost ukojoj se nadzire perspektiva nestanka. Republika Hrvatska je već danas prenormirao društvo gdje se od stabala ne vide šuma, a hiperinflacija različitih zakona je ozbiljna prepreka svekolikom napretku društva. Pročita li se pomno,Istanbulska konvencija je dokument kojeg je donijelo Vijeće Europe 2011. s namjerom da utječe navlade pojedinih država kroz ratifikaciju dokumenta kako bi pojedine Vlade primijenile jedinstvenekriterije u zaštiti žena, ali i muškaraca.
Vrlo je sporno tko i kako treba nagledati provedbu Istanbulske konvencije, pa se spominju nevladineudruge koje bi trebalo financirati javnim novcem. U hrvatskom smislu praksa nevladinih udruga izrazno raznih platformi je imala dosad negativan prizvuk i poticanje onih svjetonazora s pokušajem daih se nametne društvu kao presudne. Nitko u ovom trenutku ne zna kolika je cijena primjene Istanbulske konvencije i koliki je period potreban za svekoliku prilagodbu.
Kad smo već kod prijepora unutar samog sadržaja Konvencije, spominjanje pojma „rod“ – u Čl. 3c označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. U Hrvata „rod“označava imenicu muškog ili ženskog spola, ali i prošireno značenje – plemenu kojem pripadaš, jer u nekim krajevima RH potpuno je prirodno pitati „čijeg si roda“ nemisleći pritom na spolupitane osobe, već na pripadnike plemena, suplemenike radi kojih se je Hrvatska i održala.
Čl.4. stavak 3. Ide korak dalje. Ponovo apostrofira pojam „rod“ misleći tu ponajprije na opredijeljenu orijentaciju.
[su_quote]„Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status“.[/su_quote]
Nakon spomenutog niza, što je još preostalo za spomenuti. Ako Istanbulska konvencija po svojem sadržaju nije namijenjena samo ženama, ovdje se to izrijekom spominje kome je sve namijenjena. Što to znači u kontekstu migracija s kojima je suočena EU. Što to znači za Hrvatsku već sutra kada se otvoreno prijeti migrantskim kvotama te s prijetnjom „onaj tko ne prihvati migrantsku politiku“ bit će uskraćen za pojedina sredstva iz fondova Europske Unije.
Hannibal ante portas!
Kuda to ide Europa. Zaprepašćuje izjava predsjednika Europske komisije Jean Claude Juncker, od neki dan u Sarajevu u kojoj on kaže „za BiH ostaje otvorena perspektiva članstva u Europskoj uniji uz uvjet provedbe nužnih reformi“, kazavši pritom kako je pridruživanje temelj jedinstva u različitostima, jer EU nema namjerustvaranja superdržave. Ne perspektivna duboka neistina, dekret nazvan Istanbulska konvencija je podržan od Europskog parlamenta na kojem su deputati većinom podržali Istanbulsku konvenciju potvrda je i dokaz nedemokratske prakse nametanja vladavine povlaštenih kasta spram suverenih naroda. Prisjetimo se glasovanja za ulazak u EU, tragikomična i nakazna smijurija koja je kazala; „pozvali smo vas u članstvoi više vam ništa ne treba“, pa čemu tadašnji referendum „od broja izašlih“, gdje toga ima. Zar je toEuropa? Napomenimo da je izuzev opozicijskih deputata u Europskom parlamentu Dubravka Šuica i Željana Zovko, obje iz HDZ podržale Konvenciju.
Vratimo se ulozi predsjednika Vlade RH, Andreja Plenkovića. Što bi bilo s njime da je u Bruxellesu, a ne u Zagrebu. No kako stvari stoje njegova izjava ovih dana da će Vlada RH za dva tjedna uputiti u Sabor prijedlog ratifikacije Istanbulske Konvencije zabrinjava. Kome i kako se to Andrej Plenković priklanja i odstupa od načela koja su stvorila hrvatsku državu. Puno je toga nejasno kad je politika HDZ a u pitanju. Ne slavna epopeja s Tihomirom Oreškovićem, nepoznati razlozi rušenja Tomislava Karamarka i naposljetku dolazak briselskog parlamentarca Andreja Plenkovića bacaju sumnju u načela i događaje koji kao da nam govore kako mi ne upravljamo vlastitom domovinom, ali ni sudbinom. Ako je samo trunčica istine te teze i ne zaslužujemo bolje, a i budućnost nam je neizvjesna.
Istanbulska Konvencija je početak ili sredina mnogo dubljih i složenijih odnosa gdje će nacije i narodi biti problem, a opstojnost obitelji kakvu poznajemo će nestati. Konvencija je ozbiljan udarac na nacionalno zakonodavstvo i dugoročno će predstavljati ozbiljan problem ne po pitanju zaštite žena već po pokušaju nametanja ideologija koje su neprihvatljive hrvatskom habitusu. Spol je nešto što je određeno rođenjem, a rod je definicija u kojoj je moguća promjena spola. Pa tako se netko tko je rođen može zvati Ivanka, a nakon nekog vremena nazove se Ivanom i bude muško, a kako stvari stoje nije nemoguće da Ivan ili Ivanka budu „ono“. Ne treba zanemariti granične slučajeve nastalih problema, tu se je već zakonodavac pobrinuo u pomoći i podršci promjene spola (napose kad je medicina uključena).
Definicija „roda“ u Istanbulskoj konvenciji smatra se kao nešto što se ne događa rođenjem ( tabula rasa) već kasnijim odgojem i socijalnom situacijom. Došli smo do konca u kojima masoni i razno razni pripadnici tajnih ili javnih pokreta krše božje zakone po kojim je svaki čovjek rođen i predodređen za život. Nepobitna je činjenica da se biološki muškarac i žena razlikuju, da su u mnogo čemu slični i u bitnome različiti. Muškarac ne može biti majka, kao što i žena ne može biti muškarac. Tako bi trebalobiti, ali nije tako. Ne, bar po onome što i kuda smjera Istanbulska konvencija. Tamo je sve moguće. Da li je ovo Plenkovićev hod po muci ili njegov prirodni odabir, vjerojatno ovo drugo. Plenković je pritisnut mnogim nedaćama, ali po javnim riječima i od koalicijskih partnera – neprirodne koalicije. Otvoreno Milorad Pupovac, proziva i govori da se Istanbulska konvencija trebaratificirati.
Na našu veliku žalost Hrvatska u Bruxellesu zaista ima deputate, misleći ovdje na ono doba Lenjina (čast izuzecima i Marijani Petir).Politika koju provode ti skupo plaćeni službenici EU, malo toga ima s Hrvatskom i hrvatskim težnjama, prije će biti da je njihov hedonizam urođena potreba za zadovoljenjem samo njihovih interesa. Zašto bi Plenković bio drugačiji, pa i on dolazi iz istih briselskih struktura moći i nepravde.
Anđelko Jeličić
