Odlaze zajedno Vlada , Stožer i virus…

Ništa ne može, smesti našeg Premijera, veli, da je ispunio sve zacrtano. Virus je izgleda, bio na njegovoj crti, jučer samo jedna točkica, jedan zaraženi, tek toliko da završi zajedno s njegovim mandatom.
Odlaze zajedno Vlada, Stožer i virus. Tek će nas povremeno, Stožer obavještavati o epidemiološkoj situaciji, jer virus nema što više raditi u našoj zemlji, kada je Plenković, stavio točku na kraju crte.
Ljudi će natrag umirati od starosti, pogotovo oni 30 i neko godište. No bit će i onih, koji će na žalost, umirati od nepravodobne, hitne pomoći.
Dr, Grba, nasmiješena, vidno sretna, priča nam kako je sve u redu.
No u njezinom resoru, Hitne pomoći, ništa nije u redu. Kolone bolesnika kojima je potrebna hitna obrada, čekaju satima ispred bolnica. Ljudi s prijelomima, čekaju na kiši, vani na otvorenom, nekoliko sati, da bi im uzeli, podatke, gdje i tko s kim živi,osnovne podatke, moraju davati nekoliko puta. Ljudi padaju u nesvijest čekajući, na red a neki odustaju, nakon nekoliko sati.
Hrvati, koji uredno, u ovo turbulentno vrijeme, podmiruju svoje obaveze, prema zdravstvu, ostali su bez medicinske zaštite.
Za svaku uslugu, koja se ne izvrši, a naplati se uredno, trebao bi biti omogućen povratak novca. Kod nas su sva prava suspendirana, no obaveze se naplaćuju.
Za dopunsko zdravstveno osiguranje, uredno se šalju opomene, za neplaćanje, uz napomenu, ako se uplata ne izvrši, slijedi raskid ugovora.
Vrijeme je možda, da se ministar Beroš, pozabavi zdravstvenom zaštitom 95% Hrvata koji nisu bolesni od korone, a boluju od bolesti, koje su jednako, ako ne i gore, ubojite od korone.
Velike su i kolone i na ulazu u našu zemlju.
 Drugi ministar, onaj iz turizma dočekuje turiste. Slovenci najbrojniji, najdraži gosti. Naši susjedi s kojima se krvimo, oko arbitraže, već cijelo desetljeće, na arbitre smo potrošili pola jednogodišnjeg prihoda od turizma, najbolji su nam prijatelji.
I uvijek su bili najbrojniji, turisti u našoj zemlji, dokaz je da političari, mogu kuhati svakakve bljutave čušpajze, no narod to ne kusa,
pa čak niti, ako je to jedini obrok.
Niti jedan, turistički radnik, neće svog gosta Slovenca, pitati o njegovom mišljenju o arbitraži. Novac kojeg oni donose, ruši sva neprijateljstva i nesporazume.
Na početku krize, kada su se granice zatvarale, kada nam je prijetila nestašica hrane, svaki dan smo slušali , kako će se kod nas pokrenuti poljoprivreda. Pričalo se o oranju, svake obradive površine, onda su se uvele propusnice, da poljoprivrednik nije mogao, na svoju njivu, nije mogao do benzinske.
Priča o poljoprivredi o zapošljavanju u poljoprivredi, o sijanju i sadnji, nestala je iz naših života velikom brzinom.
Nikoga više ne zanimaju zapuštena polja, domaći proizvođači, ovo malo mesa, koje su proizveli domaći stočari, nema se kome prodati. Niti u jednom trenutku, nije se nitko u Vladi, sjetio da se naša domaća svinjetina, janjetina, sir, pršuti otkupi i sačuva za turiste. Ako bude sezone, hranit ćemo ih mesom iz uvoza, zelenjavom iz Italije.
Susjedna Italija, bila je epidemijom najžešće pogođena, no naši su dućani, puni špinata, brokule karfiola, breskvi iz Italije. Stigle su i marelice iz Španjolske. Netko je usprkos bolesti, pobrao, spakirao i dovezao u naše trgovine.
Takav način razmišljanja, takve odluke, nisu bile nikada,  na dnevnom redu naše Vlade. Skoncentrirani, isključivo na popularnost, na nove mandate, na poentiranje, iskoristili su pandemiju maksimalno. Nikakva odluka o sačuvanju ili eventualno novom otvaranju, nekih radnih mjesta, nije bila na njihovoj crti, crti uspjeha, kako veli Plenković.
Potres također, došao je i dodatno pojačao strah, strah ljudi za goli život. Porušeni domovi, očajni stanovnici koji su ostali bez doma, spavaju po garažama, kod prijatelja, ostavljeni su na čekanju, poručeno im je da se snađu, da pričekaju, dobili su puno obećanja, a oni u prigradskim naseljima i po sto cigli  za obnovu.
Sad nije vrijeme, vele, da treba široka rasprava o novom zakonu. Dok se široko raspravlja, treba i puno lonaca, za podmetnut, tamo gdje prokišnjavaju krovovi.
No Zagreb se budi, lonce i kuhače, kojima su prosvjedovali, pretvorili su u cvjetni prosvjed.
Sadi se cvijeće, u znak protivljenja protiv kažnjavanja, protiv betonizacije, protiv zanemarivanja grada i građana. Protiv Vlade i njihovih vjernih poltrona, protiv bezdušnog iskorištavanja ljudi, njihovih običaja, kulture i morala.
Gdje god je komadić zemlje, zemlje koja je još sačuvana, od grabežljivog iskorištavanja, niknut će cvijet, kao simbol dara prirode i ljepote života.
S cvjetnim prosvjedom, započeti ćemo i novu crtu, crtu Nove Vlade, na kojoj će biti i svi građani a ne samo ambicije, onih, koji su zaposjeli,
Banske Dvore.
Započnimo, cvjetni dan, možda će to, uskoro biti novi praznik, praznik otpora i demokracije!
Dragica Trumbetaš