By Prošli tjedan svijet i Europa prisjetili su se zloćina iz Srebrenice. Prošlo je 25. godina od zločina kakvog Europa nije vidjela od II. svjetskog rata. Međunarodna zajednica je osudila ovaj planirani monstruozni zločin koji su počinili Srbi. Ovaj zločin okarakteriziran je prema međunarodnom pravu pred međunarodnim sudištem kao genocid, zločin koji je usmjeren na uništenje jedne nacionalne, etničke ili vjerske skupine fizičkom eliminacijom. Nemoguće je normalnom ljudskom biću shvatiti toliko zlo i racionalno objasniti takvo ponašanje ljudskog bića. Svjetski i europski državnici su osudili ovaj genocid. Ono što je međunarodna zajednica propustila osuditi i sankcionirati jest Republika Srpska, tvorevina nastala kao posljedica srpskog etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Propuštanje sankcioniranja Republike Srpske, Srbi su stvarnosti nagrađeni. Umjesto da se ovaj entitet ugasi, on je ostao nedirnut. Djelomična i nepotpuna osuda međunarodne zajednice je nedovoljna i licemjerna, jer nije kažnjen ni ukinut razlog zašto je genocid počinjen. Genocid, etničko čišćenje je počinjeno da bi nastala Republika Srpska. Nije osuđeno ni ishodište ovog zla i ideologija koja ga je pokrenula. Samo je jedan europski političar, Janez Janša, slovenski premijer progovorio o ishodištu iz kojeg je nastalo to zlo. Hrvatska država je zemlja koja je doživjela slične zločine od istih zločinaca kao i Srebrenica. Isti zločinci, ista ideologija, isti rukopis zločina. Primjer Vukovara u Hrvatskoj to vjerno svjedoči. Vukovar je hrvatska Srebrenica, grad u kojem se također dogodio zločin koji je međunarodni sud okarakterizirao kao zločin s elementima genocida od istih počinitelja i s ishodištem na istoj ideologiji zla o kojoj je Janez Janša progovorio. U tom kontekstu Hrvatska država je imala obvezu i posebnu odgovornost da progovori o ovom zlu. No, ni ove godine Hrvatska nije iskoristila pažnju svijeta i Europe da razotkrije genocidnu ideologiju zločina i jasno identificira počinitelje i državu koja stoji iza ovog genocida. Hrvatski premijer Andrej Plenković, kao i svi dosadašnji visoki hrvatski dužnosnici uputili su kurtoazne i diplomatske izraze sućuti i pijeteta za žrtve ovog genocida, ubojstva više od 8000 ljudi, civila i djece koje su počinili Srbi. Umjesto da kao odgovoran europski i hrvatski političar jasno upozori svijet i Europu na ishodište zla, podsjeti na činjenicu da ovakvo zlo i zločine Srbi stalno ponavljaju još od Balkanskih ratova, nismo čuli ništa drugo od uvijenih i diplomatskih fraza sažaljenja nad žrtvama. Zar Andrej Plenković misli da je to dovoljno? Umjesto da se upozori Srbiju ako ne odbaci i ne odrekne se ideologije i politike zla nije dobrodošla u Europsku zajednicu, on prešućuje uzroke i ishodište zbog kojeg je nastao genocid u Srebrenici. Da stvar bude gora, Andrej Plenković se zalaže da ovakva Srbija koja ne samo da nije odbacila ovu ideologiju zla, već i ne priznaje svoje zločine, što prije postane članicom EU-a. Andrej Plenković nije upozorio da je četništvo i danas službena državna politika u Srbiji. Nije upoznao i upozorio svjetsku i europsku javnost da je ta srpska četnička ideologija ima ishodište u šovinističko-fašističkom svetosavlju i služi kao ideološka podloga za ostvarivanje agende kojom treba zločinom etnički očistiti sve prostore koje Srbi smatraju svojima. Povijest nas uči da nije dovoljno uputiti izraze sućuti već jasno i nedvosmisleno treba definirati ishodišta zla, počinitelje i raskrinkati ideologiju koja ih pokreće. Treba oštro kazniti ideologe i počinitelje. To se prema Srbiji i Srbima nije napravilo. Moralna i nacionalna obveza Hrvatskog vodstva je jasno definirati ulogu zločinaca i njihove politike. To Hrvatska nije napravila. Današnje Hrvatsko vodstvo bježi od ove teme i izbjegava je. Ta ideologija je i danas službena podloga za državnu politiku Srbije i kao takva predstavlja stalnu opasnost po Hrvatsku državu i Hrvate, ali i ostale etničke skupine koje žive u Hrvatskoj. Srbija je stalni faktor destabilizacije Balkana kojem pripada s tendencijom širenja prema jugu Europe i Hrvatskoj. Nejasno je zašto Hrvatska preskače i zataškava uloga Srbije koja je u II. Svjetskom ratu bila na strani nacističke Njemačke i kao takva prva se proglasila državom očišćenom od Židova što se također može smatrati genocidom? Ova povijesna poveznica jasno bi pokazala kontinuitet ove zločinačke srpske ideologije i politike,kontinuitet zločina koje Srbi stalno ponavljaju. Zašto o tome službena Hrvatska šuti? Posebno zbog razloga što Srbija i vodstvo Srba iz Hrvatske stalno difamiraju i kleveću hrvatski narod i državu. Stalan su destabilizirajući faktor u Hrvatskoj i još uvijek nisu prestali svojatati hrvatsko tlo, pa tako i danas pojedine dijelove Hrvatske smatraju dijelom Srbije. Hrvatska već više od sto godina žrtva je ovakve politike Srbije. Odgovornost za ovakvo stanje snose i hrvatski izdajnici, kukavičke političke vođe, kao što je i danas slučaj. Srbi neprekidno ponavljaju genocid, jer nisu kažnjeni za njega. U slučaju Srebrenice u BIH još su i nagrađeni srpskim entitetom. Zašto Hrvatska službena politika nije upoznala svjetsku i europsku javnost da ovaj genocid u Srebrenici nije prvi srpski zločin ovih razmjera? Tako su Srbi počinili genocid i 1943. godine na području Čajnice, Foće, Bijelog Polja i Pljevlja, pod vodstvom četničkog vojvode Pavla Đurišića, jednog od glavnih zapovjednika tadašnje Jugoslavenske vojske u otadžbini, na čijem je čelu bio ministar obrane tadašnje Jugoslavije, Draža Mihailović. Poubijali su i tada 8000 civila, najviše žena,djece i staraca. Ovakvi slučajevi nisu usamljeni. I 1941. i 1943. godine Srbi na području Goražda i Foće ubijaju preko 5000 ljudi. Povezivanje neprekinutog niza zločina, jasno definiranog počinitelja i raskrinkavanjem ove genocidne politike dovelo bi do potpunog redefiniranja uloga država i naroda na ovim prostorima, što se posebno odnosi na sve Jugoslavenske države i ulogu Srba u njima. Janez Janša je progovorio o tome. Zašto Andrej Plenković šuti o tome? Potpuno je jasno i povijesno argumentirano da je svetosavska šovinističko-fašistička ideologija podloga za zločinačku četničku politiku Srba. I danas je to službena politika države Srbije, danas definirana kroz prvi i drugi memorandum SANU-a čija provedba nesmetano ide dalje. Srbija ni danas ne priznaje zločin u Srebrenici. Negira ga, veliča počinitelje i politiku u čije su ime zločini počinjeni. Ne priznaje zločine ni u Hrvatskoj koji su također djelo Srba i četničke politike. Ne priznaje okupaciju Hrvatske i Domovinski rat naziva građanskim kako bi prikrila svoju ulogu i u ovom zločinačkom pothvatu. Ova politika se u prošlim razdobljima uglavnom sakrivala iza maske Jugoslavenstva. Jugoslavenstvo je samo zločinačka maska jugočetnika i komunista . Ono što se Janez Janša usudio izreći Andrej Plenković ne smije. Zašto? Janez Janša je dirnuo u osinje gnijezdo Balkana. Njegova izjava je pravi pijetet žrtvama i sućut njihovim obiteljima, jer razotkriva to zlo u ishodištu. Licemjerstvo Andreja Plenkovića je u stvarnosti njegova politika. Politika HDZ-a. Još od vremena Ive Sanadera HDZ formira Hrvatsku vlast sa SDSS-om, srpskom strankom koju su osnivali ratni zločinci. To danas radi i Andrej Plenković. Njegovo licemjerstvo i krokodilske suze nad žrtvama Srebrenice u finom briselskom odijelu nije pijetet žrtvi i sućut obiteljima već izrugivanje i skrivanje istine. To najbolje svjedoči s kime formira vlast u Hrvatskoj. sa Srbima iz Hrvatske, koji se nikada nisu odrekli zločinačke četničke politike, iste koja je počinila zločine i u Srebrenici. Formiranjem vlasti u Hrvatskoj sa SDSS-om Milorada Pupovca je izdaja Hrvatske. Vrijeme je da Hrvatska prestanite biti dio bala ratnih pasa na Bal-Kanu, jer Hrvatska nije i nikada ne će biti Balkan. Sljedeće godine uoči godišnjice genocida u Srebrenici drugovi iz HDZ-a progovorite o istini na ovim područjima kao Janez Janša ili zašutite. Možete to već i ove godine na obljetnici Oluje ili uskoro u Vukovaru. Teško sa SDSS-om Milorada Pupovca i Borisom Miloševićem kao potpredsjednikom Hrvatske vlade. Zapamtite, možete što hoćete, ali ne i do kada! A grobovi vam oprostiti ne će!
Marko Bilač
