Sanjala sam, Domovino…

Sanjala sam jedan san

Na svaki svoj rođendan;

Sanjala sam te sretnu, milu, razdraganu, čilu.

Kao klinka sam razmišljala, za tebe se bojala.

Nisam te slavila, ne jer to nisam htjela,

Ma nisu mi dali, nisam smjela.

Ali, uz te zabrane o tebi, u meni su se rađali ideali

Moje jedne jedine, predivne, slobodne

Zemlje Hrvatske.

Rasla sam pod zastavom nekog tuđeg svijeta,

Skoro sedamnaest punih mi ljeta, a onda odjednom

Svanuo je dan, Domovino sveta,

Otvorilo se nebo u mojim očima.

Iako klinka, znala sam,

Pa napose sanjala sam te noćima.

I to je doista bilo to, bilo je gotovo napokon,

Zbogom, Jugoslavijo!

U srcu mi se razlila milina, znala sam,

Napokon pjevat ću iz sveg glasa,

Lijepa naša Domovino!

Ustali smo mi svi, djeca rata, branitelji, žene, dragovoljci,

Svi koji smo Hrvatsku noćima snili.

Ne, nismo pobjegli,nismo niti htili,

Ostali smo od stoljeća sedmog svoji na svom, ono što smo uvijek bili.

Hrvatska s Hrvatom, brat sa sestrom, sestra s bratom.

 

 

Za portal „Bez Cenzure“;književnica i novinarka:Jadranka Balatinac