SPC, CPC, HPC ili kako voditi politiku umjesto bavljenja glavnim ciljem – vjerom…

Što se sve događa u ovoj našoj „samostalnoj“ i „suverenoj“ izmučenoj zemlji normalan čovjek ne može jednostavno shvatiti, naravno, ako ima suverenističke sklonosti. Rasprodali smo za sitan novac sve strateške resurse, a jedan od njih su i mediji. Za naše novine i portale… Nominalno naše… Ne zna se struktura vlasništva. Oni mogu biti i u neprijateljskim rukama, a taj neprijatelj može putem njih psihološki ratovati protiv naše nacije. Često pomislim da je to uistinu tako. Često na temelju načina na koji novinari pišu uistinu pomislim da su pravi vlasnici uistinu organizacije koje su te medije pokupovale kako bi se mogle baviti specijalnim ratom protiv hrvatske, ali i drugih nacija.

Eto, neki dan otvorim portal „Večernjeg lista“ i vidim članak o „balvan revoluciji“ u Crnoj Gori. Naslov je malo neobičan, ali dobro, počnem ga čitati… A ono pamflet potpore SPC-u u Crnoj Gori i balvan revoluciji koja tamo traje. Onda mi je sinulo da i naslov nije bezazlen jer glasi: „Đukanoviću podjele trebaju zbog izbora, kao i njegovu prijatelju Vučiću“. Pogledam ime autora, vidim da ima ime koje može biti i srpsko i crnogorsko, a prezime mu je crnogorsko i zaključim da je to crnogorski Srbin jer samo pripadnik tog naroda može ovako govoriti protiv sasvim normalnog zakona koji je Crna Gora donijela jer je, naravno, protivnik samostalnosti Crne Gore i rado bi Crnu Goru vidio opet u „bratskom“ zagrljaju Srbije kao vazala/koloniju većeg susjeda. Možda se varam. To je moj osobni sud koji itekako može biti pogrešan, ali takav dojam mi je članak ostavio.

Što mi se čini sumnjivim s naslovom. U Crnoj Gori ima nekih 25 % ili više Srba, što je veliki postotak. Uznemiriti takav broj svog stanovništva kad znaš (jer je to normalno) da su i oni koji su za samostalnost Crne Gore, suverenisti, podijeljeni (kao i kod nas) i samo je mala iskrica dostatna da ih razjedini i međusobno zavadi. To sigurno i Đukanović zna. Svjestan je i toga da je ovih 25 % vrlo kompaktna cjelina koja ima isti cilj, suprotan onom suverenističkom i da svaka podjela među suverenistima može biti kobna i dati mogućnost protivnicima da sa svojih 25 % osvoje vlast i ako ima imalo soli u glavi ne će riskirati takvu mogućnost. Barem se nadam.

Gledam to i sjetim se kraja osamdesetih i početka devedesetih kad je počelo Miloševićevo osvajanje saveznih jedinica bivše države. A promatrao sam to i u Srbiji kamo me je moja firma poslala na neko školovanje u dva navrata negdje 88. i 89. godine Tada je počeo taj divlji pir… „Narod“ se „spontano“ okupljao boreći se protiv „nepravdi“ i rušio na kakvim-takvim izborima odabrane vlasti na Kosovu, u Crnoj Gori i Vojvodini. To je bio početak velikosrpskog rata za osvajanje cijele bivše države, jer sve to podsjeća na 2. svjetski rat: jedan veliki rat (Hitlerov osvajački pohod) koji se sastojao od puno malih ratova. Tako je i kod raspada Jugoslavije to bio jedan veliki rat (Miloševićev osvajački pohod) koji se sastojao od slijeda manjih ratova i napada na države koje su odlučile biti samostalne i već su tu svoju samostalnost i proglasile, samo se još čekalo priznanje svjetskih čimbenika. A SPC je javno i neskriveno stajala iza toga.

Sad se to ponavlja u Crnoj Gori, a „hrvatske“ novine pišu panegirike SPC-u koji cijelo vrijeme pokušava potkopati Crnu Goru i prisiliti je da se vrati pod skute njihove matične države.
Crna Gora se pokušava zaštititi i zato je najprije donijela zakon da se sve vjerske zajednice moraju registrirati za rad u Crnoj Gori, što je legitimno jer svaka vjerska zajednica mora priznati suverenost i teritorijalni integritet države u kojoj djeluje, a to znači da mora gledati na tu državu kao cjelinu, proglasiti jednog poglavara za svoju zajednicu u toj zemlji (ako priznaje njezin suverenitet i integritet i nema neke teritorijalne pretenzije, naravno) i u naslovu tog poglavara mora biti ime te države, npr. mitropolit SPC za Crnu Goru, mitropolit SPC za Hrvatsku, Mitropolit SPC za Sloveniju, mitropolit SPC za Bosnu i Hercegovinu, mitropolit SPC za Makedoniju, mitropolit SPC za Kosovo… Koliko se meni čini niti jedan takav mitropolit ne postoji. Mitropolije i eparhije ne poštuju teritorijalni integritet država u kojima djeluju nego su organizirane kao da još postoji proširena Srbija iz koje smo izašli 1991. a kojoj se tepalo Jugoslavija. Dakle, takav zakon morale su donijeti i Hrvatska i Slovenija i sve ostale države, ali kod nas nije bilo, obiteljskog nakita, „cojones“ (španjolski naziv za muda, a čita se kohones) da se to učini. Druga stvar je i ovaj zakon koji je sad donijela Crna Gora da svi moraju dokazati podrijetlo svoje imovine, točnije nekretnina (misli se na nekretnine u posjedu vjerskih zajednica). Tu nema ničega spornoga. Pa i ja sam morao tako dokazivati podrijetlo svojih nekretnina na starom gruntu iako sam ih pošteno platio onome tko ih je pošteno platio prijašnjim vlasnicima, ali nisu postojale zemljišne knjige u tom kraju pa se te promjene nisu unutra unosile i onda smo svi morali donijeti dokumente koji su nas povezivali s prvim vlasnicima dokazujući na temelju čega su te parcele mijenjale vlasnike. Nama to nije smetalo. Jest nam malo išlo na živce jer je to dodatni posao nastao krivnjom lokalnih vlasti, ali nitko tu nije vidio ništa sporno. Ali SPC tu vidi nešto sporno jer očito nešto nije u redu s načinom na koji su do te imovine došli. A znamo da su (kao i u Vojvodini) sazvali skupštinu (Podgorička skupština) svojih istomišljenika koji su se bacili pod njihovu čizmu, a onda vojnom silom okupirali Crnu Goru 1918., a ta krvoprolića lijepo se opisuju u knjizi „Još jedna stranica iz krvavog albuma Karađorđevića“ koja je bila vapaj svijetu crnogorske vlade u progonstvu.

Nakon toga, 1920. preoteli su Crnogorcima njihovu autokefalnu crkvu, ukinuli joj autokefalnost i posrbili je u potpunosti.
Sličnost s Hrvatskom je vrlo velika. I tu su si pripojili pravoslavnu crkvu, osnovali SPC, zrihtali si autokefalnost i ne daju ni Hrvatima, kao ni Crnogorcima ni Makedoncima da imaju svoje autokefalne crkve jer ih onda ne bi više nikad mogli asimilirati.
Eto u Hrvatskoj nikad nisu Hrvatima dopustili da osnuju svoju pravoslavnu crkvu iako je uvijek bilo pravoslavaca koji su to željeli. Tu su priliku dobili tek nakon osnivanja NDH. I iskoristili su je. Sad im se pod izlikom ustaštva brani registrirati HPC koju su osnovali i koja ima dostatan broj vjernika da bi, prema zakonu, mogla dobiti registraciju za rad u Hrvatskoj. Predbacivati ljudima to što su iskoristili jedinu priliku u povijesti koja im se pružila za osnivanje vlastite crkve time što je to bilo u doba NDH je sramotno jer što god tko mislio o NDH, a mišljenja su različita, neki je smatraju gotovo idealom, a neki marionetskom tvorevinom, fašističkom državom i slično, to ne smije biti razlog za blokadu registracije te crkve koju naše vlasti pod diktatom Beograda i SPC-a provode. Da su mogli registrirati tu crkvu prije ili poslije postojanja NDH sigurno bi to učinili vrlo rado, ali tada su imali moćnog neprijatelja koji to nije dopuštao ni njima ni Makedoncima (kojima su isto oteli autokefalnu crkvu) ni Crnogorcima. Zato je takva isprika zločesta, zlonamjerna i neljudska.

A SPC se teritorijalno organizirala tako da ima jednu mitropoliju i tri eparhije od kojih samo jedna poštuje granice Republike Hrvatske, a to je Gornjokarlovačka eparhija, a druge te granice ignoriraju, dakle ne priznaju ih kao što time, de facto, ne priznaju niti samostalnost Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali niti Slovenije, barem ostavljaju takav dojam… A to se vidi i po tome što ne postoji jedan poglavar za cijelu Republiku Hrvatsku, što se u naslovu niti jednog od njih RH ne spominje, kao ni Slovenija ni B i H, ali imamo poglavara, mitropolita Zagrebačko-ljubljanskog i cele Italije… iz naslova se vidi da ignoriraju postojanje Republike Hrvatske, pa bi se morao donijeti zakon da se moraju ponovno registrirati za djelovanje u RH i to pod jednim poglavarom koji vlada nad svim eparhijama u Hrvatskoj i koji u svom naslovu mora imati: mitropolit SPC u Hrvatskoj… I, naravno, mora se dopustiti registracija Hrvatske pravoslavne crkve da se pravoslavcima koji se osjećaju Hrvatima omogući da imaju svoju vlastitu crkvu, a hrvatske vlasti i Katolička crkva u Hrvatskoj morali bi im pomoći oko stjecanja autokefalnosti svim silama ako vole svoj narod i zemlju kao što nam to svakodnevno tvrde, a ne pokazuju djelima.
Ispod članka su zemljovidi koji prikazuju tu „nelogičnost“ u teritorijalnom ustroju SPC koja djeluje u Hrvatskoj, Sloveniji i B i H…

1. Mitropolija zagrebačko-ljubljanska i cele Italije – sjedište u Zagrebu
2. Eparhija gornjokarlovačka – sjedište u Karlovcu

3. Eparhija dalmatinska – sjedište u Šibeniku

4. Eparhija zahumsko-hercegovačka

Lux in tenebris

https://www.vecernji.hr/vijesti/dukanovicu-podjele-trebaju-zbog-izbora-kao-i-njegovu-prijatelju-vucicu-1373496