Vrijeme izbora – koje žene u javnom prostoru ne zaslužuju poštovanje…

Javni istupi koji su produbili deficit duhovnog ozračja u Hrvatskoj

Deficiti duhovnog ozračja javnog prostora koji su nastali u izgradnji suvremene hrvatske države
nepogrešivo izlaze na vidjelo.
Želimo upozoriti na recentni niz ponižavajućih iskustava koje su doživjele žene u našem javnom
prostoru. Vrijeđanja koja su ostala bez isprike i bez osude ženskih udruga i mainstream medija,
jer te žene ne pripadaju njihovoj vrijednosnoj opciji.
Time je svima poslana poruka da se te i takve žene mogu vrijeđati, da ne zaslužuju poštovanje
(koje pripada svakom ljudskom biću) i stoga nisu vrijedne isprike.
U najrecentnijem slučaju, Ivan Goran Vitez, predsjednik Hrvatskog društva filmskih djelatnika, je
na svojem Twitter profilu, u petak 24. srpnja, objavio sliku bračnog para Raspudić na ulaznim
vratima Sabora, stavivši, kao usporedbu s njihovom fotografijom, fotografiju filmskog praščića
Babe i njegovog vlasnika. Time je ružno pokušao poniziti gospođu Mariju Selak Raspudić. No,
žaljenja i isprike nema niti u naznakama. Naprotiv.
No nažalost to nije prvi slučaj nedopustivog vrijeđanja žena u javnom prostoru, kroz vrijeme ovog
izbornog ciklusa, koji je ostao bez isprike.
Podsjećamo na slučaj kolege Mislava Bage koji je nakon telefonskog razgovora s časnom
sestrom, koju je zvao ispred svoje medijske kuće – Nova TV, ružno opsovao časnu. Kolega Bago
se nije ispričao, kao ni Nova TV, kao čiji zaposlenik je nastupao. Štoviše, Nova TV je za jedan
portal dala komentar tog događaja u kojemu je čak i pohvalila svojeg djelatnika Bagu.
U Rijeci je, na sjednici gradskog vijeća, gradonačelnik grada Vojko Obersnel, grubo izvrijeđao
gradsku vijećnicu Ivonu Milinović, koja je upozorila na nepotizam i pogodovanje u organizaciji
projekta Rijeka – Europska prijestolnice kulture. Obersnel, ne da se nije ispričao, nego je i rekao
kako mu ne pada na pamet ispričati se.

Konačno, u emisiji Otvoreno 20. srpnja, koju je vodio Mislav Togonal, Krešimir Macan grubo je
uvrijedio našu bivšu kolegicu novinarku, sada saborsku zastupnicu, Karolinu Vidović Krišto.
Nazvao ju je dehumanizirajućim nazivom – spodoba. Macan je kasnije uvredu ponovio i istaknuo
kako se neće ispričati.
Jasno je da se ne radi se više o izdvojenom slučaju nego o širokoj pojavi koja ozbiljno zabrinjava.
Gore i od svake navedene uvrede je odbijanje isprike koje je uslijedilo. To šalje poruku da te žene
nisu vrijedne isprike i da ih se može vrijeđati i ponižavati bez posljedica.
U slučaju gđe Vidović Krišto moramo spomenuti i da je nažalost, na takve neprimjerene i
uvredljive riječi, koje su izgovorene u studiju našeg javnog medijskog servisa, izostala reakcija
voditelja emisije. On je trebao reagirati već iz poštovanja prema gošći koju je pozvao u emisiju. A
ako ne zbog toga onda iz poštovanja službe saborske zastupnice na koju su gđu Vidović Krišto,
s više od 10 000 preferencijalnih glasova, izabrali hrvatski građani.
Riječ ‘spodoba’ je riječ koja dehumanizira. Proglašava drugu osobu ‘nižim bićem’, ‘onim što nije
čovjek’ – i koga se, kako je Macan kasnijim ponavljanjem uvrede i odbijanjem isprike potvrdio,
može vrijeđati i zlostavljati bez posljedica.
Dehumanizacija protivnika je nešto što pripada boljševičkoj tradiciji. Jazovka čijih je 814 žrtava
gđa Krišto spomenula i time navukla bijes Krešimira Macana, punjena je upravo ljudima koje su
dehumanizirali. Stoga ih se smjelo i mučiti i ubijati.
Svjedoci smo da i dan danas činjenicu da se ZAVNOH našao u uvodnom dijelu Ustava RH u
društvu s Banovinom Hrvatskom pa sve do Kneževine Hrvatske s kojom počinje hrvatska
državnost (kao nizu u kojem je Hrvatska kroz povijest očuvala elemente i kontinuitet državnosti)
predstavnici i zagovaratelji lijevo-liberalnih opcija pretvorili u mantru kako cijela suvremena
hrvatska država počiva na tzv. vrijednostima koje je uspostavio Titov antifašizam i koji je
uglavnom bio nepogrešiv.
Upravo su zbog zemalja poput Hrvatske, s teretnim nasljeđem totalitarizma, europske institucije
donijele četiri rezolucije, od kojih su najvažnije Rezolucija 1481 o osudi svih totalitarnih režima
20. stoljeća, te rezolucija Europskog parlamenta iz rujna prošle godine pod nazivom – Važnost
europskog sjećanja za budućnost Europe.
I ovaj nas zabrinjavajući niz događaja, suočava s važnošću provođenja duha spomenutih
europskih rezolucija. S nužnošću suočavanja s prošlošću i učenja od prošlosti.
Ne smije se dozvoliti da se danas u Hrvatskoj dehumanizira neistomišljenike.

S dodatnim razlogom nas brine kad se dehumanizira i naziva spodobom osoba koja je postavila
pitanje sudbine nezbrinutih, i medijski ušutkanih, žrtava pronađenih u jami Jazovka i upozorila na
strahote svih totalitarnih režima.
Pogotovu kad među glavnim medijskim komentatorima imamo ljude koji su bili svjedoci optužbe
u političkim procesima 1971. godine. Kad većina medija kao moderne i urbane političke opcije
predstavljaju one koje otvoreno adoriraju titoizam. Dok se one koji upozoravaju na strahote svih
totalitarizama naziva krajnjom desnicom, nazadnjacima i spodobama.
Zaključno, podsjećamo na naš apel kolegama uoči ovog izbornog ciklusa za 10. saziv Hrvatskog
sabora. Uloga medija u javnom životu demokratskog društva je ključna. Bez profesionalnih,
poštenih i pristojnih medija građani ne mogu dobiti istinitu i potpunu sliku o događajima, vidjeti
sučeljavanje argumenata i tako donijeti informiranu odluku. Kako na parlamentarnim izborima,
tako i u svim drugim okolnostima i temama važnima za život građana.
Upravo zbog toga oštro osuđujemo gore navedene istupe, kao i odbijanje isprike za učinjeno.
Kako od strane neslavnih protagonista, tako i od strane njihovih nadređenih. Takvo postupanje
gura nas u potpunu radikalizaciju odnosa. A to je zadnje što Hrvatskoj treba.
Znajući kako je demokracija proces koji se permanentno izgrađuje kulturom dijaloga, apeliramo
na sve sudionike u javnom životu da je čuvaju i njeguju. Vjerujemo da ćemo kao društvo naučiti
svi zajedno reagirati na ovakve pojave i da će postati neprihvatljive i tako stvarati temelje za bolje
odnose u medijskom i javnom prostoru.

Predsjednik HNiP-a Krešimir Čokolić
Tajnica HNiP-a Smiljana Škugor-Hrnčević